UVODNA RIJEČ

Blindirane ružičaste naočale

Piše: Jasna A. Petrović

     Nakon što je obišla sve županije, Predsjednica Kolinda je ko­načno odlučila 7. veljače„doputovati" u grad Zagreb pa se tako, umjesto ZET-ovim tramvajem, svečanom štićenom kolonom blindiranih automobila dovezla do gradonačelnika Bandića. I onda je bubnula: „Znala sam dosta toga o Zagrebu, jer živim ovdje i susrećem se s gradonačelnikom, međutim, jesam, čula sam dosta podataka, posebno oko socijalnih davanja. Vidite da na ulicama grada, za razliku od mnogih gradova, nema beskuć­nika. Zagreb je beskućnicima omogućio krov nad glavom."

     Dakle, socijalna agenda Predsjednice koja ide po drugi mandat je dopunjena. Prvo je za Silvestrovo u jednom umirov­ljeničkom domu nahranila siromašne starice i starce tortom, koju je valjda kupila iz vlastitog džepa, a sada je prošla besplat­no, jer nije morala udomiti čak ni psića Kiku. Beskućnika nema, pa im ne mora kupiti čak ni kikiriki.

     No šokirani zagrebački beskućnici su joj odgovorili na Fa- cebooku i pozvali je u noćnu šetnju bez blindiranih ružičastih naočala Glavnim kolodvorom i vagonima bez voznog reda, gdje bi upoznala petstotinjak zagrebačkih beskućnika, najisključenijih građana s periferije humanosti. Čini li Grad Zagreb dovoljno? Zakonodavac je vrući krumpir beskućnika „uvalio" lokalnoj vlasti ne želeći priznati da je među njima najveći broj onih koji ispunjavaju zakonske uvjete za stalni smještaj (psihič­ki bolesni, stariji od 65 godina, osobe s intelektualnim teškoća­ma, radno nesposobni zbog bolesti i tako dalje) i da trebaju biti briga nadležnog ministarstva, a ne lokalaca.

     No, Kolinda to ne zna. Ona hodi po svijetu s blindiranim ru­žičastim naočalama; ona ne zna da beskućnik nije samo onaj koji nema kuću, već i onaj koji nema adekvatni smještaj i uvjete stanovanja. Neki kažu da je pala s Marsa.

     A na Facebook profilima objavljeno je na tisuće komenta­ra građana koji su šokirani sljepilom Predsjednice za siromaš­tvo koje osvaja gradske ulice. Ona ne sreće svog profesora iz gimnazije koji je sramotnom penzijom osuđen na skupljanje plastičnih boca i kopanje po kontejnerima, jer je ona srednju školu završila u Los Alamosu u Americi. Ona ne pozna Petra s mirovinom od 1.600 kuna koji ima sreće i boravi u jednom za­grebačkom umirovljeničkom domu, ali mu je to nedovoljno za trošak hrane i smještaja, pa svake večeri odlazi kružiti gradom dok ne skupi dovoljno plastičnih boca za doplatiti smještaj. Hoće li sutra imati za razliku i ostati bez doma?

     Ona ne pozna baku Milicu koja ima mirovinu od 2.320 kuna, u visini hrvatske linije siromaštva, ali čak 53 posto umirovljeni­ka prima mirovine niže od službenog ulaza u siromaštvo. Baka Milica nema novca za kupiti darove unucima, pa im plete šalo­ve i čarape po cijelu godinu; plete i raspliće. Baka Milica je rekla da je glasala za Kolindu jer je - lijepa. I opet će.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

OBITELJSKI UMIROVLJENICI

Osuđeni na siromaštvo

Piše: Jasna A. Petrović

 

Zašto Ministarstvo odbija promjenu modela obiteljske mirovine i štedi na siromasima?

     Standardna priča glasi ovako: Ana i Ivan, dvoje starijih živi skromno u svom dvosobnom stanu koji su otkupili dok su još radili i privređivali, zajedno sedam i pol tisuća kuna, a u mirovini s ukupno 70 godina radnog staža prihodi su im prepolovljeni. Tako su s uravnotežene prehrane prešli na varivo od povrća, nedjeljom i na pitu od jabuka ili sira, a grijanje uključu­ju samo u jednoj prostoriji. Režije su sve skuplje, cijena plina skače u nebo, voda i struja progutaju ostatak miro­vina. Da, imaju mobitel i na njemu su naučili koristiti Skype kako bi dva puta tjedno popričali s unucima u drugom gradu. Nemaju novaca za putovati u posjete i nositi darove, pa dostojan­stvo brane virtualnim druženjem.

I onda on, koji je, kako je uobičaje­no, imao višu mirovinu od 2.200 kuna, premine iznenada, a njegova supruga ostane sa samo 1.600 kuna vlastite mi­rovine, a čak joj se ne isplati prijeći na obiteljsku mirovinu, jer bi dobila samo 70 posto muževljeve, a to je čak nešto manje od njezine.

     Od 223 tisuće obiteljskih umirov­ljenika 93 posto su žene, pretplaćene na siromaštvo. Prosječna obiteljska mirovina je 1.989 kuna, dok ih više od 50 posto ima manje od 1.600 kuna. Nepobitno, smrt jedne osobe često će rezultirati gubitkom izvora prihoda za drugu osobu; odatle prepoznavanje društvenog rizika smrti neke osobe ili, promatranje iz drugog kuta, dru­ge osobe koja preživljava ili ostaje iza sebe.    Zato u Hrvatskoj preživjeli par­tner ili partnerica imaju mogućnost ostvariti pravo na 70 posto mirovine preminuloga, bilo da nisu prethodno radili ili su ostvarili svoju osobnu miro­vinu temeljem rada.

     U posljednjih nekoliko desetljeća došlo je do mnogih promjena u pogle­du socijalne zaštite preživjelih u Euro­pi. Koncept socijalne zaštite za preži­vjele, prvenstveno za udovice i djecu pokojnika, prisutan je u europskom društvu od kraja 19. stoljeća. Sam koncept uspostavljen je metodom doprinosa, gdje su organizacije soci­jalne sigurnosti osigurale pogodnosti za preživjele u slučaju smrti hranitelja obitelji koji je bio osiguran doprinosi­ma prije svoje smrti. Za razvoj koncep­ta zaštite preživjelih u Europi vrlo važ­no bilo je usvajanje Konvencije ILO-a br. 102 o minimalnim standardima so­cijalne sigurnosti iz 1952. godine, koja i dalje ima neupitni utjecaj na razvoj društvenih sustava u većini europskih zemalja.

     Hrvatske umirovljeničke udruge već godinama inzistiraju na promjeni modela obiteljske mirovine na način da Ana iz naše uvodne priče ima pravo zadržati svoju osobnu radničku miro­vinu od 1.600 kuna te dobiti, u sluča­ju da joj je mirovina niža od hrvatske linije siromaštva (2.321 kuna), 50 po­sto mirovine preminulog Ivana, što bi značilo da bi dobila još 1.100 kuna te bi nekako uspjela preživjeti sa 2.700 kuna. Ako bi mirovina preživjelog bila, primjerice, u rangu od 1,2 linije siromaštva, onda bi preživjeli partner mogao dobiti 40 posto mirovine pre­minuloga, i tako dalje. Na posljetku, s mirovinom višom od trostruke linije siromaštva, preživjeli bi imao pravo na samo 10 posto mirovine preminuloga. Pošteno, kažu umirovljenici kod kojih smo testirali ovaj model, to bi bilo pra­vedno.

     Statističari Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje izračunali su da je riječ o trošku od gotovo jedne mili­jarde kuna, koliko bi već 2019. trebalo dodati u mirovinski proračun te da je to preskupo. Kao da siromaštvo nije preskupo?!

Stoga je Ministarstvo rada i miro­vinskog sustava mirne duše odbilo pri­jedlog umirovljeničkih udruga, jer je Zakonom o mirovinskom osiguranju propisan katalog prava za slučaj nasta- log rizika koji proizlazi iz visine uplaće­nih doprinosa, tako da sustav bude dugoročno održiv. Država tako jamči upravo onu razinu prava i pravodob­nu isplatu ostvarenih davanja koje su pokrivene doprinosima, uzimajući u obzir očekivano trajanje života, pred­vidivi broj korisnika i slično. Imajući u vidu ove parametre, zakonska regula­tiva u Republici Hrvatskoj je takva da se može koristiti samo jedna mirovina prema vlastitom izboru.

     Ministarstvo naglašava kako je socijalnu sigurnost nakon smrti brač- nog/izvanbračnog druga, odnosno životnog partnera, Zakon osigurao institutom izbora mirovine, prema ko­jem korisnik koji ostvari pravo na dvije ili više mirovina iz mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti može izabrati svoju osobnu mirovinu ili obi­teljsku mirovinu kao povoljniju.

     Slažu se s našom tezom kako bi mogućnost korištenja dijela obitelj­ske mirovine uz osobnu mirovinu poboljšala socijalnu sigurnost njenim korisnicima, ali s obzirom na opće po­znate razloge, kao što su odnos broja umirovljenika i osiguranika, demo­grafska kretanja i druge okolnosti, to za sada nije moguće. Dobra ideja, ali malo sutra!

     Analizom zakonskog uređenja kumulacije osobnih i obiteljskih miro­vina u državama članicama Europske unije, dolazi se do šarolike slike. Kumulacija bez ograničenja i umanjiva­nja obiteljske mirovine moguća je u Cipru, Češkoj, Danskoj, Litvi, Portugalu i Španjolskoj. Kumulacija s osobnom mirovinom je moguća uz umanjenje obiteljske mirovine u Austriji, Finskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Luk­semburgu, Slovačkoj i Švedskoj. Ku­mulacija obiteljske mirovine s osob­nom mirovinom do određenog limita moguća je u Belgiji i Francuskoj. Me­đutim, nije moguća kumulacija obitelj­ske mirovine s osobnom mirovinom u Bugarskoj, Estoniji, Irskoj, Italiji, Latviji, Malti, Poljskoj, Rumunjskoj i djelomič­no u Sloveniji.

     Ministarstvo također tvrdi kako u odnosu na druge članice Europske unije, Hrvatska ima najblaže uvjete za ostvarivanje obiteljske mirovine (u većini država dob za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu veća je od 50 godina, a u nekim državama uvjet je i trajanje braka kroz određeno vrijeme) te, uz Sloveniju, najviši postotak za određivanje obiteljske mirovine.

     Razlog tome je što je bivši istoč­noeuropski koncept društvene zaštite preživjelog partnera imao elastične kriterije podobnosti za obiteljsku mi­rovinu zbog toga što je većina žena bia zaposlena te su i same stjecale mirovinu. No, od početka devedesetih godina mnoge su žene izgubile posao tijekom tranzicije, a kasnije i recesije. Zbog toga se počeo promovirati mo­del žene-majke te napuštanje tržišta rada od strane žena s djecom. No, či­njenica o siromaštvu udovica, odno­sno preživjelih vanbračnih družica ili partnerica više nije samo izgubljena u statistikama, već je glasni krik siromaš­tva. Uostalom, pitajte svaku „kolekci- onarku" plastičnih boca i „kopačicu" kontejnera da li je „preživjela" udovica. Da, jest, ali koliko dugo će trajati to preživljavanje?! Ministre Paviću, haj­demo za stol i dogovorimo promjene modela obiteljske mirovine.

 

     Gotovo 220 milijardi eura potrošeno je u Europ­skoj uniji na obiteljske naknade u 2014. godini. To je predstavljalo gotovo šest posto ukupno utrošenog novca na so­cijalne naknade, stopa koja je bila gotovo jednaka onoj koja je potrošena za nezaposlenost (pet posto) i invalidnost (sedam posto).   Prednosti za preživljava­nje uključuju održavanje dohot­ka i potporu u vezi s smrću člana obitelji, kao što su obiteljske mirovine.

Udio socijalnih naknada utrošenih za obiteljske mirovine znatno je varirao između država članica. U Poljskoj (10,2 posto), Grčkoj (10,0 posto), Španjolskoj (9,9 posto), Hrvatskoj (9,8 po­sto) i Italiji (9,3 posto) s više od devet posto ukupnih socijalnih naknada, ali manje od dva po­sto u Velikoj Britaniji i Estoniji (0,4 posto), Švedskoj (1,3 po­sto) i Latviji (1,4 posto). Razlike u dobnoj strukturi stanovništva mogu djelomično utjecati na ove udjele.

     Iznos potrošen na naknade za preživjele u prosjeku je izno­sio 431 eura po stanovniku, a u Hrvatskoj jedva 270 eura. Pa ti preživi!