Premijer Andrej Plenković u svojoj šturoj novogodišnjoj poruci nudi sigurnost svim građanima, pa i umirovljenicima u 2018. godini. O kakvoj je sigurnosti riječ? Obećao je smanjiti nejednakost, ali ne izrijekom socijalne nejednakosti, čije je bujanje poticala upravo njegova vlada tijekom cijele prošle godine, te dovela Hrvatsku do podijeljene i spaljene zemlje, u kojoj malobrojna elita živi u paralelnom svijetu blagostanja.
U posljednjih 20-tak godina došlo je do visokog porasta nejednakosti, a politike vladajućih ekipa nisu se fokusirale na zaustavljanje razlika, već su poticale upravo vrijednosti protivne jednakosti i slobodi. Tako smo potonuli u bespuće neeuropske (ne)socijalne države, spram europskih promjena paradigme socijalne države, od pasivne, reparatorne prema aktivnoj, preventivnoj, koja se zasniva na socijalnom investiranju. Hrvatska je daleko od toga, te se ne suočava niti s reparacijom vlastite bijede, osobno starijeg stanovništva. O tome se naprosto šuti, ignorira, gradi „potemkinova” sela blagostanja. U pozadini šutnje broj siromašnih raste, a srednja klasa nestaje. Čak 50 posto umirovljenika ima mirovine ispod hrvatske linije siromaštva!
Čega nema u reformi, a trebalo bi biti
No, pohvalio se premijer i da je indeksirao mirovine, kao da na to nije bio zakonski obvezan, već je to neki njegov specijalni dar umirovljenicima. A o mizernom iznosu usklađivanja i njihovom realnom padu u odnosu na plaće, ne zbori, a od 2010. su realno pale za 14 posto. Također ne priča kako je poreznom reformom debelo nagradio samo one s mirovinama višima od 6.300 kuna, dok je siromašne naprosto ignorirao. Socijalni autizam? Bahatost?
Dakle, premijer obećava umirovljenicima sigurnost u 2018., ali ne spominje kakvu sigurnost. U prometu? Od kriminala? Od lešinarskog biznisa s dosmrtnim i doživotnim uzdržavanjem? Od ovršne tlake bilježnika, Fine i odvjetnika? Socijalnu sigurnost protiv kopanja po kontejnerima? Plenković, zapravo, nije obećao ništa.
O njegovoj „cjelovitoj” mirovinskoj reformi koja će uslijediti ove godine, samo se može reći da je to 17. po redu parcijalna zbrkana mirovinska reforma, koja ne planira uvesti minimalnu mirovinu od 40 ili 50 posto bruto minimalne plaće; nacionalnu „mirovinu” za ogroman broj starijih od 65 godina koji nisu uspjeli ostvariti mirovinu uveo bi 2020. godine (iako ju je prvi počeo „uvoditi” Račan još 2002. godine!).
Čega ima u reformi, a ne bi trebalo
Nova mirovinska reforma ne planira promijeniti nakaradnu formulu za usklađivanje mirovina koju je „uglazbio” bivši ministar Mrsić, i to tako da se usklađuje u stopostotnom iznosu rasta povoljnijeg indeksa (cijena ili plaća), a niti drže potrebitim mijenjati formulu izračuna mirovine kroz nužnu promjenu aktualne vrijednosti mirovine (AVM, koja je još 1999. godine izračunata s umanjenjem od 46 posto). AVM bi trebala biti povećana za 20 posto, a svima umirovljenima nakon 1.1.1999. godine treba biti vraćeno oteto za sve protekle godine od umirovljenja. Umjesto vraćanja duga tzv. novim umirovljenicima, nova mirovinska reforma misli ponuditi dodatak do 27 posto budućim umirovljenicima, jer su tako zatražile banke, iako za to nema pravne osnove dok umirovljeničke udruge predlažu da se, umjesto pogodovanja bankama i njihovim obveznim mirovinskim fondovima i poklanjanja dodatka na mirovinu koji je zakonom s razlogom predviđen samo za one koji uplaćuju doprinos u prvi javni mirovinski stup, uvede mogućnost prijelaza u trenutku umirovljenja svim uplatite- ljima u prvi i drugi mirovinski stup i dobrovoljnog odabira povoljnije mirovine, ova Vlada čak misli povećati ukupni mirovinski doprinos kako bi se u drugi mirovinski stup uplaćivalo više od trenutno 5 posto iščupanih iz prvog stupa još 2002. godine.
Reforma ne čini ono što bi trebala i što su učinile zemlje s pametnijim i nezavisnijim vladama od naše, kako su to učinile Poljska, Slovačka, Mađarska, Rumunjska, te Češka i Slovenija – pretvoriti obveznu mirovinsku štednju u dobrovoljnu. To bi se onda doista moglo nazvati – cjelovitom reformom.
Ova Vlada ignorira i prijedloge za reformu obiteljskih mirovina na način da preživjeli partner ima pravo zadržati svoju mirovinu i dobiti (ovisno o socijalnim i pri- hodovnim kriterijima) određen postotak mirovine preminulog partnera. Tako jest u mnogim europskim zemljama, ali svakako to nije dovoljan argument za vlada- juće.
Manjak pameti, višak podaništva
Planiraju i poticanje što dužeg ostajanja na tržištu rada, i to na dva načina. Prvi je svojevrsno “kažnjavanje” onih koji se odluče na prijevremeno umirovljenje pri čemu se umjesto važećih umanjenja ovisno o godinama navršenog staža planira uvesti jedinstveni polazni faktor, npr. 20 ili 30 posto za sve, neovisno da li odlazite jednu ili pet godina ranije?! A umirovljeničke udruge traže upravo suprotno, da se navršavanjem dobi za umirovljenje ukine prijevremeni odbitak. U prijevremenu mirovinu ljudi ne odlaze zato jer žele, nego najčešće zato što poslodavci starije radnike tjeraju u mirovinu.
Šokantno je i da planiraju ubrzanje dobi za umirovljenje. Iako je zakonski s 1. siječnjem 2038. godine podignuta na 67 godina života, a za prijevremenu starosnu mirovinu na navedeni dan iznosi 62 godine života, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava to hoće ubrzati. Istodobno gotovo sve nove članice EU-a nisu uvele takvo povećanje dobi za umirovljenje, osim npr. Poljske, koja ga je uvela s primjenom od 2042. godine, ali je s 1. siječnjem ove godine to ukinula i vratila na 65 godina. Hrvatska nije ostvarila uvjete za takvo povećanje i ubrzanje jer ima preneuređeno tržište rada i previsoku stopu nezaposlenosti mladih, ali i stopu radne aktivnosti starijih osoba.
Na posljetku, na uporno traženje umirovljeničkih udruga sve do Ustavnog suda, Ministarstvo ipak misli razmotriti mogućnosti rada pojedinih skupina umirovljenika koji trenutno ne mogu uz rad koristiti i mirovinu, a uz zadržavanje dijela ili cjelokupnog iznosa mirovine. I tu će biti bitke za pregovaračkim stolom, jer je sada pravo na rad omogućeno samo starosnim i profesionalnim invalidima rada, i to do pola radnog vremena i uz zadržavanje pune mirovine. Umirovljeničke udruge traže da pravo na rad bude omogućeno baš svim umirovljenicima, kao što je omogućeno umirovljenim braniteljima.
Jasna A. Petrović
