Početkom listopada 2019. godine održana je konferencija pod naslovom „Živjeti starost”, u okviru koje je organizirana panel diskusija pod naslovom „Estetika starenja”. U raspravi su sudjelovali eminentni stručnjaci koji se bave estetskom kirurgijom i koji imaju mnogo iskustva i potrebnog znanja. Među njima je tako bio vrhunski liječnik, facijalni kirurg s više od 25 godina radnog iskustva, liječnica, specijalistica dermatove- nerologije i laserska kirurginja, radijska voditeljica, „plus age” manekenka i model te mladi istraživač, stručni suradnik na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Voditeljica je u uvodu rasprave naglasila kako je ova tema vrlo interesantna i treba o njoj razgovarati, jer je sada u društvu sve više naglašen kult mladosti, a sve više i češće i diktat ljepote i mladosti. Stvarnost je već sada drugačija s obzirom na činjenicu da duže živimo i mijenjamo se, ali čini nam se da su prethodne generacije brže starile od nas. Djelomično tome pomažu bolji radni uvjeti, kraće radno vrijeme i svakako sve razvijenija kozmetička industrija. Pogled u jednu generaciju ovisi i o broju starijih ljudi. Velik broj djece i mladih unutar generacije sam po sebi odaje dojam mladosti.
Ali do sada su nekako zajedno starjeli i naše tijelo i naša ljepota, i naša „duša” i naš um. Možda je to bio samo privid. Jer naš duh ne mora starjeti usporedno s tijelom. Nekad nas bolest dohvati bez najave i zaskoči, pa iako imamo npr. 50 godina, tijelo je odlučilo biti staro 70. Nagla promjena u početku tjera nas u borbu s bolešću i vraćanjem u ranije dobro zdravlje. Sve stavljamo na stranu i nastojimo „biti oni stari”. Koliko smo puta već izgubili bitku u neravnopravnoj borbi sa samim sobom? Sjetite se nekog „tuluma” i neprospava- ne noći, a sutradan treba ići na posao. Sve se okreće oko nas,
ali idemo i uspijevamo. Tada je duh spasio tijelo.
Drugi puta će tijelo spasiti duh. Umro vam je dragi prijatelj i zavukli ste se u sobu i plačete. Zove vas susjeda u šetnju i u kupovinu. Umorni ste jer ste obavljali teške kućanske poslove. Ipak, poslušat ćete susjedu i s njom otići u šoping i počastiti se novom majicom, upravo onom koju ste tražili već neko vrijeme. Lakše ćete spavati i ne misliti samo na smrt i umiranje.
Naše tijelo je samo naše. Uvijek nam šalje neke poruke. Kad smo u opasnosti od bolesti ono nam pošalje poruku da nam je vruće ili hladno, proizvede vrućicu i moramo uzeti lijek ili drugu vrstu terapije.
Svaki je čovjek jedinstven i neponovljiv pa su i igre našeg ega (ego – latinski ja) i alter ega (latinski – drugo ja) uvijek drugačije i često nepredvidive. Ako smo u dobrim odnosima s našim emocijama, ako pretežno nismo skloni bezrazložnim promjenama raspoloženja, ako održavamo neke primjerene aktivnosti, ako živimo bez stresa i ako koristimo relativno dobre i dobi primjerene kozmetičke preparate, onda ćemo starjeti dobro i zadržat ćemo i dobar izgled i dobro raspoloženje i bit ćemo dio sretne generacije starih. Ako nam se malo objese očni kapci ne trebamo žuriti na operaciju podizanja, jer znam gospođu koja je imala kasnije neke probleme s nošenjem naočala.
Ovo je priča o redovnom starenju i o prosječnim osobama. Naravno, nemaju svi sreću da spadaju u „normalnu” populaciju. Nesretni su oni koji su doista na neki način hendikepirani od rođenja. Svaki hendikep ima drugačiji utjecaj na pojedinca, ne samo u kvalitativnom već i u kvantitativnom pogledu. Ponašanje ne ovisi samo o udjelu i vrsti hendikepa, već i o okolini i integraciji u grupu djece, a kasnije i u grupu odraslih ljudi. Ovisi i o izboru zanimanja koje će netko odabrati i mogućnosti rada.
Postoje i ljudi koji su drugačiji i koji su, unatoč činjenici da dobro izgledaju, nesretni zbog svoga izgleda i ne prihvaćaju sebe. Stalno su nesretni jer im se npr. ne sviđa njihov nos. Čini im se da im je prevelik. Ako imaju novca odlaze liječniku i kupuju mali prćasti nosić. I gle čuda, već drugog dana po skidanju zavoja nesretni su. Nisu to očekivali. Novi nos im ne stoji dobro. Neki ih tješe, neki se čude, neki se zlobno smješkaju. Ali što je tu je.
Znam gospođu koja je kao jako mlada željela promijeniti izgled i kad je dobila neku ostavštinu odlučila je to učiniti. Uz promjenu izgleda, operirala je i usne. Dobila je neku infekciju i sada je jako nesretna, ali to ne smije više operirati. Nije se puno usrećila, a ni promijenila. Svi moraju prije svega dobro razmisliti što zapravo žele i hoće li im to doista promijeniti život nabolje na način na koji su željeli.
Ne starimo svi jednako, a ni naši organi ne stare svi istim tempom i intenzitetom. Za očekivati je da ćemo uz bolje kozmetičke preparate očuvati vanjštinu zdravijom, kao i unutarnjim mirom i zadovoljstvom. Za starost se treba pripremiti kako fizički, još više i psihički. Mladost ne možemo vječno sačuvati. Treba voljeti svoju starost i ne žaliti za mladošću. Treba se sjećati samo lijepih trenutaka mladosti, a one loše, ružne i tužne ostaviti u prošlosti.
Tijelo i duh moraju biti jednako aktivni kao i u mladosti, ali naravno ne istim intenzitetom. Treba ih isto koristiti i ne zanemarivati ih, jer i oni stare kao sve u vremenu i prostoru. Ako volite sebe i svoje tijelo, ono će starjeti jednako kao i duh. Trošite se prema materijalnim i fizičkim mogućnostima. Uživajte u svojim unucima, razgovarajte s djecom. Ako trebaju vašu pomoć pomozite, ali ne namećite se, ne prigovarajte, jer oni znaju sve bolje.
Pogledajte se u ogledalo i vidjet ćete poznato drago lice.
