Kad se pravi ljudi nađu na pravom mjestu, tada su promjene nabolje moguće. Dokaz tome je i Stanislava Račić, koja se nakon umirovljenja 2022. godine vratila iz Švicarske u rodni kraj – Hrvatsku Kostajnicu i odlučila pomoći tamošnjim umirovljenicima i starijim osobama. Naime, u ožujku 2024. godine, nakon 19 godina od prestanka rada, obnovljena je SUH-ova podružnica u tom gradu, a zahvaljujući upravo Stanislavi. Nakon godinu dana rada obnovljene podružnice odlučili smo napraviti intervju sa Stanislavom kako bi saznali više o njoj, te kako je pomogla poboljšati kvalitetu života umirovljenika iz svoje sredine.
Stanislava, za početak možete li nam se predstaviti i reći malo više o sebi?
Rođena sam u svibnju 1958. u Zagrebu, a odrasla u rodnom mjestu mojih roditelja u Hrvatskoj Kostajnici gdje sam pohađala osnovnu školu i gimnaziju. Nakon mature odlazim na studij komparativne književnosti i španjolskoga jezika u Zagreb. Odmah po završetku studija u proljeće 1983. godine odlazim u Švicarsku (Zürich) gdje ostajem malo manje od 40 godina, do povratka u Hrvatsku nakon umirovljenja u lipnju 2022. Nisam se nikada udavala pa nemam ni muža ni djece, ali sam vrlo povezana sa svojom sestrom i bratom te njegovom djecom. U samoj Hrvatskoj Kostajnici imam vrlo veliku širu obitelj mojih roditelja, brojne bratiće i sestrične s kojima imam vrlo dobar odnos.
- Gdje ste proveli radni vijek i na kojim poslovima? Kada ste se umirovili?
Svoj cijeli radni vijek provela sam u Švicarskoj. Po dolasku sam uz rad učila njemački jezik i studirala. Kao studentica radila sam poslove u restoranu, kuhinji, trgovini te sam na taj način dobila uvid i u život stranaca i useljenika, što mi je pomoglo u kasnijem radu. Naime, osamostaljenjem Hrvatske 1990./91. hrvatski roditelji zajedno s Hrvatskim katoličkim misijama osnivaju Hrvatsku dopunsku školu kako bi hrvatska djeca u Švicarskoj mogla napokon učiti svoj materinski jezik te sam od samog početka sudjelovala u organizaciji nastave, a i u samoj nastavi kao učiteljica. Ministarstvo prosvjete RH 1993. je preuzelo Hrvatske dopunske škole, te sam do 2001. kao koordinatorica bila zadužena za organiziranje nastave u cijeloj Švicarskoj, usko sam surađivala sa švicarskim školskim vlastima, hrvatskim diplomatskim predstavništvima, roditeljima i učiteljima.
Kao predstavnica Hrvata sudjelovala sam u radu Gradske komisije za strance u Zürichu, a od 2004. do 2007. zastupala sam Švicarsku biskupsku konferenciju pri Saveznoj vladi u Saveznoj komisiji za migracije. Po odlasku iz Hrvatske dopunske škole nakon promjene vlasti u Hrvatskoj 2000. zahvaljujući dobrom poznavanju njemačkog, španjolskog i engleskog jezika, ali i integriranosti u švicarsko društvo, prelazim u Savjetovalište za strance u kantonu Basel-Landschaft gdje ostajem do početka 2010. godine.
Tada sam se dalje obrazovala i stekla diplomu coacha i voditelja projekata, te upoznala s funkcioniranjem švicarskog socijalnog zakonodavstva. Na novu dužnost u kantonu Aargau prelazim 2010. godine, gdje zajedno s još dvije kolegice utemeljujem Savjetovalište za strance u tom kantonu i radim na raznim projektima za informiranje i pomoć strancima pri dolasku u Švicarsku.
- Teško je ne primijetiti vaš bogat životopis koji vrvi iskustvom rada s ljudima. I baš zahvaljujući vašem trudu i angažmanu nakon 19 godina obnovljena je SUH-ova podružnica u Hrvatskoj Kostajnici. Kako je tekao cijeli proces i odakle vam uopće ideja da organizirate umirovljenike u vašem gradu?
U Gradu Hrvatska Kostajnica koji broji oko 1.800 stanovnika, danas je više od trećine umirovljenika. O njima ne brine i ne organizira ih nitko. Sami umirovljenici su rezignirani, zatvorili se u sebe i postali apatični. Po povratku iz Švicarske u lipnju 2022. svakodnevno sam šetala gradom i susretala sugrađane, danas umirovljenike, koje većinom poznajem još iz školskih dana. U razgovoru sam osjetila veliko nezadovoljstvo situacijom u Gradu, ali i nemoć, nevjericu da se nešto može promijeniti. Moje životno iskustvo stranca koji se u novoj sredini morao izboriti za svaki korak, svaki posao i svoje pravo, naučilo me da smo sami odgovorni za sebe i svoj život te se za svoja prava smijemo i trebamo boriti. U Hrvatskoj, nažalost, vlada kultura kukanja i žrtve. Problemi su dio života, razlika je samo u tome kako se prema njima postavimo – tražimo li rješenja ili izgovore.
Iz tih razloga, da pokrenem umirovljenike i da zajedno pokažemo da se stvari mogu mijenjati, pokrenula sam u siječnju 2023. tjedne susrete umirovljenika, a prošle godine smo se odlučili priključiti i SUH-u i obnoviti zamrlu podružnicu koja je od 1997. do 2005. djelovala u Hrvatskoj Kostajnici i bila vrlo brojna i aktivna. U razgovoru s bivšim članovima, sada već u poodmakloj dobi, saznala sam da još uvijek postoje stari zapisnici o radu te podružnice i odlučila kontaktirati središnjicu SUH-a u kojoj su nas odmah podržali u našim namjerama i pružili potrebnu pomoć oko obnavljanja podružnice.
- Prošlo je godinu dana od obnove podružnice. Recite nam koje aktivnosti obavljate u podružnici, kako se organizirate, koliko imate članova, kakva je suradnja s tijelima lokalne vlasti?
Početak i okosnicu rada naše Podružnice čine otvoreni susreti utorkom prijepodne. Umirovljenici, koji uglavnom tada idu u kupovinu, svrate na razgovor uz kavu i čaj, dobiju aktualne informacije, a povremeno s lokalnim institucijama poput Crvenoga križa, policije, Gradske knjižnice organiziramo kratka predavanja ili radionice. Susrete posjeti prosječno 10 – 15 umirovljenika. Sama Podružnica trenutačno broji 60 upisanih članova koji rado podržavaju naš rad i prema interesu se pridruže aktivnostima.
Kako bismo naš program prilagodili stvarnim potrebama i interesima umirovljenika, provedena je anketa među članovima putem upitnika. Najviše zanimanja članovi su pokazali za predavanja o važnosti zdrave prehrane, kretanja i mentalnoga zdravlja u trećoj dobi, pješačenje po kostajničkoj okolici, organiziranje izleta, aktivnosti na uljepšavanju Grada te za radionice o receptima i kuhanju. Prema rezultatima te ankete planiramo i naše aktivnosti u ovoj godini.
Osim navedenih susreta, umirovljenice se dva puta tjedno susreću na gimnastici, a od siječnja ove godine pokrenuli smo i radionicu ručnoga rada. Vrlo uspješan bio je i božićni domjenak u prosincu prošle godine kojem je prisustvovalo 30 naših članova.
S Gradonačelnikom smo imali susret u prosincu 2023. gdje smo predstavili rad Podružnice, pokušali upozoriti na probleme umirovljenika i ponudili suradnju s naše strane. Nažalost, nismo naišli na razumijevanje niti interes za konstruktivnu suradnju. Za projekt, koji smo prošle godine podnijeli Gradu, nisu nam odobrena sredstva.
- Kako živite vi osobno, ali i umirovljenici u vašoj okolini, kakva su im primanja i općenito kvaliteta života?
Ja osobno sam zadovoljna svojim životom u gradu u koji sam se rado vratila. Uživam u prekrasnoj prirodi, dobrom zraku i miru koji pruža život u provinciji. Vlakom smo dobro povezani sa Zagrebom i Siskom pa se ne osjećam izoliranom. Sa svojom švicarskom mirovinom nemam financijskih poteškoća što sigurno pridonosi zadovoljstvu i visokoj kvaliteti života.
Većina umirovljenika u Hrv. Kostajnici nema velike mirovine i za neke je uistinu izazov preživjeti s malim primanjima. Kako život u provinciji ima i prednosti – manje životne troškove i stanovanje u obiteljskim kućama s vrtom i okućnicom te razvijenu socijalnu mrežu, kostajnički umirovljenici se puno ne žale. Najveći financijski problem predstavljaju troškovi ogrjeva u jesen jer se uglavnom svi griju na taj način.
- S kojim pitanjima vam se najčešće obraćaju umirovljenici i starije osobe, što ih najviše tišti?
Kostajnički umirovljenici se najviše žale na stanje u Gradu. Osjećaju se ostavljenima i neslušanima. Nezadovoljni su infrastrukturom u gradu, tržnicom koja se gotovo ugasila, potrebom za prijevozom na liječničke preglede u Sisak i Zagreb, a osobito potrebom izgradnje doma za starije.
- Od 1. srpnja ove godine najavljene su tri velike izmjene u Zakonu o mirovinskom osiguranju za koju se zalažu SUH i Matica, i to nova formula usklađivanja mirovina, 13. godišnja naknada i 12 mjeseci dodatnog staža umirovljenim majkama. No, niti poboljšana formula usklađivanja (85-15) nije ono što bi SUH želio (100-0), a za preostale dvije izmjene se tek treba dogovoriti kako će u konačnici izgledati. Što smatrate da bi se još trebalo promijeniti, a da bi materijalno-društveni položaj umirovljenika bio bolji?
Trenutačni položaj umirovljenika u Hrvatskoj nije lak, ali moram naglasiti da položaj umirovljenika nigdje nije lak, pa ni u Švicarskoj, iako mnogi u to ne vjeruju. Hrvatski umirovljenici trebaju se još više boriti za svoja prava i dizati svoj glas. I samo onda, kada shvate da se trebaju boriti zajedno i reagirati na svaku nepravdu, jer ima nas puno, doći će do promjena i poboljšanja.
Pozdravljam sve napore Sindikata umirovljenika za poboljšanje materijalno-društvenoga položaja umirovljenika. Važno je, uistinu, raditi na mjerama za poboljšanje standarda sadašnjih generacija umirovljenika. Tu bih svakako naglasila potrebu za izgradnjom priuštivog smještaja starijih osoba kao i traženje alternativnih načina za njihovu izgradnju. Mislim da bi i današnje umirovljenike, a osobito one koji tek dolaze, trebalo poticati da se organiziraju i traže i druge mogućnosti zbrinjavanja u starosti. Kao primjer navela bih osnivanje zadruga koje bi gradile domove ili osnivanje zajednica za stanovanje koje bi vodili i o njima brinuli sami umirovljenici.
Cijeli svoj radni vijek provela sam u Švicarskoj gdje se na umirovljenje misli već pri prvom zaposlenju, a građane se educira i potiče da već puno ranije počnu dodatno štedjeti za to razdoblje svoga života. Mislim da bi se na tome trebalo raditi i u Hrvatskoj.
- Kako provodite slobodno vrijeme, imate li hobije?
Vrlo rado hodam u prirodi pa sam se učlanila u Planinarsko društvo „Djed“ u Hrvatskoj Kostajnici s kojim najradije obilazim kostajničku okolicu. Ako se može nazvati hobijem, tu su i putovanja na kojima mogu povezati hodanje i obilaženje kulturne baštine kako naše domovine tako i inozemstva, zatim čitanje i rad s udrugama na poboljšanju kvalitete života i oživljavanju zamrle tradicije u Hrvatskoj Kostajnici.
Igor Knežević
