UVODNA RIJEČ
Mijenjam bocu za staž
Piše: Jasna A. Petrović
Znate li koliko plastičnih boca vrijedi jedna godina mirovinskog staža hrvatskog umirovljenika? Sitnicu od 167 boca. Prosječna je mirovina u prosincu 2020. godine iznosila 2.566,56 kuna, a cijena jedne povratne plastične bočice je pola kune. Kad tu„sarmu" podijelite s prosječnih 30 godina i 9 mjeseci staža koliko je za tu mirovinu odradio prosječni hrvatski umirovljenik, dobijete točno 83,5 kuna po godini radnog staža. A onda to podijelite s pola kune po bočici, i eto onog famoznog broja od 167 boca. Ako ste bili nesretnoga usuda, pa ste imali nižu plaću od prosjeka, onda vam se priznala samo najniža mirovina, pa vam godina staža iznosi samo 69,42 kune ili bijednih 139 bočica.
Sada bi neki pametnjaković rekao kako je onda bolje cijeli život skupljati boce po kantama za smeće i kontejnerima, nego odraditi više od tri desetljeća, pa onda i ovako i onako - skupljati boce za preživljavanje. Tako je to u zemlji u kojoj 61 posto svih umirovljenika imaju mirovine niže od hrvatske linije siromaštva od 2.710 kuna.
Dok se umirovljenici iz većine europskih zemalja raduju umirovljenju, u Domovini je to trenutak za paniku. S razlogom. Europska je zamjenska neto stopa mirovine 2018. iznosila 52 posto. Naime, toliki je udjel od svoje vlastite zadnje plaće prosječni umirovljenik dobio s prvom mirovinom. Međutim, u Hrvatskoj je taj iznos bio samo 39,1 posto, daleko manje od 70,9 posto u Bugarskoj ili 56,1 posto u Mađarskoj, ili pak 79,5 posto u Italiji i 76,5 posto u Austriji. Tamo samo sklizneš u mirovinu i malo presložiš prioritete, dok u Hrvatskoj tim danom za većinu počinje borba za goli opstanak. Tako je bilo 2018., a sada početkom 2021. je taj udjel prosječne neto mirovine u prosječnoj neto plaći pao na samo 37,4 posto. I dalje pada, jer će i najnovijim usklađivanjem mirovina od oko nula posto, realna vrijednost mirovina nastaviti opadati. S pandemijom utoliko više i brže, strmoglavo prema dnu.
I dok za svjetske bogatune znamo koliko su se omastili u godini pandemije, jer njihovo je bogatstvo poraslo za 27,5 posto, u Hrvatskoj se ti podaci skrivaju od javnosti. A kako i ne bi kad se sve politike, a posebno porezne, vode u korist bogatih da budu još bogatiji, a socijalne razlike bujaju daleko od oka, daleko od srca. Shvaćanje da su siromašni i bogati jednaki pred smrću počiva na zabludi. Siromašni i bogati nisu jednaki pred smrću, nego tek nakon smrti. Amen.
Web stranice naših podružnica
KAD SKRB POSTANE MANIPULACIJA
Neki privatni domovi i dalje sklapaju ugovore o uzdržavanju?
Iako mnogi misle kako su prijavom za smještaj u domu umirovljenika riješili svoje životno pitanje, česti su slučajevi kada dolazi do kršenja njihovih prava, a često i manipulacija.
U Pravno savjetovalište SUH-a javio se gospodin D.Š. koji je sa suprugom htio otići u privatni dom umirovljenika zbog teškog zdravstvenog i materijalnog stanja. Sastao se s predstavnikom doma te mu je ovaj ponudio smještaj u domu po cijeni od 6.300 kuna. To je bilo preskupo za gospodina Š., pa mu je u četiri oka ponuđen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, gdje će dobivati dva obroka dnevno i medicinski tretman, a da će se zauzvrat vlasnik doma uknjižiti na njihovu kuću, ali ih i ostaviti da ondje nastave živjeti. No, kad je trebalo potpisati ugovor, gospodin Š. je vidio kako je umjesto dogovorenoga, bio spomenut smještaj u dom i uknjižba na njihovu kuću i grobnicu, a uz to u ugovoru je stajala odredba kako se stranke odriču prava pobijanja tog ugovora iz bilo kojeg razloga. Gospodin Š. nije htio pristati na te uvjete, pa nije niti potpisao ugovor i time se spasio od prijevare.
Nazvali smo dotični dom s izlikom da želimo pomoći susjedu koji je sam i bolestan. Dobili smo odgovor kako se dugo čeka na mjesto i da je to dom samo za teške bolesnike. Ponuđeno nam je razgledavanje i dogovor na licu mjesta, a o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju nije bilo riječi. Barem ne preko telefona.
Sindikat umirovljenika je u više navrata upozoravao na štetnost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, upravo zato jer primatelji uzdržavanja mogu ostati bez imovine odmah po potpisu tog ugovora. U travnju je ministru pravosuđa Draženu Bošnjakoviću poslana inicijativa za izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, kojima bi se ukinulo dosmrtno uzdržavanje, a doživotno bi se strože kontroliralo. Kako još nismo dobili odgovor, provjerili smo što radi socijalna inspekcija.
Temeljem članka 192. Zakona o socijalnoj skrbi inspektori provjeravaju broj sklopljenih ugovora, koji kod osoblja domova ne smije biti veći od tri, a po članku 123.a oni ne smiju sklapati ugovor o otuđenju ili opterećenju nekretnine korisnika. Postupanja inspektora temeljem navedenih odredbi su rijetka", stoji u odgovoru iz MDOMSP-a.
Dodaju da će u skladu s dovršetkom istraživanja o pojavnosti nasilja nad starijim osobama inicirati pokretanje evidencije ugovora o uzdržavanju. A dotad, tko zna koliko će se ljudi naći u istoj situaciji kao gospodin Š. i koliko će ih naivno potpisati ugovore o dosmrtnom uzdržavanju i time si zapečatiti sudbinu.
Milan Dalmacija
Stotine ilegalnih domova diljem Hrvatske
Na Facebook stranici Sindikata umirovljenika Hrvatske „Pokret protiv siromaštva starijih osoba", koja ima 11.500 pratitelja, nerijetko saznajemo o brojnim nečasnim ponudama umirovljenicima, ali tek smo nedavno saznali o postojanju stotina ilegalnih domova. Javila nam se M.Š. iz sjevernog dijela zemlje s molbom za oglašavanje takvog doma koji je otvorila u svojoj višesobnoj kući u ruralnom području. Njezin muž se razbolio, pa kad već mora o njemu brinuti, ponudila je oglasima i preko prijatelja smještaj i drugim manje pokretnim starijim osobama. Poslala nam je i fotografije u razne šarene presvlake presvučenih kreveta, po dva u sobičku. Upozorili smo je da je riječ o nelegalnom poslu, no ona nam je mirno otpisala kako pozna na desetke takvih domova za starije i da svi oni ne mogu ispuniti sve pretjerane uvjete i papirologiju zahtijevanu od strane centara za socijalnu skrb.
I nakon uvjeravanja kako je ipak riječ o radu „na crno" i sivoj ekonomiji, gospođa nam je objasnila kako je to potreba tržišta, da bi bez takvih kućnih domova mnogi stari ostajali po cijele dane sami i zapušteni, pa čak i gladni i žedni, da ovako ti stari ipak dobiju nekakav smještaj i hranu te da je ona s njima ljubazna, a cijena smještaja je prema dogovoru i stanju klijenta. Ilegalno ili ne, to je stvar države kako propiše zakonima. Ovako, tvrdi, to i nije nelegalno, jer ona svakog starca ili staricu koje zaprimi prijavi kao podstanare, što je, dozvoljeno - zar ne?! (J.A.P.)