Pitanje: S kćerkom sam sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. U ugovoru je utvrđeno kako sva moja pokretna i nepokretna imovina prelazi u vlasništvo kćerke poslije moje smrti. Naknadno sam saznala da u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju omogućuje davatelju uzdržavanja da odmah po solemnizaciji ugovora u javnog bilježnika može prenijeti imovinu u svoje vlasništvo. S obzirom na sadržaj ugovora proizlazi da sam sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, a ne od dosmrtnom, jer u ugovoru stoji da se imovina prenosi na davatelja uzdržavanja, tj. na moju kćerku nakon moje smrti. Ja nikako ne bi pristala na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, već sam potpisala ugovor iz razloga što u ugovoru stoji da se prijenos imovine vrši nakon moje smrti. Zbunjena sam, jer sada ne znam koji sam ugovor zapravo sklopila – ugovor o dosmrtnom kako stoji u nazivu ili doživotnom kako to stoji u sadržaju. Molim vas da mi pojasnite situaciju. (LB., Slavonski Brod)
Odgovor: Bez obzira što je navedeni ugovor nazvan dosmrtnim, on je pravno ugovor o doživotnom uzdržavanju, jer iz njegovog sadržaja proizlazi da se prijenos vaše imovine na davatelja uzdržavanja, tj. vašu kćerku vrši poslije smrti. Bitan je sadržaj ugovora, a ne njegov naziv. U svakom slučaju predlažemo vam da napravite aneks ugovora kojim ćete ugovor nazvati njegovim pravim imenom – ugovor o doživotnom uzdržavanju.