UVODNA RIJEČ

Prvi april je prošao

Piše: Milan Dalmacija

     Umirovljenička populacija, oko 1,2 milijuna ljudi, svakod­nevno trpi udarce sa svih strana, pa i od onih koje su birali da ih zastupaju i vode brigu o njima. Tako je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, inače poznat po tome da mu je jezik brži od pameti, ponovno briljirao. I to dvaput.

     „I dalje će većina ljudi ići između 60 i 65 u mirovinu. Oni koji su najranjiviji, naši građevinski radnici, gospođe blagajnice u du­ćanima, medicinske sestre, svi oni koji ulaze na tržište rada s 18 godina, mogu otići u mirovinu sa 41 godinom staža i 60 godina života. Oni koji studiraju do 24.-25. godine ići će sa 65. Dakle, samo oni koji neće uspjeti 41 godinu staža do 65. osigurati radit će do 67 godina", reče Pavić i ostane živ prvi put.

     To bi funkcioniralo u savršenom gospodarsko-političkom okruženju, a svi dobro znamo da ništa na ovom svijetu nije sa­vršeno, a pogotovo ne u Hrvatskoj. Naime, krajem veljače je u Hrvatskoj od nešto više od 1,5 milijuna osiguranika, njih gotovo 350.000 radilo na određeno vrijeme, a malo iznad 50.000 u ne­punom radnom vremenu. U skupini onih između 15 i 39 godina registrirano je 25.800 prijava na nepuno radno vrijeme. Ako uz­memo u obzir prosječno trajanje studija od 7,5 godina i stručno osposobljavanje koje traje godinu dana i još godinu dana traže­nja posla, naš bi budući penzić, s ovakvim nesigurnim radnim vi­jekom, u mirovinu mogao otići i u 70. Da ne spominjemo stotine tisuća honoraraca, kojima su doprinosi smanjeni. Dakle, budu­ćim generacijama ne gine ništa drugo negoli najniža mirovina. A što je s onima koji su otišli u mirovinu i dobili mogućnost da je radom mrvicu poboljšaju?

     „Ono što je najbolje, kada malo razgovaramo s umirovljenici­ma koji rade, ili vi mediji što razgovarate, nije čak ni glavni razlog novac, već žele biti uključeniji u društvo, žele se osjećati korisni­ma", reče Pavić i ostane živ drugi put.

     Iako nije dobro što ljudi moraju raditi dok su u mirovini (a što dovoljno govori o kvaliteti mirovinskog sustava), oni su na to pri­siljeni, jer s prosječno 2.407 kuna su svakoga mjeseca u troumici: hoće li sve dati na normalnu prehranu, hoće li platiti režije da im ne sjedne ovrha ili će odabrati život bez nužnih lijekova? Nema tu riječi o socijalizaciji, već o pukom preživljavanju.

     Uostalom, umirovljenici su socijalizirana bića. Ministar ne zna da sve SUH-ove podružnice provode brojne aktivnosti na kojima se umirovljenici mogu družiti, zabavljati se i nakratko za­boraviti sve ovo. Izleti, plesnjaci, spontana druženja su način na koji naši penzići ostaju u društvu. Oni se ne uključuju u njega, jer su odavno njegov dio. A i bili su dovoljno korisni kroz svoj radni vijek i red je da se malo i odmore. Zaslužili su.

     Ali nisu zaslužili biti bijesni čitave godine. Prvi april je prošao i ovakve izjave više nisu šala. Umirovljenici su nam to potvrdili na našoj tematskoj Facebook stranici: „Od povišice što dobijemo možemo kupiti karton jaja i gađati ga. Možda više neće pričati gluposti i ponižavati ljude", reče ljutito Slavica Grubešić.

     Pa, ministre, sretan Uskrs žele vam društveno uključeni, kori­sni i bijesni umirovljenici.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

VOZAČKE DOZVOLE BEZ PLAĆANJA ZDRAVSTVENOG PREGLEDA

Umirovljenici pobijedili četvrti put!

 

     Nakon duga četiri mjeseca poprilič­no iscrpljujuće bitke argumentima, Sindikat i Matica umirovljenika Hr­vatske uspjeli su po četvrti put u posljed­nje četiri godine srušiti odredbu o obve­znim plaćenim liječničkim pregledima za vozačke dozvole za umirovljenike. Sretna vijest za više od 280.000 starijih vozača, stigla je 1. travnja 2019. iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava. Misleći da je prvotravanjska šala, pročešljali smo cijeli Prijedlog Zakona o izmjenama i dopu­nama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je upućen na prvo čitanje u Hrvatski sabor. Nemalo smo ostali iznena­đeni kada smo vidjeli da je Ministarstvo unutarnjih poslova povuklo svoj prijedlog za uvođenje plaćenih liječničkih pregleda kod medicine rada za starije vozače. Od­mah smo to objavili i na tematskoj stranici SUH-a i počela je navala smijeha. Ne, nit­ko nije povjerovao da su umirovljeničke udruge po četvrti put pobijedile MUP!

Napad šupljim argumentima

     MUP je svoj naum nastojao opravdati pozivanjem na Direktivu (Eu) 2018/645 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. travnja 2018. i Direktivu 2006/126/EZ o vozačkim dozvolama. Prva direktiva uop­će ne govori o liječničkim pregledima za starije vozače, već za profesionalce, dok druga samo preporuča „uvođenje zdrav­stvenih pregleda kao jamstva ispunjenja minimalnih standarda psihofizičke spo­sobnosti za upravljanje drugim motornim vozilima" Štoviše, Europska praksa poka­zuje kako sedam zemalja članica EU uop­će nema propisane liječničke preglede za starije vozače, dok velika većina ostalih to propisuje, ali kao pregled kod liječnika opće prakse, a ne nepoznatog liječnika medicine rada, kao što je stajalo u doma­ćem prijedlogu.

     Odmah je bilo jasno da se ovdje radi o pogodovanju liječnicima medicine rada, koji niti ne poznaju zdravstveno stanje vozača, niti za cijenu od 350 kuna izvrše valjani pregled, pa se to pretvara u čistu kupnju zdravstvene potvrde. Teza vodi­telja Službe za sigurnost cestovnog pro­meta MUP-a Josipa Mataije o pogubnosti starijih za volanima nije odgovarala služ­benoj statistici MUP-a.

Mišljenje bez struke

     Revoltirani predstavnici umirovljenič­kih udruga najprije su pokušali argumen­tima promijeniti situaciju na sjednicama Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, gdje su pozvani obrazložiti prijedlog i predstavnici policije. Kada ni to nije urodilo plodom, SUH i MUH su 17. siječnja poslali otvoreno pismo ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću, koji na nj uopće nije reagirao. Stoga je posredstvom MRMS-a dogovoren sasta­nak umirovljenika i predstavnika MUP-a. Susret dviju strana odvio se 29. siječnja u Ravnateljstvu policije, gdje su obje strane „rovovski držale svoje pozicije" te nisu niti milimetra odstupale u svojim stavovima. Pritom su gospoda iz  MUP-a objasnila kako je spomenuti prijedlog mišljenje struke, a ta se struka sastojala od pred­stavnika Fakulteta prometnih znanosti te Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i medicine rada. Nigdje u radnoj skupini koja je predložila izmjene i dopune Zako­na o sigurnosti prometa na cestama nije bilo predstavnika relevantnih institucija, poput Ministarstva zdravstva ili Hrvat­skog autokluba.

     Stoga su SUH i MUH zatražili sastanak s predstavnicima Ministarstva zdravstva koji se i održao 21. veljače, a na njemu su i predstavnice medicine rada i HZJZ-a ispaljivale otrovne strelice prema umirov­ljenicima do razmjera koji su bili uvredljivi po predstavnike umirovljeničkih udruga. Državni tajnik Tomislav Dulibić, inače po­moćnik ministra zdravstva Kujundžića, demantirao je ponovljene tvrdnje MUP-a o stručnim kriterijima, naglasivši kako nit­ko iz Ministarstva zdravstva nije dao služ­beno ili neslužbeno mišljenje o Nacrtu prijedloga izmjena i dopuna spornog za­kona, čime je dao vjetar u leđa tvrdnjama umirovljenika.

     Nakon provedenog javnog savjeto­vanja, koje je trajalo od 15. veljače do 4. ožujka, na koje su se SUH i MUH očitovali, ponovno su dobili odbijenicu od MUP-a i to s jednakim, šabloniziranim i neuvjerlji­vim argumentima, pribjeglo se sljedećem koraku - otvorenom pismu premijeru An- dreju Plenkoviću.

     Ono je odaslano 19. ožujka, s jasnim detaljno opisanim argumentima protiv uvođenja obveznih liječničkih pregleda za starije osobe. I gle čuda! Iz prijedlo­ga izmjena i dopuna zakona na sjednici Vlade izbačeno je sve što bi na bilo koji način imalo veze s obveznim liječničkim pregledima ili starijim osobama kao voza­čima ili pak uvođenjem diskriminatornog dobnog limita od 65 odnosno 67 godina.

Sve po starom

     Tako su umirovljeničke udruge opet dobile bitku protiv istog nezasitnog lobi­ja medicine rada i njihovih vjernih policij­skih štovatelja. Liječnički pregledi ostali su nepromijenjeni, odnosno liječnik opće prakse, uvidom u medicinski karton - di­jagnoze i terapije, određuje može li ili ne može njegov pacijent voziti. Ovisno o slučaju, o tome je dužan obavijestiti pa­cijenta i MUP. Time je spriječen novi oblik diskriminacije po dobi, koji je na njih mo­gao utjecati tako da bi im bila smanjena mobilnost, ne bi mogli obavljati svakod­nevne potrebe, zdravstvena skrb bi im bila nedostupna (naročito u ruralnim kra­jevima), a društvena izoliranost bi se po­većala zbog smanjene mobilnosti. Spri­ječeno je i daljnje osiromašivanje starijih zbog plaćanja takvih liječničkih pregleda.

     No, stariji vozači i dalje moraju biti na oprezu. Naime, druge odredbe u Prijed­logu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, vezane uz teže prometne prekršaje i pre- kršitelje-recidiviste znatno su postrožene. Stoga se preporuča oprez u vožnji i stari­jima i mlađima.

Milan Dalmacija