UVODNA RIJEČ

Tečaj za Predsjednika

Piše: Jasna A. Petrović

     „Sramota je biti bogat i čašćen u državi u kojoj vlada kaos, kao što je sramota biti siromašan i otuđen u drža­vi u kojoj dominira put morala." Naravno, kineski filozof Konfucije iz šestog stoljeća prije Krista nije pritom mislio na Hrvatsku, već je prenosio stara znanja i vrijednosti, no njegove riječi i danas imaju težinu presude.

Na vrhu države je državnik i on bi trebao biti glas i usmjeritelj naroda. No, ima jedna pretpostavka, a to je da poznaš svoj narod.  Mile Mrvalj, bivši beskućnik u povodu Svjetskog dana beskućnika ispričao je kako je ujutro toga dana vidio Predsjednika Republike kako se vozi u limuzini zatamnjenih stakala i okružen policijskim automobilima s rotacijskim svjetlima.

    Da, Predsjednik je baš tih dana ponosno izjavio kako se "u Hrvatskoj, srećom, nigdje ne gladuje. Dapače, previše se jede. Čak ima ostataka i viškova". Mrvalj je rekao kako je to isto jutro susreo najmanje dvadesetak gladnih siromaha koji kopaju po kantama za smeće i kontejnerima. I koje nitko nije pozvao da pojedu oboritu ribu kod šefa Janafa, kako se ne bi bacila?! Pojeo ju je Predsjednik.

     Ako laže Mrvalj, ne laže Državni zavod za statistiku koji je upravo objavio najnovije podatke kako je posljednjih godina stopa rizika od siromaštva stanovništva u neprekid­nom blagom padu. Baš lijepo. To se, međutim, ne odnosi na starije od 65 godina. Njih 30,1 posto je siromašnih, od čega su velika većina žene. Siromaštvo starijih je, k tome, u neprekidnom rastu od 2016. godine do danas.

     Zar treba Predsjedniku održati tečaj kako Hrvatska očito ne voli svoje stare, jer joj prosječni umirovljenik vrijedi samo 38 posto radnika (toliko je, naime, udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći)? Treba li mu ponoviti da je čak 61 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva od 2.710 kuna? Ili mu viknuti na uho da točno 50 posto umirovljenika prima manje od 2.327 kuna, dok je prosjek za srpanj 2.525 kuna?

     Ako Predsjednik Republike ne vidi kroz zatamnjena stakla ili mu rotirke kvare pogled na kante za smeće, mo­gao bi barem čitati statistike svoje zemlje. I prepoznati tko su siromašni te barem pretpostaviti da su siromašni obično i gladni.

     No, sigurno je jedno, za kraj ovog tečaja: nije sramota biti siromašan i otuđen u državi u kojoj ne dominira put morala, u kojoj oni koji su odradili i po 40 godina radnog staža nemaju dovoljno za režije i hranu. Nije sramota biti gladan, ali je sramota ne vidjeti gladne i kad se o njih spotičeš.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Kako doći do kredita?

Krediti za starije osobe: „Specijalizirane" visoke rate

     Banke koje posluju u Hrvatskoj ne mogu se baš pohvaliti ponudom kredita za starije osobe, iako ima banaka koje reklamiraju kredite specijalno namijenjene umirovljeni­cima. I takvi prilagođeni krediti za stariju populaciju nedostupni su ve­ćini, jer su uvjeti dosta nepovoljni, s kratkim rokovima otplate i visokim kamatama, pa su otplatne rate pre­visoke i rijetko tko ih može izdržati, a da mu ne bude ugrožen osnovni životni standard.

     I ti povoljniji krediti za starije osobe oglašavaju se samo na in- ternetskim stranicama banaka i za­htjev za kredit se najčešće upućuje elektronski, što je dostupno malom broju starije populacije. Banke nisu spremne na iskorak u svome marketingu da svojim klijentima starije dobi ciljano nude kredite na kućnu adresu i da ih pozovu na savjetovanje u svoju poslovnicu, kao što je to učestala praksa u zemljama Zapadne Europe.

     Od početka studenog na web stranicama Narodne banke Hrvatske dostupne su sve relevantne informacije o naknada­ma za platne usluge po svim bankama u RH.

Tako je informatički pismenim potrošačima omogućena jednostavnija usporedba aktualnih naknada po bankama za najčešće korištene platne usluge, pa mogu napraviti uspored­bu i odabrati banku sa najpovoljnijim uvjetima. To je mali isko­rak prema potrošačima, ali može biti od koristi kod usporedbe kamata, naknade za obradu kredita i slično.

Lihvarski krediti:

Šteta s malim slovima

     Iako je jako bilo puno teških, pa i tragičnih situacija s oso­bama koje su se upustile u podizanje kredita kod raznih štedi­onica i agencija koje su nudile brzu realizaciju kredita uz „vrlo povoljne uvjete" i oglašavale se po stupovima i tramvajima i dan danas se susrećemo s građanima koji se upuštaju u takve lihvarske kreditne odnose i naravno dolaze u gotovo bezizla­zne situacije, jer potpišu i štetna mala slova.

     Takve kreditne angažmane treba izbjegavati bez obzira u kakvoj se situaciji nalazili, jer jednom kad se uđe u vrtlog ta­kvih kredita izlaza nema i najčešće ljudi ostaju i bez stanova i kuća, jer u nemogućnosti vraćanja kredita i visokih kamata bivaju prisiljeni potpisati ugovore po kojima u hipoteku daju stanove ili kuće.

Obrnuta hipoteka:

Cijena rizika

     U posljednje vrijeme počelo se i kod nas govoriti o novom proizvodu financijske industrije, kreditima koji u Americi i ne­kim europskim zemljama postoje više od 50 godina.

     Radi se o takozvanim „obrnutim hipotekama", a to su krediti koji se daju starijim osobama koji su vlasnici vrijednih ne­kretnina, na način da banka njima daje kredit u vrijednosti od 50 do 70 posto procijenjene vrijednosti nekretnine, a oni kredit ne vraćaju, već banka upisuje hipoteku na njihovu ne­kretninu i nakon smrti vlasnika nekretnina postaje vlasništvo banke.

     Činjenica je da si takvim kreditima starije osobe mogu po­boljšati životni standard, platiti liječenje ili pomoć u kući ili podmirivati ostale potrebe koje ne mogu pokriti sa malim mirovinama, osobito ako nemaju nasljednike koji bi za njih skrbili.

     Krediti se mogu isplatiti jed­nokratno ili po dogovorenim lini­jama ili u mjesečnim ratama. Takve kreditne obveze se ne nasljeđuju, pa nema straha kod djece i rodbi­ne tražitelja kredita da će morati vraćati kredite, ali jednako tako ako starija osoba umre na početku ko­rištenja kredita, nasljednicima ništa ne ostaje od založene nekretnine.

     Ovakvi krediti bi mogli zamijeniti ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju te eliminirati probleme i zloupotre­be koje su u takvim odnosima javljale, no i tu ima puno rizika.

Britanski savez potrošača WHICH ima stoga posebnu web stranicu posvećenu samo hipotekarnim kreditima i svim svojim članovima, a posebno starijim osobama pomaže, ne samo savjetima, već za njih odrađuje sve potrebne radnje za dobivanje takvih kredita i u njih građani imaju najviše povje­renja.

     Poznata su, međutim, i negativna iskustva s ovim institu­tom posebice u Americi.

     Tamo je zabilježeno puno beskućnika u trećoj dobi kao žrtava kredita obrnute hipoteke, jer su troškovi održavanja, režije, obvezatno osiguranje nekretnine, velik teret za starije, a osobito jer ljudi zaborave da im se odbijaju od kredita i ra­stuće kamate, koje mogu toliko porasti da pojedu sam kredit i jednog dana, još za života, stari ostaju bez svoje nekretnine jer odlazi na bubanj.

     Biro za financijsku sigurnost potrošača SAD-a je naglasio kako je riječ o „vrlo složenom proizvodu koji je potrošačima vrlo teško razumjeti, da su izloženi mamcima reklama, niskoj kvaliteti savjetovanja i riziku od prijevara"

     Rizik je i to što bi banke takvim kreditima vrlo brzo došle u posjed značajnog nekretninskog fonda, čime bi diktirale i cijene na tržištu.

     Mi u Hrvatskoj, na žalost nismo još tako ekipirani i osposo­bljeni da bi potrošačke udruge mogle pomagati građanima oko ishođenja kredita, ali smo na putu prema tome, imajući u vidu kakav je uspjeh postigla udruga „Franak" u rješavanju problema sa kreditima u švicarskim francima.

Ana Knežević