Stariji radnici – na burzu ili groblje

Najava kako bi svi rođeni nakon 1961. godine već od 2024. godine mogli u mirovinu tek sa 67 godina, izaz­vala je revolt ne samo kod opor­be već i u samom HDZ-u. Re­formi se već ranije usprotivio partner iz Domoljubne koalicije – Blok umirovljenici zajedno, a stigle su i kritike iz redova HDZ- a. Svakome je jasno da bi takvo turbo ubrzanje pogoršalo njiho­ve izglede na lokalnim izborima. Sindikat umirovljenika Hrvatske svoje stajalište o štetnosti takve nesuvisle „reforme“ ne treba ponavljati, jer se oštro protivi nepromišljenim izmjenama.

Glas naroda je jasan. Prema najnovijoj anketi RTL-a na re­prezentativnom uzorku od 1300 građana čak 88,8 posto ih se protivi ubrzanom povećavanju dobi za umirovljenje. No, da ne bi bilo zabune, bivši ministar ra­da i mirovinskog sustava Mrsić je taj koji je uveo povećanje do­bi za umirovljenje još 2013. go­dine, a Europska komisija je predlagala kraći rok primjene, što je Mrsić zdušno htio prihva­titi, no hrvatska je javnost na čelu sa sindikatima to argumen­tirano odbila i odgodila primjenu do 2038. godine.

     Pitanje glasi: je li prije tri go­dine Mrsić morao uvesti odlazak u mirovinu sa 67 godina i je li sada ministrica Sikić morala prihvatiti skraćivanje roka za de­set godina? Naravno da ništa od toga nije istina. Hrvatska je jed­na od samo tri tranzicijske zem­lje koje su prihvatila takvo pove­ćanje dobi za umirovljenje. Polj­ska je prihvatila da će se sa 67 godina muškarci umirovljivati od 2020., a žene od 2040. godine, dok Češka to planira od 2041. godine. Tako je Hrvatska zapra­vo, barem kad je riječ o žena­ma, najranije uvela umirovljenje sa 67 godina, od 2038. godine. No ministica rada i mirovinskog sustava Nada Sikić bi sada to skratila za deset godina, bez ikakvog razloga i osnova, tek ta­ko jer joj je to naredio premijer kojemu je to, pak, preporučio neki činovnik Europske komisi­je. „Promjene su nužne kako bi mirovinski sustav ostao održiv”, govorio je Mrsić 2013. godine. „Ovakav mirovinski sustav je neodrživ“, rekla je neki dan mi­nistrica Sikić. Ista priča, novo pakovanje.

     Slatko je umrijeti za domovinu

Budimo precizni, od 11 tran­zicijskih zemalja u članstvu Eu­ropske unije, samo tri su do sa­da predvidjele umirovljenje sa 67 godina – jednog dalekog da­na. Od 17 „starih“ članica EU, samo Grčka ima (iz poznatih razloga) umirovljenje već danas sa 67 godina, dok se u Velikoj Britaniji predviđa uvođenje tek 2046. godine, a u Belgiji, Dan­skoj, Francuskoj, Irskoj, Nizo­zemskoj, Njemačkoj i Spanjol- skoj između 2022 do 2030. Sve to zajedno, uz tri tranzicijske zemlje, čini brojku od 12 zema­lja članica, a preostalih 16 čla­nica EU nije do sada uvelo po­većanje dobi za umirovljenje. Točno je da Europska komisija svima isto preporučuje, ali miro­vinski sustav je u ingerenciji od­lučivanja država članica. Prikazivati ovakve „mirovinske refor- me“ kao moranje i uvjetovanje je – laž. Pri tome se nadležni služe manipulativnim argumen­tima, jer „da je to solidarnost sa siromašnima, jer će inače svi imati preniske mirovine¹¹; i „da je to solidarnost s mladima, jer inače oni neće imati nikakve mi- rovine“.

Slatko je i slavno umrijeti za domovinu. Treba se žrtvovati. To nam uvijek poručuju pred svaku novu pljačku. Samo nis­mo znali hoćemo li umrijeti u čizmama, radeći do smrti ili do smrti obilazeći zavode za za­pošljavanje, dok si oni, prije ne­go što će otići, trpaju u džepove novac iz proračuna koji bi tre­bao ići za ponižavajuće mirovi­ne i invalidnine. Poznata je pri­ča s drugim mirovinskim stupom koji inozemne banke ubiru od države, a onda joj taj isti novac posuđuju uz masne kamate.

Najveći dio radnika, među­tim, i to osobito žena, ne bi mo­gli ispuniti takve nerealne uvjete za tzv. punu mirovinu koja bi predviđala 40 i više godina staža i uplaćenih doprinosa, na­prosto zato što je Hrvatska ta­kozvani iznimni rad na određe­no vrijeme praktički legalizirala, pa se danas 92,5 posto svih no- vozaposlenih može dičiti samo ugovorima na određeno vrijeme.

Siromašni smo i živimo kraće

Nadalje, i muškarci i žene u tranzicijskim zemljama poput Hrvatske, imaju bitno različite uvjete rada od onih u tehnološ­ki razvijenijim zemljama, u koji­ma su radna mjesta već prila­gođena starijim radnicima. Zbog toga vlade u tranzicijskim zemljama još ne planiraju uvođ­enje povećanje dobi za um­irovljenje. Oni koji rade teške poslove, poput radnika na građ­evini, već su glasno upozorili da nije moguće za sve imati jedna­ku mjeru. No u Vladi se pravda­ju da oni koji rade teže poslove ionako počinju ranije raditi. Kad se napuni 41 godina radnog staža, moći će se u redovnu mi­rovinu. Pa tako onaj tko je po­čeo raditi u 20. godini, već u 61. može dobiti zasluženo um­irovljenje.

I još nešto: hrvatski su gra­đani u skupini EU građana koji najkraće žive, a još kraće uži­vaju mirovinu. Prosječna gra­đanka Bugarske živjet će, isti­na, dvije godine kraće od sta­novnice Hrvatske, no ona u mi­rovinu ide s manje od 61 godi­ne, a stanovnice Austrije i Ru­munjske sa tek 60 godina. A ugledni znanstvenici zabrinuto vrte glavom s TV ekrana i lažu kako mi imamo najmlađe um­irovljenike. Tko ih miti, tko ih plaća?!

Od 11 tranzicijskih zemalja u članstvu Europske unije, samo tri su do sada predvidjele umirovljenje sa 67 godina a čak 16 članica EU nije do sada uvelo povećanje dobi za umirovljenje

Naposljetku, u uvjetima vi­soke nezaposlenosti mladih, te vrlo niske stope radne aktiv­nosti starijih zbog nepostojanja radnih mjesta za tu dobnu sku­pinu, neshvatljivo je ubrzano uvođenje produljenja rada za trenutno zaposlene, jer će i jedni i drugi završiti na burzi, te će se bukvalno, da parafrazira­mo ministricu rada i mirovin­skog sustava Nadu Šikić, „dje­dovi i unuci boriti za isto radno mjesto“.

K tome, ako u mirovinu odu kasnije bit će kažnjavani. Već je i bivša vlada uvela penaliziranje ranijeg umirovljenja, a sad je ono “podebljano”. U prijevreme­nu mirovinu građani će moći ići sa 62 godine, ali će gubiti čak 0,3 posto za svaki mjesec pri- jevremenog umirovljenja.

     Sindikati: nepotrebno i nepravedno

Dvije najveće sindikalne središnjice SSSH i NHS, poru­čuju da je za njih neprihvatljivo i nepotrebno skraćivanje prije­laznih razdoblja za izjednača­vanje dobi muškaraca i žena za punu starosnu i za prijevreme­nu mirovinu. Posebno osuđuju ideju ubrzavanja izjednačava­nja dobi žena za odlazak u sta­rosnu mirovinu s muškarcima s obzirom na još uvijek prisutnu diskriminaciju žena u hrvat­skom društvu, slabe moguć­nosti pomirenja obiteljskih i radnih obveza, nedostatak dru­štvenih servisa itd.

Sindikati također upozorava­ju kako radno okruženje i sus­tav obrazovanja i osposobljava­nja odraslih nisu poticajni i pri­lagođeni zadržavanju starijih radnika u svijetu rada tako da posljednjih godina kontinuirano raste broj nezaposlenih starijih radnika, i to najviše starijih že­na koje nemaju nikakve šanse naći posao. Posebno brine izu­zetno niska stopa zaposlenosti žena u dobnoj skupini 55-65 ko­ja je u 2014. iznosila samo 27,3 posto u usporedbi s prosjekom od 47,2 posto na razini EU28.