- Hrvatska bilježi više stope smrtnosti od samoubojstava od prosjeka stopa za zemlje EU članice. Za 2019. godinu prosječna stopa smrtnosti od samoubojstava za EU članice za sve dobi ukupno iznosila je 8,9/ na sto tisuća stanovnika u dobi do 64 godine 8,2/100 000, a za dob iznad 65 godina 15,1 (2017. godina). godine od svih zabilježenih suicida 39,3 počinile su starije osobe, a 2022. evidentiran je blagi pad na 36,3 posto. Većina samoubojstava je počinjena vješanjem. Kako interpretirate tako visok udjel starijih samoubojica u ukupnom broju?
Prema istraživanjima vezanima uz samoubojstva i dob počinitelja, najviša stopa pokušaja samoubojstava je u adolescenciji i u starijoj životnoj dobi. Međutim, starije osobe dulje planiraju taj čin i biraju smrtonosnije metode te je vjerojatno i to razlog zbog kojeg je stopa uspješnih samoubojstava viša u starijoj životnoj dobi. Osim toga, kod starijih osoba pokušaj samoubojstva češće završi smrtno i zbog toga što ih se rjeđe otkrije na vrijeme i to smanjuje mogućnost da ih se spasi. Kako starije osobe nisu u radnom odnosu ni u školi, kao adolescenti, rijetko tko primijeti da se negdje nisu pojavili.
Hrvati kronično bolesni prije 60. godine
- Statistički gledajući gotovo svakog dana netko stariji od 65 godina pokuša samoubojstvo. Produljivanjem životnog vijeka ljudi, očekuje se da će se suicidalna ponašanja u toj dobi povećavati. Mnogi faktori utječu na to da li će se suicidalne ideje sprovesti i završiti suicidom ili neće. Depresija je glavni razlog zbog kojeg se osobe starije životne dobi odlučuju na suicid, a može se javiti zbog bioloških, socioekonomskih, društvenih ili nekih drugih razloga. Koje faktore smatrate dominantnima u hrvatskoj najstarijoj populaciji?
Rizici za razvoj depresije u starijoj životnoj dobi su najčešće kronična bolest, funkcionalno oštećenje, reducirana socijalna podrška i stresni životni događaji. Nažalost, sve od navedenog je prisutno kod velikog dijela osoba starije životne u Hrvatskoj i teško je reći što je vodeći čimbenik. Prema podacima Eurostata iz 2023. godine životni vijek građana zemalja Europske unije se produljio, ali dob koju ljudi u Hrvatskoj provode u zdravlju ili zdrave godine života je još uvijek ispod 60 godina, s time da žene žive dvije godine duže od muškaraca u punom zdravlju. Drugim riječima, većina osoba u Hrvatskoj ima neku kroničnu bolest prije 60. godine života. Kako uz bolest često ide i funkcionalno oštećenje možemo reći da su tu vidljiva dva razloga za razvoj depresije. Socijalna izolacija također može nastupiti zbog bolesti i funkcionalnog oštećenja jer bolesna starija osoba ne može sudjelovati u društvenim događanjima, ne može ni u trgovinu otići zbog otežane pokretljivosti, a to vodi u usamljenost koja je snažan rizični čimbenik i za razvoj fizičkih i psihičkih bolesti. Loša ekonomska situacija može samo još više otežati ionako oštećeno zdravlje. Zapravo mi je teško izdvojiti samo jedan čimbenik kao vodeći jer su svi povezani u zatvoreni krug.
Žene lakše podnose gubitak partnera
- Da li je, prema Vama, tjelesno ili psihičko zdravlje dominantniji čimbenik za samoubojstvo? Žene se navodno značajno češće ubijaju zbog duševnih bolesti, a muškarci zbog tjelesnih bolesti. Znači li da treba razraditi različite strategije prema spolu?
Svakako bi trebale postojati različite strategije prema spolu jer je istraživanjima dokazano da žene lakše podnose primjerice gubitak partnera nego muškarci. Međutim, ja se ne bi ograničila na podjelu prema spolu jer je svaki čovjek poseban i mislim da bi svakom pojedincu pomoć trebala biti kreirana na individualnoj razini i na osnovi procjene individualnih potreba. Prvenstveni razlog za samoubojstvo je osjećaj gubitka smisla života, a do njega dolazi i zbog zdravstvenih, ekonomskih i socijalnih okolnosti u kojima se starija osoba našla.
- Istraživanje govori i o metodama počinjenja samoubojstva, pa tako stoji da muškarci više pribjegavaju nasilnijim metodama, kao što je pucanje iz pištolja, dok žene preferiraju manje nasilnu metodu trovanja. Znate li za takve podatke?
Da, prema istraživanjima žene još uvijek biraju manje nasilne metode suicida kao što su trovanja, dok muškarci pribjegavaju upotrebi vatrenog oružja.
- Poznato Vam je da su hrvatske mirovine vrlo niske, prema Zakonu o mirovinskom osiguranju u srpnju 2023. su prosječno iznosile 470 eura, a stopa rizika od siromaštva za starije od 65 godina je 32,4 posto. Ima li većeg poniženja nego nemati dovoljno za hranu i lijekove? Nije li samoubojstvo prvenstveno društveno, socijalno i ekonomsko pitanje?
Kao što sam već navela, glavni razlog za samoubojstvo je osjećaj gubitka smisla u životu. Naravno da tome doprinose i loši ekonomski, društveni i socijalni uvjeti u društvu. Istraživanja su pokazala da u zemljama EU ekonomska nesigurnost starijih osoba utječe na stope samoubojstava na način da je u zemljama s višim prihodima smanjena stopa samoubojstava.
- Gubitak socijalne povezanosti povećava rizik od samoubojstva. Obiteljska nesloga možda je najvažniji čimbenik. Ostali životni događaji, posebno oni koji uključuju gubitak bliske osobe, povezani su sa samoubilačkim ponašanjem u kasnim godinama. Samački život se često smatra zamjenikom usamljenosti, socijalne izolacije i nedostatka percepcije socijalne podrške. Da li je niža stopa samoubojstava samaca od onih koji žive s obiteljima?
Samački život, koji nije odabran kao takav, je svakako jači čimbenik za samoubojstvo od života u obitelji. Danas imamo sve manje višegeneracijskih obitelji i starije osobe ostaju živjeti same. Val iseljavanja mladih, radno sposobnih ljudi u inozemstvo još je pogoršao situaciju vezanu uz samačka domaćinstva u Hrvatskoj. Imamo situacije gdje starija osoba živi sama daleko od većeg naselja, u prometno nepovezanom kraju. Prema popisu stanovništva od 2021. godine u Hrvatskoj imamo preko 27 % samačkih kućanstava od kojih u većini žive starije osobe. Posljednjih nekoliko desetljeća pada broj članova obitelji u pojedinom kućanstvu što ukazuje na sve manje višegeneracijskih kućanstava. To, naravno, ne znači da se nitko ne brine za ostarjele roditelje i bake i djedove, ali više ne žive zajedno što može rezultirati usamljenošću i razvojem depresije. Naravno da i narušeni obiteljski odnosi mogu uzrokovati pokušaj samoubojstva, ali u manjoj mjeri nego usamljenost.
Predrasude da su stariji teret društva
- Koliko ageistički društveni stavovi u pojedinim društvima utječu na stopu samoubojstava? Primjerice, da li su Vam poznate razlike između zapadnoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja, poput Hrvatske?
Prema statističkim podacima najvišu stopu samoubojstava u EU ima Litva, baltička zemlja koja je do 1990. bila dio Sovjetskog saveza. Prema podacima Eurostata viša je stopa samoubojstava u zemljama istočne Europe nego u zemljama zapadne Europe, a najniža je u zemljama Južne Europe. U zemljama zapadne Europe starije osobe se više oslanjaju na formalnu izvaninstitucionalnu skrb nego na skrb koju pružaju neformalni njegovatelji, najčešće djeca ili supružnici. Naravno, u zapadnoeuropskim zemljama, poglavito u Skandinaviji, takav oblik skrbi je i razvijen. Dostupna istraživanja o oblicima skrbi za starije osobe pokazuju da u istočnoeuropskim zemljama glavni teret skrbi za starije osobe nose neformalni njegovatelji jer formalni oblici skrbi nisu razvijeni. To može rezultirati negativnim stavovima prema starijim osobama. Također, povećan udio starijih osoba u populaciji dovodi do „modernih“ predrasuda da su starije osobe teret za društvo, da imaju previše prava i da se previše sredstava troši na njih što je podloga za ageizam.
- Koliko je kod starijih osoba, naročito onih koji su završili u domovima za starije, prisutno neizravno samouništavajuće ponašanje, uključujući odbijanje hrane, pića ili uzimanja lijekova? Postoje li ikakve procjene o takvom samozanemarivajućem obliku samoubojstva i u Hrvatskoj, ne samo u domovima, već naročito kod samaca.
Ne sviđa mi se baš ova formulacija rečenice „završili su domovima za starije“, to ima negativnu konotaciju, kao da je dom za starije nešto što nitko ne želi i gdje ne možete dobrovoljno doći nego „završite“ tamo. Naime, starije osobe bi u dom za starije i nemoćne osobe trebale ići po vlastitoj želji. Često to i bude tako. Međutim, danas su cijene domova tolike da jedna prosječna mirovina nikako nije dovoljna za pokrivanje troška stanarine u domu te često moraju djeca pokrivati dio troškova. Ako je starija osoba dobrovoljno došla u dom i ako je proces useljenja i prilagodbe vođen stručno, uopće se ne javljaju takva samozanemarivajuća ponašanja. Ja sam prije desetak godina radila u jednom jako dobrom domu za starije osobe kao glavna sestra i takva ponašanja su bila vrlo rijetka pojava i zamijećena su kod osoba koje su morale doći u dom, bilo zbog iznenadne bolesti koja je izazvala gubitak samostalnosti u osnovnim aktivnostima samozbrinjavanja, bilo na nagovor obitelji. Svaka, čak i neizravna prisila u procesu smještaja starije osobe u dom može rezultirati nekim negativnim ponašanjima.
Suicid se može prevenirati
- Prevencija samoubojstava u kasnoj životnoj dobi razlikuje se od prevencije samoubojstava u drugim dobnim skupinama. Kao prvo, broj starijih odraslih u svijetu raste, drugo, samoubojstvo kasnih godina dobiva mnogo manje pozornosti u svim društvenim sferama, od medija, saveznih agencija za financiranje, do zdravstvenih inicijativa. Nedavna otkrića ukazuju na povezanost internaliziranih ageističkih stereotipa i smanjene volje za životom.
Stereotipi, predrasude i diskriminacija starijih osoba je prisutna u svim dijelovima društva. Kada vam netko svakodnevno govori da ste stari, da ne vrijedite, da ne možete i slično, s vremenom i sami počnete vjerovati u to. Kod starijih osoba je često prisutna samostigma gdje oni sami sebe „stereotipiziraju“ zbog negativnog stava okoline kojem su godinama izloženi. Naravno da to može dovesti do osjećaja manje vrijednosti, pada samopouzdanja i gubitka smisla u životu.
- Nekoliko istraživanja pokazalo je da do 88% osoba starije životne dobi prije počinjenja suicida, unatrag godine dana posjeti svojeg liječnika opće prakse ili psihoterapeuta. Ovom činjenicom vidljivo je da ranim prepoznavanjem osoba sklonih suicidalnom razmišljanju, te adekvatnom tretmanu prema istima, može se utjecati na suicidalna ponašanja. Može li se i kako zdravstveni sustav osposobiti za takvu preventivnu djelatnost?
Naravno da može. Najvažnija je edukacija. Postoji nekoliko predrasuda o starijim osobama koje su toliko ukorijenjene da većina ljudi misli da su istinite. Primjerice, većina ljudi misli da su starije osobe uglavnom mrzovoljne, tužne, sklone osamljivanju, umorne, bezvoljne i da se više ne žele baviti svojim hobijima ili izlaziti u društvo. A to su zapravo simptomi depresije. Kada bi već liječnici obiteljske medicine i medicinske sestre/tehničari u patronažnoj službi i u primarnoj zdravstvenoj zaštiti prepoznali te simptome vjerujem da bi se na vrijeme moglo spriječiti samoubojstvo. Ali da bi se to moglo prepoznati potrebno je imati vremena za razgovor s pacijentom što je često problem. I naravno, psihološka pomoć bi trebala biti dostupna i na primarnoj razini zdravstvene zaštite.
Pravo na eutanaziju
- Što mislite o povezanosti visoke stope samoubojstava u Hrvatskoj s niskom razvijenošću palijativnih kapaciteta i nepostojanja hospicija?
Ne znam je li slabije razvijena palijativna skrb doista povezana s visokom stopom samoubojstava. Za takav zaključak bi trebalo usporediti razvijenost palijativne skrbi u pojedinim županijama sa stopama samoubojstava starijih osoba baš u tim županijama, ali ni to ne bi bio siguran pokazatelj bez dodatnih podataka o dijagnozama i sl.. Kod nas je palijativna skrb uglavnom orijentirana na onkološke bolesnike što je svakako u redu. Ali postoje stanja kod kojih se ne očekuje izlječenje i koja se javljaju u starijoj životnoj dobi, kao što je primjerice demencija, gdje bi također bio dobrodošao palijativni pristup i skrb od strane multidisciplinarnog palijativnog tima, a prema dostupnim podacima, osobe s demencijom su vrlo rijetko uključene u program palijativne skrbi.
- Zbog čega su počinitelji suicida poglavito iz ruralnih područja?
Postoji niz istraživanja od kojih su neka odista pokazala da su u ruralnim područjima češća samoubojstva starijih osoba nego u urbanim. Objašnjenje za to je prometna izoliranost, teže dostupna zdravstvena skrb, ali i teže dostupna psihološka pomoć.
- Da bi uvođenje prava na eutanaziju potaknulo ili smanjilo na broj samoubojstava?
Eutanazija je teško etičko pitanje i vrlo kontroverzna tema. Ako se osvrnemo na neka istraživanja koja su pokušala istražiti utjecaj dostupnosti eutanazije i stope samoubojstava, u njima nije dokazana povezanost. Moje mišljenje je da uvođenje prava na eutanaziju ne bi imalo utjecaja na stopu samoubojstava starijih osoba.
