Možda ste katkad otišli na stranicu mirovinsko.hr pogledati najnovije brojke iz mjesečnih Statističkih informacija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, pa ste tamo primijetili kako se određeni podaci o mirovinama vode za umirovljene do 31.12.1998. godine i od 1.1.1999. godine.
Zašto, pitate se? Doista, povijest mirovina u Hrvatskoj može se podijeliti na dva razdoblja – jedno traje od samostalnosti do 1. siječnja 1999. godine i sve umirovljenike koji su do tada ostvarili svoje pravo možemo nazvati”starim”umirovljenidma. Svi oni koji su pravo na mirovinu ostvarili kasnije možemo nazvati “novim” umirovljenicima. Koja je najbitnija razlika između te dvije skupine? Eto najnovijih podataka za listopad 2021. godine.
Umirovljenih do 31.12.1998., a koji još uredno primaju mirovinu, jest 243.590 osoba, a prosječna mirovina im iznosi 2.986,30 kuna i to za 28 godina 10 mjeseci i 25 dana prosječnog radnog staža. Istodobno onih koji su umirovljeni nakon 1.1.1999. godine ima 900.525, a prosječna mirovina iznosi samo 2.550,67 kuna za 31 godinu 5 mjeseci i 8 dana. Novi umirovljenici, dakle, rade dvije i pol godine duže, a imaju prosječnu mirovinu za 435,63 kuna nižu!
Godinama je Sindikat umirovljenika, tada zajedno s Hrvatskom strankom umirovljenika, upozoravao na pogrešni izračun prve aktualne vrijednosti mirovine (AVM), a koji je postao osnova za izračun osnovne mirovine i drugih mirovinskih prava, boreći se za povećanje vrijednosti AVM. Možda je najviši pritisak izvršen kad je 23. studenog 1996. godine Sindikat umirovljenika organizirao prosvjed sa oko 15.000 umirovljenika na Trgu sportova u Zagrebu.
Unatoč tome što se uspjelo 2007. izboriti usvajanje Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, i to u visini od 4 do 27 posto, u Programu SUH-a iz 2012. godine pod točkom „13″ piše: „Zbog bitno nižih mirovina tzv. novih umirovljenika u odnosu na tzv. stare umirovljenike (umirovljene prije 1999.), a do čega je došlo zbog netočnog utvrđivanja AVM te usklađivanja tzv. švicarskom formulom, ostaje prioritet daljnjeg zahtjeva za revalorizacijom prve aktualne vrijednosti mirovine (AVM), koja je 1999. godine utvrđena u visini od samo 56 posto od stvarne, zakonom propisane vrijednosti”. Dakle, prije nego što je usvojen dodatak na mirovinu, AVM je bila za 44
posto niža od potrebnog iznosa, jer se u izračun nije pridodalo tzv. umirovljenički dug priznat od strane Ustavnog suda zbog neusklađivanja mirovina tijekom rata.
Podsjetimo, usred rata HDZ-ova vlada na čelu s Nikicom Valenti- ćem je 1993. godine posebnom uredbom smanjila masu za isplatu mirovina iz državnog proračuna. Tom su odlukom bili pogođeni gotovo svih umirovljenici koji su ionako trpjeli tranziciju s jugoslavenskog na hrvatski dinar, a kasnije na kunu. Konkretnije, preindeksacijom mirovina iz 1991. i 1992. godine bili su zakinuti za 8,5, a uredbom za daljnjih 30,5 mjesečnih mirovina.
SUH je odmah uputio Ustavnom sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti Uredbe o smanjenju mase za isplatu mirovina. Rat je završio, ali se situacija nije promijenila. Na odluku Ustavnog suda se čekalo četiri i pol godine, do svibnja 1998. godine, no njezin efekt je zaživio tek za vrijeme Sana- derove Vlade kad se počela 2004. godine provoditi odluka koje je Vladu obvezala za povrat uskraćenih mirovina. Donesen je Zakon o povećanju mirovina radi otklanjanja razlika u razini mirovina ostvarenih u različitim razdobljima, pa su za oko 600.000 umirovljenika mirovine podignute za 20 posto, a za još 150.000 za 0,5 do 17 posto.
No, dug još nije bio u cijelosti pokriven, pa je formirana radna skupina od predstavnika Vlade i umirovljenika (Sindikat, Matica, Hrvatski umirovljenik i HSU), a na čelu te radne grupe kao stvarni kreator Zakona o provođenju Odluke Ustavnog suda RH iz 1998. godine bio je potpredsjednik SUH-a Ivan Nahtigal. Tako je zakonom osnovan Umirovljenički fond, te je konačno kroz razne vremenske modele umirovljenicima isplaćen dug težak 11,5 milijardi kuna. E, upravo ti spomenuti porasti i povrati mirovina nisu ušli u izračun prve aktualne vrijednosti mirovine i tu leži cijeli problem.
Nekadašnji saborski zastupnik Hrvatske stranke umirovljenika, Želj- ko Šemper, krajem 2018. ponovno je kao član Matice umirovljenika pokrenuo pitanje”pokradenih mirovina” kroz Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe, te također poslao zahtjev za ocjenu ustavnosti na Ustavni sud, tvrdeći da je prilikom izračuna prve aktualne vrijednosti mirovine prije 20 godina oštećeno čak 823 tisuće umirovljenika, odnosno svi oni koji su u mirovinu otišli od 1. siječnja 1999. godine. No, nije prošlo na sudu jer je prijedlog predao nepravodobno.
Da je Ustavni sud prihvatio Šempe- rov prijedlog ocjene ustavnosti Zakona o mirovinskom osiguranju, država bi svim građanima umirovljenima od početka 1999. godine do danas morala povećati mirovine za 10,5 posto. Naime, od 1. siječnja te godine mirovina se određivala po aktualnoj vrijednosti od 35,16 kuna. No, u to nije uračunat odštetni dodatak prema presudi Ustavnog suda iz 1998. godine u korist umirovljenika zbog usklađivanja mirovina koje od 1993. godine nije bilo po zakonu.
U Nacionalnom vijeću se pokušalo kroz desetak sjednica obrazlagati i preračunavati konačni novi dug umirovljenicima, padale su razne brojke i računice, no na kraju od toga nije bilo ništa. Prevelik je iznos ove prijevare, krađe, kako god da je nazovemo. Novi umirovljenici su, naime,„olakšani” za 29 milijardi kuna! Amen.
Jasna A. Petrović
