UVODNA RIJEČ
Pilote, cepelin ti gori
Piše: Jasna A. Petrović
Za razliku od njemačkog cepelina Hindenburga, hrvatski komercijalni putnički cepelin još uvijek lebdi i nije se još zapalio zbog sudara s nakupinom vodika, što bi dovelo do potpune eksplozije. Dakako da postoje razlike, jer od ukupno stotinu članova posade i putnika poginulo ih je te davne 1937. godine čak 36-tero odnosno 36 posto.
Hrvata u Hrvatskoj još uvijek živi oko 90 posto od onih koji su izbornim rezultatom prije tri godine ukrcani u Plenko- vićev cepelin. Padobranima su iskočili mladi koji sada žive diljem Europe, a sve veći broj starijih se samoubio ili preminuo poglavito od siromaštva i uneređenoga zdravstva.
I umjesto da naš glavni pilot promisli kako ljude učiniti sretnima u njihovom domu, on im s jedne strane daje povlaštene karte za odlazak, a s druge povlaštene mirovine za ostanak. I cepelin dalje lijepo plovi.
Pilot, zajedno s poslodavcima, plače na javnim skupovima kako je premalo radnika, pa će ih sada uvoziti čak iz Filipina, a umirovljenicima docira kako su, sram ih bilo, „otišli u mirovinu sa samo 30 godina radnog staža", pa zato imaju nisku mirovinu kakvu i zaslužuju. U Njemačkoj, tvrdi hrvatski pilot, u mirovinu se ide tek sa 38 godina staža. Pitamo Plen- kovića da li pozna Ivana Šalkovića iz sela Bukvika u Slavoniji? Eto čovjek dobio 460 eura mirovine, polovicu za tri godine rada u Njemačkoj, a polovicu za 30 godina rada u Hrvatskoj. Što se tu ima reći?!
Hajdemo s pilotom na popravni ispit da nam ne sunovrati ovaj hrvatski cepelin! Prvo, netočno je da se u Hrvatskoj ide u mirovinu sa 30 godina staža, već, ako odbijemo one po povlaštenim propisima, u starosnu mirovinu se ide sa 34,2 godine staža, što je približno europskom prosjeku od 35,9 posto (Eurostat). Netočno je da se u mirovinu ide s prosječno 60 godina, već se ide sa 62,6 godina. I, da ne bi ispalo da se svađamo za sitnice, što je godina sim, godina tam, naš pilot mora napraviti strategiju leta na temelju točnih podataka o broju i vrsti putnika, a onda i politike i mjere za konkretne ljude.
Ako ćemo odokativno, finski se glavni pilot vozi na posao na biciklu, a hrvatski na stranački skup u Finsku vladinim avionom. Hrvatski nema pojma da mu je narod gladan i da 98 posto umirovljenika prima mirovine niže od prosječne plaće. I ne zna da su razvili snažnu hobističku aktivnost kolekcioni- ranja plastičnih boca ili misli da to ne spada u njegovu interesnu rubriku, dok se finski dnevno ispozdravlja sa stotinjak građana dok biciklira.
I tako je to s letećim plovilima. Ovise o čvrstoći konstrukcije, broju putnika i vještini pilota. I božjoj volji. U duhu blagdana, Isuse, spasi svoje siromašne putnike hrvatskog cepeli- na, spasi one koji su ga izgradili, spasi one koji su ga obranili - radom, znojem, krvlju i suzama.
Web stranice naših podružnica
OBITELJSKI UMIROVLJENICI
Osuđeni na siromaštvo
Piše: Jasna A. Petrović
Zašto Ministarstvo odbija promjenu modela obiteljske mirovine i štedi na siromasima?
Standardna priča glasi ovako: Ana i Ivan, dvoje starijih živi skromno u svom dvosobnom stanu koji su otkupili dok su još radili i privređivali, zajedno sedam i pol tisuća kuna, a u mirovini s ukupno 70 godina radnog staža prihodi su im prepolovljeni. Tako su s uravnotežene prehrane prešli na varivo od povrća, nedjeljom i na pitu od jabuka ili sira, a grijanje uključuju samo u jednoj prostoriji. Režije su sve skuplje, cijena plina skače u nebo, voda i struja progutaju ostatak mirovina. Da, imaju mobitel i na njemu su naučili koristiti Skype kako bi dva puta tjedno popričali s unucima u drugom gradu. Nemaju novaca za putovati u posjete i nositi darove, pa dostojanstvo brane virtualnim druženjem.
I onda on, koji je, kako je uobičajeno, imao višu mirovinu od 2.200 kuna, premine iznenada, a njegova supruga ostane sa samo 1.600 kuna vlastite mirovine, a čak joj se ne isplati prijeći na obiteljsku mirovinu, jer bi dobila samo 70 posto muževljeve, a to je čak nešto manje od njezine.
Od 223 tisuće obiteljskih umirovljenika 93 posto su žene, pretplaćene na siromaštvo. Prosječna obiteljska mirovina je 1.989 kuna, dok ih više od 50 posto ima manje od 1.600 kuna. Nepobitno, smrt jedne osobe često će rezultirati gubitkom izvora prihoda za drugu osobu; odatle prepoznavanje društvenog rizika smrti neke osobe ili, promatranje iz drugog kuta, druge osobe koja preživljava ili ostaje iza sebe. Zato u Hrvatskoj preživjeli partner ili partnerica imaju mogućnost ostvariti pravo na 70 posto mirovine preminuloga, bilo da nisu prethodno radili ili su ostvarili svoju osobnu mirovinu temeljem rada.
U posljednjih nekoliko desetljeća došlo je do mnogih promjena u pogledu socijalne zaštite preživjelih u Europi. Koncept socijalne zaštite za preživjele, prvenstveno za udovice i djecu pokojnika, prisutan je u europskom društvu od kraja 19. stoljeća. Sam koncept uspostavljen je metodom doprinosa, gdje su organizacije socijalne sigurnosti osigurale pogodnosti za preživjele u slučaju smrti hranitelja obitelji koji je bio osiguran doprinosima prije svoje smrti. Za razvoj koncepta zaštite preživjelih u Europi vrlo važno bilo je usvajanje Konvencije ILO-a br. 102 o minimalnim standardima socijalne sigurnosti iz 1952. godine, koja i dalje ima neupitni utjecaj na razvoj društvenih sustava u većini europskih zemalja.
Hrvatske umirovljeničke udruge već godinama inzistiraju na promjeni modela obiteljske mirovine na način da Ana iz naše uvodne priče ima pravo zadržati svoju osobnu radničku mirovinu od 1.600 kuna te dobiti, u slučaju da joj je mirovina niža od hrvatske linije siromaštva (2.321 kuna), 50 posto mirovine preminulog Ivana, što bi značilo da bi dobila još 1.100 kuna te bi nekako uspjela preživjeti sa 2.700 kuna. Ako bi mirovina preživjelog bila, primjerice, u rangu od 1,2 linije siromaštva, onda bi preživjeli partner mogao dobiti 40 posto mirovine preminuloga, i tako dalje. Na posljetku, s mirovinom višom od trostruke linije siromaštva, preživjeli bi imao pravo na samo 10 posto mirovine preminuloga. Pošteno, kažu umirovljenici kod kojih smo testirali ovaj model, to bi bilo pravedno.
Statističari Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje izračunali su da je riječ o trošku od gotovo jedne milijarde kuna, koliko bi već 2019. trebalo dodati u mirovinski proračun te da je to preskupo. Kao da siromaštvo nije preskupo?!
Stoga je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava mirne duše odbilo prijedlog umirovljeničkih udruga, jer je Zakonom o mirovinskom osiguranju propisan katalog prava za slučaj nasta- log rizika koji proizlazi iz visine uplaćenih doprinosa, tako da sustav bude dugoročno održiv. Država tako jamči upravo onu razinu prava i pravodobnu isplatu ostvarenih davanja koje su pokrivene doprinosima, uzimajući u obzir očekivano trajanje života, predvidivi broj korisnika i slično. Imajući u vidu ove parametre, zakonska regulativa u Republici Hrvatskoj je takva da se može koristiti samo jedna mirovina prema vlastitom izboru.
Ministarstvo naglašava kako je socijalnu sigurnost nakon smrti brač- nog/izvanbračnog druga, odnosno životnog partnera, Zakon osigurao institutom izbora mirovine, prema kojem korisnik koji ostvari pravo na dvije ili više mirovina iz mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti može izabrati svoju osobnu mirovinu ili obiteljsku mirovinu kao povoljniju.
Slažu se s našom tezom kako bi mogućnost korištenja dijela obiteljske mirovine uz osobnu mirovinu poboljšala socijalnu sigurnost njenim korisnicima, ali s obzirom na opće poznate razloge, kao što su odnos broja umirovljenika i osiguranika, demografska kretanja i druge okolnosti, to za sada nije moguće. Dobra ideja, ali malo sutra!
Analizom zakonskog uređenja kumulacije osobnih i obiteljskih mirovina u državama članicama Europske unije, dolazi se do šarolike slike. Kumulacija bez ograničenja i umanjivanja obiteljske mirovine moguća je u Cipru, Češkoj, Danskoj, Litvi, Portugalu i Španjolskoj. Kumulacija s osobnom mirovinom je moguća uz umanjenje obiteljske mirovine u Austriji, Finskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Luksemburgu, Slovačkoj i Švedskoj. Kumulacija obiteljske mirovine s osobnom mirovinom do određenog limita moguća je u Belgiji i Francuskoj. Međutim, nije moguća kumulacija obiteljske mirovine s osobnom mirovinom u Bugarskoj, Estoniji, Irskoj, Italiji, Latviji, Malti, Poljskoj, Rumunjskoj i djelomično u Sloveniji.
Ministarstvo također tvrdi kako u odnosu na druge članice Europske unije, Hrvatska ima najblaže uvjete za ostvarivanje obiteljske mirovine (u većini država dob za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu veća je od 50 godina, a u nekim državama uvjet je i trajanje braka kroz određeno vrijeme) te, uz Sloveniju, najviši postotak za određivanje obiteljske mirovine.
Razlog tome je što je bivši istočnoeuropski koncept društvene zaštite preživjelog partnera imao elastične kriterije podobnosti za obiteljsku mirovinu zbog toga što je većina žena bia zaposlena te su i same stjecale mirovinu. No, od početka devedesetih godina mnoge su žene izgubile posao tijekom tranzicije, a kasnije i recesije. Zbog toga se počeo promovirati model žene-majke te napuštanje tržišta rada od strane žena s djecom. No, činjenica o siromaštvu udovica, odnosno preživjelih vanbračnih družica ili partnerica više nije samo izgubljena u statistikama, već je glasni krik siromaštva. Uostalom, pitajte svaku „kolekci- onarku" plastičnih boca i „kopačicu" kontejnera da li je „preživjela" udovica. Da, jest, ali koliko dugo će trajati to preživljavanje?! Ministre Paviću, hajdemo za stol i dogovorimo promjene modela obiteljske mirovine.
Gotovo 220 milijardi eura potrošeno je u Europskoj uniji na obiteljske naknade u 2014. godini. To je predstavljalo gotovo šest posto ukupno utrošenog novca na socijalne naknade, stopa koja je bila gotovo jednaka onoj koja je potrošena za nezaposlenost (pet posto) i invalidnost (sedam posto). Prednosti za preživljavanje uključuju održavanje dohotka i potporu u vezi s smrću člana obitelji, kao što su obiteljske mirovine.
Udio socijalnih naknada utrošenih za obiteljske mirovine znatno je varirao između država članica. U Poljskoj (10,2 posto), Grčkoj (10,0 posto), Španjolskoj (9,9 posto), Hrvatskoj (9,8 posto) i Italiji (9,3 posto) s više od devet posto ukupnih socijalnih naknada, ali manje od dva posto u Velikoj Britaniji i Estoniji (0,4 posto), Švedskoj (1,3 posto) i Latviji (1,4 posto). Razlike u dobnoj strukturi stanovništva mogu djelomično utjecati na ove udjele.
Iznos potrošen na naknade za preživjele u prosjeku je iznosio 431 eura po stanovniku, a u Hrvatskoj jedva 270 eura. Pa ti preživi!