Svi znamo da život nije beskonačan i jednom će završiti. Možda ne možemo utjecati na to koliko ćemo dugo živjeti, jer je to, po nekim teorijama, upisano u našem biološkom satu, ali zato možemo utjecati na kvalitetu našeg života. Negativne emocije i nezadovoljstva stvaraju frustracije koje dugotrajnim djelovanjem izazivaju bolesti. Po današnjim saznanjima većina bolesti je psihosomatska. Izvori stresa svuda su oko nas. To može biti zbog gubitka voljene osobe, razvoda, gubitka posla, neslaganja u obitelji, pa čak i gužve u prometu. Svi ti događaji djeluju stresno na naše zdravlje. Stresni su i lijepi događaji, poput vjenčanja, rođenja djeteta ili obiteljskih okupljanja. Procesi su to koji čak i kod najzdravijih ljudi izazivaju određene promjene u smanjenju fizičkih i psihičkih sposobnosti.
Znanstvenici kažu da se bez stresa ne može živjeti, jer kad ga je premalo nedostaje nam motivacije, a kad ga je previše, uništava nas tjelesno i psihički. Najbolja je zlatna sredina, kad je količina adrenalina u našem tijelu zdrava i motivirajuća. Naše tijelo je dizajnirano za kretanje i ukoliko bi se rješavali nakupljenog stresa, usred stresnih situacija, fizičkom aktivnošću, postigli bi reakcije u tijelu koje bi dovele do prirodnog, dobrog raspoloženja.
Svaki trenutak našeg života beskrajno je kreativan i univerzum je beskrajno izdašan. Pablo Picasso svojim je neprekidnim stvaralačkim radom, ali i sentimentalnim životom, mnogima dao primjer kako se može živjeti dugo i uvijek biti u koraku s mlađima. Dokazano je da bavljenje raznim hobijima pomaže starijim osobama i doprinosi njihovim psihičkim relaksacijama. Bez obzira bavite li se nekim sportom, družite s generacijski bliskim osobama, kuhate za sebe i prijatelje, šivate, slikate ili šetate, svaki je hobi koristan za ukupno zdravlje. Jedan poznati kuhar davno je izjavio da je kuhanje poput slikanja ili skladanja. Boje i tonovi zamjenjuju okuse i mirise. Mudrost je u tome na koji ćeš ih način kombinirati.
Tko tvrdi da je šivanje rad bez sudjelovanja razmišljanja taj još nikada nije uspio savladati uzbudljiv trenutak kad od jednog komada tkanine isiječeš odgovarajuće dijelove i ponovno ih spojiš u novu cjelinu koja treba da predstavlja odjevni predmet. I najsmjelija žena se pomalo pribojava uzeti škare u ruke i početi s krojenjem. Naravno, rutinirane amaterke ovaj problem lako savladaju. Za njih krojenje i kroj ne predstavljaju misteriju s hijeroglifima na krajnjem arku. Krojenje često postaje prava strast, a šivanje kreativno izražavanje i odmor poslije napornog radnog dana. Nije čudo što se mnoge veoma inteligentne žene s puno uživanja i strasti predaju ovom hobiju. Sve te aktivnosti mogu pomoći da osobe treće životne dobi ne budu usamljene i dementne.
Prije nekoliko dana, nešto prije podneva, na putu prema dućanu u mom zagrebačkom kvartu, iz daljine sam primijetila stariju gospođu naslonjenu na kolica-hodalicu. Stajala je i osvrtala se oko sebe. Krenula sam prema njoj i kada sam joj prišla, ona me upitala da li znam gdje je Papova ulica. Odgovorila sam joj da znam i da ju mogu odvesti do te ulice. Rekla je da joj samo pokažem kako doći do nje. Pokazala sam joj jednu zgradu i rekla da ide uz nju i na kraju da skrene desno pa će ugledati crkvu. Nasmiješila se i rekla: “O, da crkva… a preko puta je Papova!” a onda se nagnula prema meni i rekla “Znate, malo sam se izgubila!” Ovo je samo jedan od niza primjera kako je teško starijim osobama kada se izgube u, do jučer, poznatom prostoru. Nažalost sve je više starijih žena i muškaraca. Žive sami i zaokupljeni su mislima kako preživjeti s malom mirovinom. Neki su dementni.
Sredinom rujna 82-godišnja žena poginula je u Zagrebu prelazeći kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza. Postavlja se pitanje, zašto se sama uputila na taj rizičan prijelaz preko ceste? S kim je živjela? Je li se netko o njoj brinuo? Stariji ljudi su katkad poput male djece. O njima se mora netko brinuti, ukoliko nisu sposobni sami o sebi skrbiti. Taj tužni događaj me podsjetio na jedan tekst, objavljen u dnevnom listu prije nekoliko godina. Pisali su o četverogodišnjem dječaku, koji je odjeven samo u laganu pidžamicu lutao noću ulicama jednog velikog grada. Umjesto da spava, dječak je napustio roditeljski dom i pri prijelazu ulice na njega je naletio auto. Na putu do bolnice dječak je preminuo. Tada su se svi zgražali nad tužnom sudbinom jadnog djeteta. Nažalost, takva vijest je postala svakodnevna stvarnost i nešto uobičajeno, pogotovo kada se radi o osobama starije životne dobi.
Prije nekoliko dana odlučila sam, nakon puno godina, u Zagreb iz Splita doputovati vlakom. Iskoristila sam pogodnost vladinog pilot-projekta koji će se provoditi do 31. prosinca ove godine, a po kojem umirovljenici i osobe starije od 65 godina mogu besplatno putovati vlakom. Prema podacima iz HŽ Putničkog prijevoza od početka ove godine do mjeseca kolovoza, ostvareno je preko 700.000 besplatnih putovanja vlakom. Ovaj projekt besplatnog prijevoza vlakom za umirovljenike diljem Hrvatske svakako ima i socijalnu komponentu, jer se njegovim provođenjem bar donekle olakšala financijska situacija osoba starijih od 65 godina. I kao za svaku inicijativu, tako i za ovaj projekt, bilo je do sada kako pozitivnih, tako i negativnih komentara.
Tijekom mog nedavnog putovanja vlakom od Splita do Zagreba, u kupeu je bio i jedan bračni par iz Splita. On umirovljeni kirurg, a ona umirovljena odvjetnica. Iz Splita, gdje žive, od siječnja ove godine često su se za putovanje vlakom u Zagreb, gdje im žive kćerka i unuk, koristili pametnom karticom za besplatnu vožnju vlakom. Oboje imaju samo pohvale i nadaju se da će se ovaj, za sada pilot-projekt, nastaviti i od prvog siječnja sljedeće godine. U vlaku je bilo dosta starijih osoba i rekli su da je prednost vlaka u odnosu na autobus, što se možeš prošetati i što je dostupan WC. Vožnja vlakom bila je ugodna, unatoč tome što je vlaku do Zagreba trebalo skoro 9 sati! Bilo je i inozemnih turista, koji su poput mene promatrali mjesta i prirodu kroz koju je prolazio vlak.
Bajkoviti su bili prizori bujne šume, prošarane raznolikim bojama jeseni, izrasle iz dalmatinskog i ličkog kamena. Nažalost, na našim prugama, osim u dva ljetna mjeseca, nema dovoljno vlakova i vozni red nije prilagođen putnicima. Nekada su mnoga mjesta bila bolje povezana sa željeznicom i vlakovi su bili puni putnika. Prije odlaska vlakom iz Splita prošetala sam se istočnom obalom i splitskom rivom. Jedva se moglo kretati od brojnih turističkih povorki predvođenih turističkim vodičima. To su uglavnom umirovljenici iz cijeloga svijeta. Promatrajući umirovljenike iz Japana, SAD-a i iz raznih europskih zemalja, razmišljala sam o našim umirovljenicima koji si sa svojom mirovinom ne mogu priuštiti odmor na obali našega mora. Unatoč teškom financijskom položaju, većina umirovljenika nije motivirana za izlazak na prosvjed koji, navodno, nije uperen ni protiv koga, već je, kako to kažu organizatori, prosvjed protiv siromaštva. Nažalost mnogi umirovljenici, s kojima sam razgovarala, ne vide da izlaskom na taj prosvjed mogu očekivati bilo kakvo poboljšanje svog umirovljeničkog položaja.
Drenka Gaković
