Proslava najvećeg kršćanskog blagdana tradicijski se različito proslavlja diljem Hrvatske. Tako se blagdanska trpeza razlikuje od regije do regije, primjerice u Dalmaciji se jede pečena janjetina s mladim lukom, ili riba u priobalju, u Zagorju purica s mlincima, u Slavoniji šunka s hrenom. Dakako, svima zajedničko je bojanje jaja pa i natjecanje u njihovom razbijanju.
Razni običaji i ponuda jela na Uskrs i pred Uskrs pokazatelj su naše raznolikosti, no ono što je u svim krajevima Hrvatske i svijeta isto je to da je Uskrs, baš kao i Božić, blagdan obitelji. Bake i djedovi ugošćuju svoju djecu i unuke, te se zajednički proslavlja ovaj najveći kršćanski blagdan. Iako tradicija i običaji sve više iščezavaju, okupljanje obitelji za vrijeme Uskrsa uglavnom se i dalje održalo.
I dok realna vrijednost mirovina sve više pada, te je blagdanski stol sve siromašniji i siromašniji, ima i onih baka i djedova koji bi rado htjeli razbijati jaja sa svojim unucima, ali su u tome „spriječeni zakonom“. Ne, nije riječ o pandemiji covida, koja je na izdisaju, već o narušenim obiteljskim odnosima kojima su kumovali zakoni ove države, među njima, da stvar bude ironičnija, i Obiteljski zakon, koji propisuje da u slučaju da roditelj ne plaća alimentaciju za djecu, tu obvezu preuzimaju njegovi roditelji, dakle bake i djedovi.
Tako bračni par Račić iz Lovinca, čiji se sin razveo od snahe te zbog nezaposlenosti ne može plaćati alimentaciju, preko dvije godine mora plaćati alimentaciju za četvero unuka. U početku im se čak i ovršavalo tri četvrtine mirovine pa su od ukupno 8 tisuća kuna mirovine više od godinu i pol dana morali preživljavati s dvije tisuće kuna prihoda pa nam je Marija jecala na telefon kako nemaju za hranu i lijekove. Sada im se pak ovršava „samo“ jedna četvrtina, pa mogu dostojanstvenije živjeti, ali svejedno nepravda ostaje jer im se i dalje oduzima dvije tisuće kuna. Kažu da ih više boli to što im snaha ne dovodi unuke, i još ih okreće protiv njih pa sada ni unuci ne dolaze za uskršnji stol.
Ima još na desetke ovakvih slučajeva, pa nam se tako nedavno javila umirovljenica iz Donjeg Miholjca kojoj snaha također brani viđati unuka, i jedan umirovljenik iz Splita kojem snaha brani viđati unučad, iako uredno dobiva njegov novac od alimentacije. Ovakvu nepravdu po uzoru na modele nekih američkih saveznih država u Obiteljski zakon uvela je Milanka Opačić, koja je time potaknula totalni raspad obitelji, jer osim što djeca doživljavaju stres zbog razvoda i odlaska od kuće jednog roditelja, gube se i veze s bakama i djedovima.
SUH je već prije nekoliko godina zatražio da se ovakve odredbe zakona što prije ukinu, ali i da se unuci zbrinu na način da država osnuje alimentacijski fond koji bi se aktivirao u slučajevima kada roditelj zbog gubitka posla ili bolesti nije u mogućnosti plaćati alimentaciju. Nakon ozdravljenja i pronalaska posla roditelj bi postupno vraćao novac državi, a ako ne bi htio tada bi se on ovršio.
Prebacivati troškove uzdržavanja na bake i djedove, pogotovo u Hrvatskoj gdje većina umirovljenika prima mirovine ispod linije siromaštva, u najmanju ruku je nepravedno, a u slučajevima kad se oduzima i tri četvrtine mirovine je suludo. Blagoslovljen nam Uskrs!
Igor Knežević