Piše: Jasna A. Petrović, predsjednica SUH-a
„Imamo prevelik udio starog stanovništva, a zastrašujuće je da je samo 17 posto ljudi u Hrvatskoj ispunilo uvjete za mirovinu. Ostalih 83 posto zapravo ne prima mirovine nego je riječ o socijalnim transferima. Isplata mirovina iz proračuna ključni je problem hrvatskog proračuna“ – kazao je Božo Prka, predsjednik Uprave Privredne banke Zagreb na Okruglom stolu biznismena 2012. godine. To je čovjek koji je poznat po tome što je, kao ministar financija, 1995. godine doveo u Hrvatsku Josea Pineru, ministra u vladi čileanskog diktatora Pinocheta, kako bi u Opatiji promovirao odvajanje države od mirovinskog sustava. Zgodan mirovinski koncept potpune privatizacije mirovinskog sustava kakav ne postoji u Europi, te kojega se odrekao čak i Čile.
No, najgore je što ovaj bivši ministar i vječni bankovni menadžer talijanskog Gruppo Intesa, naprosto laže kad kaže kako je samo 17 posto pravih umirovljenika u Hrvatskoj, mada nikome nije jasno na što se odnosi taj postotak i jesu li po njemu pravi umirovljenici oni koji su umirovljeni s 40 godina staža? Te bi se njegove metke u srce umirovljenika lako zaboravilo da oni ne nastavljaju živjeti u usmenoj i internetskoj predaji. A sada ih ponavlja i Europska komisija. Pa da vidimo što je točno.
U Hrvatskoj je 44,66 posto tzv. starosnih umirovljenika koji imaju vrlo nizak uvjet ostvarenog staža, od samo 15 godina (SUH je predlagao da se odmah podigne na 20 godina, ali uz usporedno uvođenje tzv. naknade za starost građanima koji su stariji od 65 godina i ne steknu pravo na mirovinu). Ti starosni umirovljenici imaju prosječni staž od 31 godine i 8 mjeseci te ostvaruju prosječnu mirovinu od 2.480,17 kuna, odnosno 78 kuna po godini. Istodobno tzv. prijevremeni starosni umirovljenici, kojih je samo 14,2 posto, te za koje je uvjet staža daleko viši (35 godina za muškarce, a ove godine 31 godina za žene), imaju godinu rada plaćenu samo 65,4 kuna!
Hajka na prijevremene umirovljenike je suluda, jer upravo oni daleko više i dulje uplaćuju u mirovinski fond. Ne samo da su penalizirani trajnim odbitkom, već je jedino njima ustegnuto pravo rada. Što bi se još moglo napraviti? Zabraniti bilo kakvo prijevremeno umirovljenje? Nije li to totalna glupost u zemlji s toliko niskom stopom radne aktivnosti starijih radnika i s toliko visokom stopom nezaposlenosti mladih? Je li onda u pravu Europska komisija kada kaže da je u RH previše prijevremenih mirovina? Nije li previše starosnih mirovina stečenih uz minimalne uvjete (prekratak broj godina rada) ili, pak, uz posebne propise i uvjete (oko 100 beneficiranih zanimanja)? Nije li previše invalidskih umirovljenika koji čine čak petinu svih umirovljenih u RH (20,26%)?
Rodonačelnik takve lažirane harange na umirovljenike je, vjerovali ili ne, osobno ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić. On je svojim podređenima u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dao striktne upute kako kao prosječnu mirovinu u RH na web stranice i u službene spise trebaju stavljati samo onu koju su ostvarili umirovljenici koji su umirovljeni s 40 i više godina radnog staža. Tako Ministar naređuje da prosječne starosna mirovina službeno iznosi 3.381,53 kn, a njen udjel u prosječnoj neto plaći u Republici Hrvatskoj za prosinac 2014. (5.716 kn)iznosi 59,16%. E, kad bi bilo tako, bilo bi super. No, prosječna mirovina u RH za taj isti mjesec iznosi samo 2.238,85 kuna, što znači da njezin udjel u prosječnoj neto plaći iznosi samo 39,2 posto! Znači, pali smo ispod 40 posto, što je prema konvenciji br. 102 Međunarodne organizacije rada minimalni standard relativne vrijednosti mirovine. Bravo, Ministre.
Predstavnici umirovljeničkih udruga zatražili su na Nacionalnom vijeću da se u službenim statistikama navodi točne, a ne lažirane podatke, ali ništa od toga. Ministar je izmislio, baš istom logikom kako je to u drugom slučaju učinio Božo Prka, neku ružičastu stvarnost. Ako laže domaćoj javnosti, ne može lagati europskoj, pa je tako u službenim Eurostatovim tablicama vidljivo da Hrvatska ima vrlo nisku relativnu vrijednost mirovine (dakle, mjerenu prema udjelu u prosječnoj plaći), pa je tako dospjela na četvrto mjesto od dna. Potempkinova sela ipak ne žive u Briselu.
Koji je cilj Ministrovog lažiranja službene statistike? Da iznudi prihvaćanje daljnjeg smanjenja prava umirovljenika? Teško, u svojoj neoliberalnoj agendi jedino još nije uspio realizirati potpuno ukinuće prijevremenih mirovina. Sve ostalo je obavio po želji lobija financijske industrije. Sigurno ga zahvalno tapšaju po ramenu. Sad još treba uvjeriti umirovljenike da imaju mirovine za trećinu više nego što imaju, te javnost da „pravih umirovljenika“ ima manje od dvadeset posto, pa će Ministar postati Uspješni Ministar. Tako će prikriti da je upornim inzistiranjem na daljnjoj privatizaciji mirovinskog sustava i individualizaciji rizika starosti hrvatske umirovljenike doveo do dna bijede, što, gle čuda, pokazuju neke europske i svjetske statistike.
Zar ne bi odmah trebao dati ostavku ministar za čijeg mandata svaki treći stanovnik Hrvatske stariji od 65 godina postane – siromašan i socijalno isključen? Zar ne bi trebao pokunjeno otići ministar kojemu je Hrvatska po ekonomskom statusu starijih osoba u godinu dana na svjetskoj ljestvici pala za 26 mjesta, te je sada prema indeksu Global Age Watcha za 2014. godinu zasjela na besramno nisko 67. mjesto, dok je život starijih stanovnika npr. Bjelorusije, Tadžikistana, Bangladeša i Paragvaja – kvalitetniji.
No nije Mrsić jedini. Eto dr.sc. Predraga Bejakovića s Instituta za javne financije koji srčano analizira kako je pravih umirovljenika (onih s 40 godina radnog staža?!) samo 13 posto, kao da su se oni s manje staža sami umirovili, a ne po važećim zakonima. Taj znanstvenik stalno zagovara drugi mirovinski stup, a sada priznaje kako će mirovine i s tim stupom padati.
Eto i vanzemaljca dr.sc. Gojka Bežovana, profesora socijalne politike, koji ovih dana poručuje: „Povećavanje mirovina ide iz državnog proračuna. Novac iz državnog proračuna, vidite, pripada svim građanima ove zemlje, a ne samo umirovljenicima. To sam osporavao s najokorjelijim predstavnicima umirovljeničkih udruga. Novac iz proračuna trebalo je koristiti za aktivne mjere politike zapošljavanja kako bi se tim zadržalo i integrirao dio ljudi koji ulaze na tržište rada i kako ne bi imali dualni sustav. Mi imamo dualni sustav. Imamo građane koji imaju prava, a to su umirovljenici i čija se prava nezakonito povećavaju jer se mirovine trebaju povećavati temeljem načela uzajamnosti i solidarnosti – ako padaju zarade, ako se smanjuje broj zaposlenih, s kime su oni solidarni? Oni su solidarni s ljudima u politici koji na takav način kupuju njihove glasove, koji njima trguju.“ I zato Bežovan traži zamrzavanje mirovina, odmah.
Što reći nego: Bežovana za Ministra! Tko kaže da se najgore moguće već zbilo. Tko kaže da ne može i gore.
*Potemkinova sela izraz za nešto što postoji samo kao privid i opsjena. Ova metafora nazvana je po ruskom vojskovođi i knezu Grigoriju Aleksandroviču Potemkinu koji pored puta dao izgraditi lažna sela-kulise, s lažnim seljacima (manekenima), pastirima i stadima, kako bi obmanuo caricu Katarinu lažnom slikom brze i uspješne obnove.
