PITANJE: Nedavno nam je umro otac koji je živio kod jednog od nas braće. Tek smo nakon smrti oca saznali da je s našim bratom s kojim je živio sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je svu svoju imovinu ostavio našem bratu. O postojanju ugovora nitko od nas ostale braće nije bio obaviješten, niti smo dali suglasnost za sklapanje ugovora. Da li je zbog toga ugovor nevažeći? Zanima nas imamo li pravo tražiti kao zakonski nasljednici nužni dio? Možemo li pobijati ovaj ugovor o doživotnom uzdržavanju? (R.D, Sisak)
ODGOVOR: Zakon o obveznim odnosima ne traži da se bilo koga obaviještava o sklapanju ugovora o doživotnom uzdržavanju, a za njegovo sklapanje nije potrebna suglasnost trećih osoba pa makar u pitanju bila vlastita djeca. Dakle, ukoliko ugovor o doživotnom uzdržavnju sadrži sve bitne elemente koje traži Zakon, te je ovjeren i solemniziran od strane javnog bilježnika ili nadležnog suda, ugovor je punovažan. Takav ugovor može se pobijati samo zbog mana volje primatelja uzdržavanja (neuračunljivost, prinuda, zabluda), što bi trebalo dokazati u parničnom postupku.
Ako je vaš otac ugovorom o doživotnom uzdržavanju odredio da sva njegova imovina poslije njegove smrti ima pripasti davatelju uzdržavanja, nemate pravo tražiti nužni dio, bez obzira što ste kao djeca ostavitelja zakonski nasljednici prvog nasljednog reda.