- IZMJENE ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA
Predstavnici Sindikata umirovljenika su, zajedno s Maticom umirovljenika, sudjelovali u radu brojnih radnih skupina u vezi različitih prava umirovljenika, a Sindikat je, k tome, sudjelovao u e-savjetovanju glede više zakonskih izmjena. Kao prvo, nakon 12 godina borbe za izmjenu Zakona o obveznim odnosima, konačno su po završetku rada radne skupine u kojoj je sudjelovao i SUH, izmjene upućene u e-savjetovanje. Nažalost, unatoč brojnim prijedlozima koje je SUH uputio, kao i inovativnim rješenjima od strane drugih sudionika u radnoj skupini, ostalo je puno neodgovorenih pitanja na koja se osvrnuo kroz e-savjetovanje.
U sadašnjoj društvenoj situaciji pokazatelji govore da su ugovori o uzdržavanju, u pravilu, a posebno ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, način za pljačkanje starijih i nemoćnih osoba u potrebi, da se takvi ugovori ne razumiju i imaju zbunjujuće nazive – doživotno ili dosmrtno uzdržavanje, da služe prevarantima za bogaćenje, a da osobe koje sklope takav ugovor ostaju bez imovine i bez uzdržavanja “na cesti” i tako postaju teret države. Prema različitim istraživanjima od 7 do 20 posto anketiranih starijih osoba ne razlikuju ta dva instituta, zbog čega nerijetko bivaju prevareni. Zbog tih razloga Sindikat umirovljenika predlaže dodatno ojačati odredbe ZOO-a o ugovoru o doživotnom uzdržavanju, ukinuti odredbe ZOO-a u pogledu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te dopuniti odredbe ZOO-a o ugovoru o darovanju i s nametom.
Privatna ili društvena odgovornost?
Predložene Izmjene i dopune ZOO-a su načelno dobre, ali ih treba dodatno dopuniti i ojačati institut na sljedeći način: izrada socijalne anamneze za primatelja uzdržavanja od strane centra za socijalnu skrb i donošenje zaključka o tome da ugovor koji zadovoljava potrebe primatelja uzdržavanja treba biti obavezni dio prethodnog postupka za sklapanje ugovora. Zaključak zavoda za socijalnu skrb treba biti priložen ugovoru kod njegovog potvrđivanja, jer bi u protivnom, prema mišljenju SUH-a, ugovor bio ništetan.
Takvo je uključivanje sustava socijalne skrbi u pronalaženje i evaluaciju rješenja te nadzor nad realizacijom rješenja uzdržavanja starijih osoba, vrlo često primijenjeno u većini europskih država.
Nesporno je da se uzdržavanje pretvorilo u svojevrstan lešinarski biznis posebno stoga jer su u Republici Hrvatskoj starije osobe u 89 % slučajeva vlasnici nekretnina u kojima žive i time postaju mete osoba koje žele na brz način riješiti svoje stambeno pitanje ili uvećati osobno bogatstvo. Sklapanjem ugovora o uzdržavanju žele se dohvatiti vlasništva nad nekretninama, ali ne i skrbi o starijoj osobi.
Stoga bi prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju zavod za socijalnu skrb, ocjenjujući sve okolnosti vezane za obje strane donio odgovarajući zaključak o potrebi sklapanja ugovora. Ovlaštena osoba – sudac ili javni bilježnik – bila bi dužna prije ovjere ugovora utvrditi je li priložen zaključak nadležnog zavoda za socijalnu skrb, pod prijetnjom ništetnosti ugovora.
Prema mišljenju SUH-a obvezni dio postupka i priložene dokumentacije kod potvrđivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju treba biti i potvrda o nekažnjavanju davatelja uzdržavanja, ne starija od 30 dana, o nekažnjavanju za kaznena djela protiv života i tijela te kaznenog djela protiv državne ili privatne imovine. Time bi znatno otežali prevarantima, kriminalcima i kažnjavanim osobama otimanje imovine starijih i nemoćnih osoba sklapanjem tih ugovora.
Nadalje, SUH smatra da umjesto tri dopuštena ugovora o uzdržavanju po jednom uzdržavatelju treba tu mogućnost ograničiti samo na dva ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer u protivnom to već prelazi u vrstu biznisa.
Ukinite ugovore o dosmrtnom uzdržavanju
SUH i dalje traži ukidanje instituta ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zasigurno jednog od najprjepornijih instituta Zakona o obveznim odnosima. U taj Zakon ugrađen je 2006. godine, a dotle je kao neimenovan ugovor bio primjenjivan u praksi. Iz Zakona o nasljeđivanju preuzet je institut ugovora o doživotnom uzdržavanju. Oba ugovora su vrlo slična, kako formom tako i sadržajem. Sam naziv ugovora „doživotno uzdržavanje“ i „dosmrtno uzdržavanje“ dovodi u zabludu u pogledu identifikacije ugovora tako da primatelj uzdržavanja nerijetko ne zna koji ugovor potpisuje. Obveze davatelja uzdržavanja praktički su identične u obje vrste ugovora. Ugovori moraju biti sastavljeni u pisanom obliku. Oba ugovora moraju se ovjeriti na sudu ili solemnizirati kod javnog bilježnika. Ono što ih čini različitim jeste određivanje trenutka transfera imovine primatelja uzdržavanja. Dok je kod ugovora o doživotnom uzdržavanju prijenos imovine primatelja uzdržavanja odgođen do njegove smrti, kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prijenos imovine uzdržavanog moguć je odmah nakon ovjere ugovora na sudu ili solemnizacije kod javnog bilježnika.
Kad se uzme u obzir da najveći broj zlouporaba instituta uzdržavanja nastaje iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, postavlja se pitanje zašto omogućiti da se, za potpuno istu činidbu, a to je uzdržavanje primatelja uzdržavanja, omogućuje davatelju dosmrtnog uzdržavanja da odmah otuđi imovinu uzdržavanog, a da praktično nije niti započeo s obvezom uzdržavanja.
Nadalje, osoba koja je dobila imovinu nije ništa dala zauzvrat pa se ne bi moglo reći da je to dvostranoobvezni, naplatni pravni posao ravnopravnih stranaka u kojoj imamo jednakost činidbe i protučinidba sukladno svim pravilima i načelima privatnog prava.
Darovanje s uzdržavanjem?
Sindikat umirovljenika Hrvatske umjesto ugovora o dosmrtnom uzdržavanju predlaže uvođenje instituta ugovora o darovanju s nametom u člancima 484. do 487. Zakona o obveznim odnosima. Predloženim ukidanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju mogla bi nastati pravna praznina za one osobe koje stvarno žele dati svoju imovinu nekome i to odmah, ali ipak žele nešto od te osobe, a naravno i za stjecatelje imovine kojima to treba i odgovara i koji bi mogli postati vlasnici npr. nekretnina odmah.
S obzirom da osoba sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nekom odmah prenosi vlasništvo imovine, a odmah ne dobiva ništa, po svojoj prirodi takav ugovor ima elemente darovanja jer nema činidbe i protučinidbe. Prema sadašnjem pravnom okviru nema garancije da će osoba nakon sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju to uzdržavanje i dobiti, ali imovinu više nema. Smatramo da takav pravni posao ima sve elemente darovanja.
Time bi riješili i glavni problem u pogledu ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju, što se ne smije riješiti samo promjenom naziva. SUH, dakle, predlaže da novi pravni okvir za regulaciju takvih društvenih odnosa i potreba bude ugovor o darovanju s nametom koji treba dopuniti odgovarajućim odredbama.
- IZMJENE ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU
Sindikat umirovljenika Hrvatske predložio je sljedeće izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku: u trećem dijelu ZPP-a POSEBNI POSTUPCI trebalo bi dodati glavu 32 c – Postupak u sporovima radi raskida, utvrđenja ništetnim i poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i čl. 502 koji glasi: „U postupku radi raskida, utvrđenja ništetnim i poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a osobito u određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek voditi računa o potrebi hitnog rješavanja tih sporova. U postupku radi raskida, utvrđenja ništetnim i poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, rok za odgovor na tužbu je 15 dana, a ročište za glavnu raspravu mora se održati najkasnije u roku 30 dana od dana primitka odgovora na tužbu. U postupku pred drugostupanjskim sudom, sud mora donijeti presudu u roku 30 dana od primitka žalbe.
Sudovi zbog svoje opterećenosti velikim brojem predmeta često ne mogu poštovati ovu odredbu, pa se takvi sporovi vode godinama, tako da nije rijetkost da stare osobe umru prije pravomoćne odluke suda. Stoga je potrebno precizno odrediti što kraće rokove u kojima su sudovi dužni postupati.
- IZMJENE OBITELJSKOG ZAKONA
Sindikat umirovljenika Hrvatske predložio je sljedeće izmjene Obiteljskog zakona:
u čl. 283. treba brisati st. 3.; te u čl. 288. treba brisati st. 2. Predlaže da se bake i djedovi ne terete kao obveznici uzdržavanja unuka iz više razloga. Djedovi i bake su odgajajući svoju djecu obavili svoju roditeljsku dužnost i nije prirodno da ponovo obavljaju roditeljske dužnosti prema svojim unucima, ugrožavajući vlastito uzdržavanje i socijalnu sigurnost. Teret uzdržavanja treba biti skinut s baka i djedova, jer ne treba štititi jednu ranjivu skupinu – djecu, ugrožavajući materijalnu sigurnost druge ranjive skupine – baka i djedova.
Naime, treba uzeti u obzir činjenicu da je svaka treća osoba starija od 65 godina u Republici Hrvatskoj u zoni rizika od siromaštva, te da 65 % umirovljenika prima mirovinu nižu od linije siromaštva, pa plaćanje uzdržavanja za unuke vodi do dodatnog osiromašenja ionako siromašnih umirovljenika. K tome, većina baka i djedova usprkos plaćanju uzdržavanja ne viđa svoje unuke, pa ni to ne može biti razlog za nametanje ove obveze.
Postoji institut privremenog uzdržavanja propisan Zakonom kojim država pomaže u slučajevima kada je materijalna sigurnost djeteta ugrožena. Tim Zakonom propisan je postupak Zavoda za socijalnu skrb u slučajevima kada jedan roditelj ne plaća uzdržavanje. Stoga tu obavezu ne treba prebacivati na bake i djedove, već je država dužna brinuti o djeci kad roditelj ne izvršava svoju dužnost. Ustavom RH propisana je zaštita djece, a čl. 64. st. 5 država osobitu skrb posvećuje djeci za koje se ne brinu roditelji. Nažalost, SUH-ov zahtjev nije prihvaćen, kako se ne bi otvorila Pandorina kutija i pojavilo previše prijedloga za izmjenu Obiteljskog zakona (npr. pitanje pobačaja, posvajanje od strane LGTB osoba itd.).
- IZMJENE ZAKONA O PRIVREMENOM UZDRŽAVANJU
Ukidanje alimentacije za djedove i bake definitivno je dogovoreno na sastanku Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH), Matice umirovljenika Hrvatske i Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike 6. studenoga 2023. Ministarstvo je tragom tog dogovora dalo sljedeće javno tumačenje: „U pogledu uzdržavanja djeteta, roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. U vezi uzdržavanja unuka od strane bake i djedova, navedene odredbe i dalje ostaju u Obiteljskom zakonu poštujući Konvenciju o pravima djeteta u smislu da ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.
Pritom, sud je dužan voditi se načelom razmjernosti i obiteljske solidarnosti na način da osobe koje su dužne uzdržavati, međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen Obiteljskim zakonom.
Nadalje, Zakonom o privremenom uzdržavanju uređeno je pod kojim uvjetima će država početi isplaćivati privremeno uzdržavanje i sada, Nacrtom prijedloga zakona o privremenom uzdržavanju brisana je obveza provjere baka i djedova doprinose li uzdržavanju ili ne“, naglasilo je Ministarstvo u svom pisanom otpravku. Drugim riječima, umirovljeničke udruge su nakon mnogo godina uspjele postići da se uzdržavanje od države može dobiti i bez upućivanja snaha od strane Zavoda za socijalnu skrb da prethodno sudskim putem zatraže alimentaciju od baka i djedova, kakvih je slučajeva trenutno presuđeno 114, dok je većina prihvatila nagodbu kako bi mogli nastaviti viđati svoje unuke, jer nakon sudskog postupka, takve se obiteljske veze uglavnom kidaju.
- IZMJENE ZAKONA O NACIONALNOJ NAKNADI ZA STARIJE OSOBE
Pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe uvedeno 2021. na inicijativu Sindikata umirovljenika Hrvatske do sada je mogao ostvariti hrvatski državljanin koji je navršio 65 godina života s prebivalištem na području Republike Hrvatske u neprekidnom trajanju od 20 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava. Međutim, umjesto očekivanih dvadesetak tisuća, to pravo trenutno koristi samo 7.057 korisnika, te je stoga na inicijativu umirovljeničkih udruga i Uprave za mirovinski sustav Ministarstva osnovana radna skupina i dogovorene su izmjene. Prvo, to će pravo ostvariti starije osobe i sa samo 10 godina prebivanja u Hrvatskoj.
Po novome prihodovni cenzus, odnosno visina prihoda korisnika i/ili članova kućanstva ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini po članu kućanstva mjesečno, podiže se na dvostruki iznos nacionalne naknade, odnosno 300 eura po članu kućanstva mjesečno u 2024. godini.
Vezano za uvjet da korisnik nacionalne naknade ne smije imati sklopljen ugovor o doživotnom, odnosno dosmrtnom uzdržavanju kao primatelj uzdržavanja, dodaje se iznimka za one situacije kada je pokrenut postupak za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništenje ugovora. Time se Zakon horizontalno usklađuje sa Zakonom o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br. 18/22., 46/22. i 119/22.) koji na taj način propisuje uvjet za ostvarivanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.
Na inzistiranje SUH-a Zavodu za mirovinsko osiguranje se izmjenama zakona obvezuje da s Hrvatskom poštom ugovori obavljanje poslova zaprimanja zahtjeva i dokumentacije u vezi s rješavanjem o pravu na nacionalnu naknadu kako bi se građanima i u manjim mjestima, u kojima je poštanski ured često jedino i najbliže mjesto kontakta s javnopravnim tijelima, olakšao pristup uslugama Zavoda, a uzimajući u obzir i činjenicu da se često radi o starijim i slabo pokretnim osobama.
Iznos nacionalne naknade podiže se na 150 eura od 1. siječnja 2024. Budući da se iznos nacionalne naknade od 1. siječnja 2024. podiže na iznos od 150 eura, što je povećanje od 24,26% u odnosu na iznos od 120,71 eura iz 2023. godine, iznimno se u 2024. godini nacionalna naknada neće usklađivati prema stopi promjene indeksa potrošačkih cijena iz 2023. godine u odnosu na 2022. godinu prema podacima Državnog zavoda za statistiku.
Uređuje se konačno isplata nacionalne naknade te omogućuje isplata putem pošte na adresu korisnika, na njegov zahtjev. U tom smislu se uređuje ugovaranje poslovnog odnosa s poštom te mogućnost isplate opunomoćeniku koji u ime korisnika prima mirovinu u gotovini na adresu.
