Tko čuva moju staru majku?

Milica S. iz Zagreba ima majku u čijem stanu živi te koja je nakon moždanog udara nepokretna i potrebnajoj je 24-satna njega i skrb. Njezin otac je umro prije pet godina, pa je majka dobila obiteljsku mirovinu od 1.600 kuna. Ne može ju smjestiti u staci­onar nekog doma, jer za društvene do­move nema potrebnu vezu, a za privat­ni dom nema dovoljno novca, pošto je njezina plaća ispodprosječna. Dok radi neprekidno misli je li joj majka osamlje­na, gladna, žedna, hoće li se prehladiti u mokrim pelenama. Nema pravo ni na koji slobodan dan zbog majke, niti na bolovanje. Takvih je kćerki, pa i sinova i snaha, unuka, doista na tisuće, a nema­ju nikakvu mogućnost brinuti o svojim roditeljima.

Bili su se malo ponadali kad su čuli prije nekoliko godina da je Strategijom socijalne skrbi za starije osobe 2017.­2020. predviđeno uvođenje statusa njegovatelja, no sada se čini da je Mini­starstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku odustalo od te mje­re. U obrazloženju samo navode da je u tijeku provedba projekta „Formalni i neformalni oblici skrbi za starije osobe – analiza i istraživanje” te da će o pri­bavljenim podacima ovisiti prijedlozi zakonskih rješenja. Iako su Strategijom čvrsto obećali do 2020. izraditi zakonski okvir za status njegovatelja starijeg i ne­moćnog člana obitelji.

Mama se ugasila

Tako će, čini se, osobe koje skrbe o starim i nemoćnim članovima i nadalje se morati snalaziti bez bolovanja, do­pusta i stručne podrške, iako uz svoj redovni, obavljaju i dodatni, psihofizički i emocionalno zahtjevni posao, a stariji će, dok se ne uspostave politike pomire­nja profesionalnog i obiteljskog života, uvelike biti prepušteni crnom tržištu, nekvalitetnoj skrbi i mogućem nasilju.

Jasna C., tužna što joj je majka pre­minula, na neki način je i zadovoljna što je i nju i sebe poštedjela muke i sramo­te. Naime, iako je iz ušteđevine mogla sufinancirati prvih pola godine njezinog smještaja u skupom privatnom domu, gdje je zbog nemara osoblja slomila kuk, morala je majku preseliti u bolnicu pa u jeftiniji dom, a onda ju vratiti k sebi i tamo ostavljati bez nadzora za vrijeme posla. Mama se naprosto ugasila, svje­sna da je teret i vlastitoj kćerki i samoj sebi.

Sindikat umirovljenika Hrvatske je imao svoju predstavnicu u radnoj sku­pini za izradu spomenute Strategije te je i predložio uvođenje takvog instituta njegovatelja za starije osobe u Zakon o socijalnoj skrbi. Nažalost, u ovoj Vladi je Ministarstvo za demografiju jedna od najslabijih karika, a posebno u mandatu ministrice Bedeković.

Sporo Ministarstvo

Sindikat je 15. svibnja 2020. godine uputio Ministarstvu i Vladi RH ponov­ljenu inicijativu za ostvarivanje prava na status njegovatelja za skrb o starijim osobama kojom je predložio da se po hitnom postupku unese dopuna članka 63. Zakona o socijalnoj zaštiti dodava­njem točke: „(4) Pravo na status njego­vatelja ima osoba čiji je roditelj ili stariji član obitelji ovisan o pomoći i njezi dru­ge osobe ili je u potpunosti nepokretan, a nije smješten u udomiteljskoj obitelji ili domu za starije i nemoćne osobe”.

Iako je ovo zadnja godina provedbe Strategije, Ministarstvo nije poduze­lo potrebne zakonske pretpostavke, a nema niti odgovarajućih politika po­mirenja profesionalnog i obiteljskog života koje bi olakšale provedbu ustav­ne obveze brige o starim i nemoćnim roditeljima i starijim članovima obitelji, što zbog tradicionalne raspodjele skrbi posebno teško pogađa žene.

Prema izvješćima Pučke pravobra- niteljice za 2015. i 2016. godinu briga o starijim osobama u pravilu se temelji na obiteljskoj solidarnosti pa tako u Hrvat­skoj za svoje nemoćne članove obitelji brine oko 17% osoba u dobi od 35 do 49 godina. Dio je to tzv. neformalne skrbi za starije i nemoćne, koju pružaju brač­ni drugovi ili djeca svojim roditeljima i rođacima.

Umirališta bez dostojanstva

Oni koji brinu o ostarjelim roditelji­ma ili rođacima moraju se sami snalazi­ti i koristiti socijalne usluge na crno, što otvara vrata prijevarama, iskorištava­nju, ali i nasilju koje je vrlo teško pratiti, jer ne postoje niti precizne statistike prema dobi. Vidljivo je da se godinama problematizira ostvarivanje prava na status njegovatelja za skrb o starijim osobama uz brojna obećanja da je po­stupak u tijeku ili da je projekt u tijeku, a za to vrijeme niz osoba će se u vrlo teškoj situaciji i dalje morati snalaziti kako znaju i umiju.

Sindikat umirovljenika traži i oče­kuje da u sljedećoj Vladi, koje god bila boje i svjetonazora, najhitnije pristupe rješavanju statusa njegovatelja, kako je obvezana Strategijom socijalne skr­bi za starije osobe od 2017. do 2020. godine.    K tome, to je višestruko isplati­vo i korisno rješenje. Potomak bi imao priliku za radni staž i plaću od 4.000 kuna, posvetiti se skrbi o svom rodite­lju, a njemu ili njoj bi bilo vraćeno do­stojanstvo. Nadalje, to bi bilo itekako korisno i za cijeli zdravstveni sustav na koji se vrši veliki pritisak da „udome” palijativne bolesnike i druge starije osobe u potrebi za skrbi, utoliko više što su kapaciteti društvenih domova ograničeni, a velik dio obiteljskih do­mova su pretvoreni u nedostojanstvena umirališta.

Čekamo!

Jasna A. Petrović