UVODNA RIJEČ

Tečaj za Predsjednika

Piše: Jasna A. Petrović

     „Sramota je biti bogat i čašćen u državi u kojoj vlada kaos, kao što je sramota biti siromašan i otuđen u drža­vi u kojoj dominira put morala." Naravno, kineski filozof Konfucije iz šestog stoljeća prije Krista nije pritom mislio na Hrvatsku, već je prenosio stara znanja i vrijednosti, no njegove riječi i danas imaju težinu presude.

Na vrhu države je državnik i on bi trebao biti glas i usmjeritelj naroda. No, ima jedna pretpostavka, a to je da poznaš svoj narod.  Mile Mrvalj, bivši beskućnik u povodu Svjetskog dana beskućnika ispričao je kako je ujutro toga dana vidio Predsjednika Republike kako se vozi u limuzini zatamnjenih stakala i okružen policijskim automobilima s rotacijskim svjetlima.

    Da, Predsjednik je baš tih dana ponosno izjavio kako se "u Hrvatskoj, srećom, nigdje ne gladuje. Dapače, previše se jede. Čak ima ostataka i viškova". Mrvalj je rekao kako je to isto jutro susreo najmanje dvadesetak gladnih siromaha koji kopaju po kantama za smeće i kontejnerima. I koje nitko nije pozvao da pojedu oboritu ribu kod šefa Janafa, kako se ne bi bacila?! Pojeo ju je Predsjednik.

     Ako laže Mrvalj, ne laže Državni zavod za statistiku koji je upravo objavio najnovije podatke kako je posljednjih godina stopa rizika od siromaštva stanovništva u neprekid­nom blagom padu. Baš lijepo. To se, međutim, ne odnosi na starije od 65 godina. Njih 30,1 posto je siromašnih, od čega su velika većina žene. Siromaštvo starijih je, k tome, u neprekidnom rastu od 2016. godine do danas.

     Zar treba Predsjedniku održati tečaj kako Hrvatska očito ne voli svoje stare, jer joj prosječni umirovljenik vrijedi samo 38 posto radnika (toliko je, naime, udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći)? Treba li mu ponoviti da je čak 61 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva od 2.710 kuna? Ili mu viknuti na uho da točno 50 posto umirovljenika prima manje od 2.327 kuna, dok je prosjek za srpanj 2.525 kuna?

     Ako Predsjednik Republike ne vidi kroz zatamnjena stakla ili mu rotirke kvare pogled na kante za smeće, mo­gao bi barem čitati statistike svoje zemlje. I prepoznati tko su siromašni te barem pretpostaviti da su siromašni obično i gladni.

     No, sigurno je jedno, za kraj ovog tečaja: nije sramota biti siromašan i otuđen u državi u kojoj ne dominira put morala, u kojoj oni koji su odradili i po 40 godina radnog staža nemaju dovoljno za režije i hranu. Nije sramota biti gladan, ali je sramota ne vidjeti gladne i kad se o njih spotičeš.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

PRIJEPOR OKO VLADINA PRIJEDLOGA

Oslobađanje od poreza čini dosmrtno uzdržavanje popularnim

 

     Ugovori o dosmrtnom uzdržavanju jedan su od zakonski priznatih oblika uzdržavanja starijih osoba u Hrvatskoj. No, također su često sredstvo manipulacije i ekonomskog zlostavljanja starijih osoba. Razlog tomu jest što se, za razliku od ugovora o doživotnom uzdržavanju, davatelj uzdržavanja može odmah nakon potpisa ugovora uknjižiti na nekretninu primatelja uzdržavanja i bez njegova znanja. To znači da je primatelj uzdr­žavanja prisiljen otići u dom, živjeti u neadekvatnim prostorima davatelja uzdržavanja ili pak završiti na cesti, bez mogućnosti da promijeni situaciju.

     No, osim toga, postoji još jedan razlog zbog kojeg bi se ta­kvi štetni ugovori mogli još više popularizirati. Naime, davatelji dosmrtnog uzdržavanja bi, prema prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o porezu na promet nekretninama, bili oslobođeni od plaćanja poreza na promet nekretnina, koji iznosi četiri posto vri­jednosti nekretnine u trenutku njezina stjecanja.

     Konkretno, to znači sljedeće: davatelj uzdržavanja potpiše ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s primateljem uzdržavanja te se odmah i bez njegova znanja, uknjiži na njegovu kuću ili stan i pritom je još oslobođen plaćanja poreza na promet nekretni­nama od četiri posto, što znači da je praktički dobio nekretninu besplatno.

     Prepoznala je to i pučka pravobraniteljica Lora Vidović te je oštro reagirala na takvu odredbu. U okviru savjetovanja o pore­znoj reformi našao se i Zakon o porezu na promet nekretninama u kojem su ove odredbe definirane. Pravobraniteljica je zatraži­la izmjenu članka 13. točke 7., iz kojeg bi se, prema prijedlogu, uklonila mogućnost oslobađanja od plaćanja poreza onima koji su sklopili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

     „Sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju je rizičan prav­ni posao, jer vlasništvo imovine koja je predmet ugovora prelazi u vlasništvo davatelja uzdržavanja odmah po sklapanju ugovora. Poznato je da sklapanjem ovih ugovora, neovisno o propisanoj strogoj formi i zaštitnim mehanizmima, postoji niz manipulacija zbog čega se starije osobe osjećaju prevarene, pa čak i kad su davatelji uzdržavanja potomci.      Primjerice, primatelji uzdržavanja koji ne ostvaruju ugovoreno uzdržavanje i skrb temeljem ugovo­ra o dosmrtnom uzdržavanju ne mogu uvijek vratiti svoju imovi­nu, jer postoje situacije da je njihova imovina u međuvremenu otuđena i postala je vlasništvo trećih osoba. Također, ako se spo­razumno ne raskine ugovor, primateljima uzdržavanja preostaju dugotrajni sudski postupci za raskid tih ugovora, kojeg najče­šće i ne dožive. Nadalje, stariji primatelji uzdržavanja u teškoj su situaciji što su prevareni, posebice kad je to od strane vlastitih potomaka, pa sudske postupke radi raskida ugovora uopće i ne pokreću", ističe se u mišljenju Pučke pravobraniteljice.

     Time bi se, smatra pravobraniteljica, doprinijelo prakticiranju sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji su donekle pravno sigurniji za primatelje uzdržavanja; barem u tolikoj mjeri da ne ostaju bez svoje imovine za vrijeme života. Ako Vlada ne prihvati ovaj prijedlog, otvara se prostor za pojačano ekonomsko zanemarivanje starijih osoba, ali i sve veće manipulacije najranji­vije populacije u Hrvatskoj.

Milan Dalmacija

 

 

OBESPRAVLJENI SIN

     K.M. je 2011. potpisala sa svojom kćeri N.B. ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Iako se kćer o njoj dobro brinula, zbog toga je došla u sukob sa sinom V.M. s ko­jim je i živjela u stanu. Protiv njega je podnijela tužbu za iseljenje iz stana, smatrajući se i dalje vlasnicom. Sin je podnio protutužbu, tražeći ništavnost tog ugovora. Spor se rastegnuo do ove godine, a K.M. je u međuvre­menu umrla. Sud je sada presudio kako ona nije bila svjesna pravnih posljedica takvog ugovora, pa je sina, slučajno ili namjerno, ugovorom ostavila bez ikakvog prava na nasljedstvo, a uz to ga nije niti mogla„izbaciti" iz stana.

 

NEODLUČNI SUDOVI

     N.M. je 2010. potpisao ugovor o dosmrtnom uzdr­žavanju s N.A., koji se odmah po potpisu ugovora uknjižio na stan u vlasništvu N.M. Nakon nekoliko godina N.M. je odlučio sudskim putem zatražiti raskid ugovora

vraćanje vlasništva u prijašnje stanje, jer je međuso­ban odnos postao nesnošljiv, ali i zato jer se N.A. nije o njemu brinuo nakon što je obolio. N.A. mu je odgovorio protutužbom u kojoj traži povrat više od 100.000 kuna koje je uložio u uređenje stana i plaćanje režija. Nakon nekoliko godina, prvostupanjski sud nalaže raskidanje ugovora i povrat ranijeg zemljišno-knjižnog stanja, no drugostupanjski je sud prije nekoliko mjeseci pobio tu odluku. N.M. je još živ, ali je pitanje hoće li dočekati pravdu i kakva će ona biti. Pitanje je, naposljetku, što je tu pravda?

 

ZOVITE PRAVNO SAVJETOVALIŠTE

Tel. 01/4615-797

E-mail: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Pošta ili osobni dolazak: Sindikat umirovljenika Hrvatske, Trg kralja Petra Krešimira IV. 2, 10 000 Zagreb