RIZIČNI ASPEKTI DRUGOG MIROVINSKOG STUPA

Postojeći model drugog mirovinskog stupa štetan je za Hrvatsku, za stare i nove umirovljenike, za radnike i buduće umirovljenike, a osobito je rizičan za državne financije. Bez njega ne bi bilo prekomjernog deficita!

U organizaciji Sindikata umirovlje­nika Hrvatske (SUH) i Matice um­irovljenika Hrvatske (MUH), te u suradnji sa Savezom samostalnih sindi­kata Hrvatske, 16. ožujka održan je Ok­rugli stol “Rizični aspekti drugog mirovin­skog stupa” u Novinarskom domu u Za­grebu. Na okruglom stolu, kojim je otvo­ren i svojevrsni međugeneracijski dijalog sindikata i umirovljeničkih udruga o dru­gom mirovinskom stupu, glavni govorni­ci bili su prof. dr. sc. Ljubo Jurčić, mr. sc. Snježana Andrijević, Ivo Marjanović i Eunice Bronswijk iz nizozemske sindi­kalne središnjice FNV-a.

Uvodna izlaganja održali su predsjed­nica SUH-a Jasna A. Petrović i Ante Gavranović, dosadašnji predsjednik Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i stari­je osobe, te predstavnik Matice um­irovljenika. Okrugli stol, koji je privukao brojne ekonomske stručnjake te sindikal­ne i umirovljeničke čelnike, otvorio je Mladen Novosel, predsjednik Saveza sa­mostalnih sindikata Hrvatske. Govoreći o drugom mirovinskom stupu, Novosel je naglasio kako se u početku vjerovalo da će mirovinski fondovi na tržištu uspjeti oplemeniti novac i riješiti problem manj­ka radnika u Hrvatskoj, no s vremenom se pokazalo da to nije moguće. Uz to, drugi stup ne može riješiti problem nepo­voljnog omjera osiguranika i korisnika mirovina, odnosno demografskog stare­nja stanovništva. Dugoročno rješenje održivosti i adekvatnosti hrvatskog miro­vinskog sustava moguće je ostvariti jedi­no povećanjem stope zaposlenosti, ras­tom plaća i eliminacijom rada na crno te ponovnim jačanjem prvog mirovinskog stupa, zaključio je Novosel.

Hrvatska – robinja financijskog sektora?

Jasna A. Petrović je istaknula kako Sindikat umirovljenika već godinama upućuje javne zahtjeve vladama i minis­trima financija za ukidanje drugog miro­vinskog stupa jer je preskup, neuspje­šan i rizičan, povećava javni deficit i ne­ma elemenata solidarnosti. Naglasila je kako je ovakav drugi stup uzrok, a ne rješenje neodrživosti mirovinskog sus­tava.

Govoreći o počecima drugog mirovin­skog stupa u Hrvatskoj, istaknula je po­datak da je Svjetska banka nametnula trostupanjski mirovinski model postko- munističkim i post-totalitarnim zemljama, no drugi mirovinski stup dosad su ukinu­le ili ga ukidaju Mađarska, Poljska, Slo­vačka i Bugarska, a odbile su ga uvesti Slovenija i Češka, te Malta. „Je li Hrvat­ska pametnija od svih tih zemalja ili je robinja financijskog sektora?”- pitala je Petrović i poručila kako je SUH- u stalo do održivosti i adekvatnosti mirovina za sadašnje i buduće umirovljenike, jer, kad je svaka treća osoba u mirovini siromaš­na, a mladi su nezaposleni ili rade u pre- karnom radu, nešto se mora promijeniti.

“Ako se zadrži postojeći sustav, miro­vine će za 20 godina biti upola niže. Ra­di se o štetnom proizvodu financijske in­dustrije, prije svega po javne financije i adekvatnost mirovina, no kod nas su lju­di previše upleteni u interesne skupine vezane uz tu industriju, pa je to svojevrs­na tabu tema”, zaključila je Petrović.

Matica: Zamrznuti ili ukinuti

Slične stavove iznio je Ante Gavrano- vić, koji je naglasio kako Matica um­irovljenika podržava prijedlog da se zamrzne ili ukine uplata doprinosa u dru­gi stup obvezne kapitalizirane štednje i sredstva vrate u prvi stup generacijske solidarnosti, iz kojeg su i oduzeta. Do­dao je kako je čak četvrtina sredstava iz jednog sigurnog sustava prebačena u privatne bankarske fondove kojima su interes profit i zarada, bez socijalne os­jetljivosti i sigurnosti.

Nužnom smatra reformu cjelokupnog mirovinskog sustava, budući da prosječ­na mirovina za umirovljene prema Zako­nu o mirovinskom osiguranju s punim radnim stažem iznosi svega 2.237 kuna, što je svega 38,7 posto prosječne plaće.

To je razlog zašto hrvatski umirovljenici imaju najniži standard u EU.

Štetan proizvod financijske industrije

Sudbina drugog stupa pitanje je poli­tičke odluke, no najbolje bi bilo 5 posto doprinosa za mirovinsko osiguranje vra­titi u prvi stup iz kojeg se pokrivaju miro­vine sadašnjih umirovljenika, a drugi stup pretvoriti u dobrovoljni fond

Govoreći na temu „Drugi mirovinski stup – Štetan proizvod financijske indus­trije”, prof. dr. sc. Ljubo Jurčić upozorio je kako „drugi mirovinski stup povećava proračunski deficit i javni dug, smanjuje kreditni rejting, ne povećava BDP i za­poslenost i nije kapitalizirana štednja ne­go javni dug Hrvatske.

Govoreći o deficitu državnog proraču­na s i bez drugog mirovinskog stupa, Jurčić je naglasio kako bi „bez drugog stupa deficit državnog proračuna bio značajno manji, ne bismo bili u sustavu prekomjernog deficita, ne bi bili potrebni ovakvi „bolni rezovi”, veći porezi i troša­rine, te bi se oslobodio prostor za veću potrošnju i time veći BDP”.

Drugi mirovinski stup, napomenuo je Jurčić, povećava i javni dug Hrvatske: „Ukupni kumulativ ‘proračunske rupe’ zbog drugog stupa do 2014. godine uz­rokovan ukupnim tranzicijskim troškom iznosi 71 milijardu kuna, što je 27 posto ukupnog javnog duga” – upozorio je Jurčić i dodao kako bi javni dug bez drugog mirovinskog stupa bio 71,6 posto, a sada je 89,5 posto.

Jurčić je tvrdnju da drugi mirovinski stup nije kapitalizirana štednja nego jav­ni dug Hrvatske potkrijepio podacima ka­ko Hrvatska ima neinvesticijski rejting, veći prinos traži veće kamate, a veće ka­mate, veći deficit i veći javni dug Hrvat­ske. Istaknuo je kako se državnim ob­veznicama pokrivaju deficiti, a ulaga­njem fondova drugog stupa ne povećava se vrijednost nacionalne imovine, iako je takvo povećanje jedina garancija isplate budućih mirovina iz drugog stupa.

     Bez drugog stupa deficit državnog proračuna bio značajno manji, ne bismo bili u sustavu prekomjernog deficita, ne bi bili potrebni ovakvi „bolni rezovi”, veći porezi i trošarine, te bi se oslobodio pros­tor za veću potrošnju i time veći BDP!

Govoreći o počecima uvođenja dru­gog mirovinskog stupa 2002. godine, Jurčić je istaknuo kako Hrvatska tada „nije pala s neba” već je imala strukturu gospodarstva i društava. „U trenucima tranzicije u tržišnu ekonomiju poduzeća su išla u likvidaciju, radnici na burzu, u javna poduzeća i mirovinu, smanjivao se broj zaposlenih i uplatitelja u mirovinski sustav, a povećavao broj umirovljenika. U tim uvjetima uzima se četvrtina priho­da mirovinskom?” – upitao se Jurčić i zaključio kako je u situaciji smanjenja

Bez drugog stupa deficit državnog proračuna bio značajno manji, ne bismo bili u sustavu prekomjernog deficita, ne bi bili potrebni ovakvi „bolni rezovi”, veči porezi i trošarine, te bi se oslobodio prostor za veču potrošnju i time veči BDP!

broja zaposlenih, a povećanja broja um­irovljenika nerazumno smanjivati dopri­nos prvom stupu.

Hrvatska i danas nema uvjete za dru­gi mirovinski stup, naglasio je Jurčić: „Za to bi u državnom proračunu bio nužan suficit veći od gubitka prvog stupa, a u državi visoka zaposlenost, stabilan i održivi gospodarski rast te stopa rasta veća od kamata na javni dug, odnosno barem 4 posto. U suprotnom, drugi stup povećava krizu i predstavlja Spekulati­van posao jer ovisi o kretanjima na tržiš­tu kapitala” – istaknuo je Jurčić.

Prvi stup — stabilizator krize

Govoreći o prvom mirovinskom stupu kao stabilizatoru u krizi, Jurčić je nagla­sio kako je prvi stup sigurnost za um­irovljenike, djeluje kao stabilizator u krizi jer drži potražnju kad druge potražnje padaju. S druge strane, drugi stup, zbog pada cijena vrijednosnica u krizi, pada i povećava krizu, po prirodi poslovanja je Spekulativni posao te je neizvjesno u kakvu će stanju biti tržište kapitala u tre­nutku odlaska u mirovinu.

Jurčić je napomenuo i to kako (pre)velik broj umirovljenika nije osnovni problem mirovinskog sustava već nedos­tatak oko 400.000 radnih mjesta i nespo­sobnost Vlade u kreiranju aktivne eko­nomske politike.

„Povećanje proizvodnje, zaposlenos­ti i izvoza, što su osnovni i najvažniji cil­jevi ekonomske politike, rješavaju sve ekonomske i socijalne probleme Hrvat­ske. Povećanjem zaposlenosti i broja radnih mjesta, smanjit će se i priljev um­irovljenika” – rekao je Jurčić i dodao ka­ko Hrvatska ne smije produžavati radni vijek, prije postizanja pune zaposlenosti.

Jurčić se osvrnuo na sadašnju situaciju u Hrvatskoj – drugi stup povećava deficit i javni dug i stvara makroekonomske neravnotežu, usporava se gospodarstvo, pogor­šava se socijalna slika, školstvo i zdrav­stvo kao temelji društva su u deficitu.

„Nema ni gospodarskog, niti društve­nog razvoja. Demografski padamo, a sposobni mladi ljudi bježe van. Drugi mi­rovinski sustav je možda za nekog ispla­tiv, ali u postojećoj situaciji za Hrvatsku nije! Danas treba preživjeti da bismo imali budućnost – upozorio je Jurčić.

Sudbina drugog stupa, napominje Jur­čić, pitanje je političke odluke, no ocje­njuje kako 5 posto doprinosa za mirovin­sko osiguranje, koje zaposleni uplaćuju u drugi stup, treba vratiti u prvi stup iz kojeg se pokrivaju mirovine sadašnjih umirovljenika, a drugi stup pretvoriti u dobrovoljni fond. O dosad kapitaliziranim sredstvima drugog stupa trebaju odluči­vati njihovi vlasnici, napomenuo je Jurčić i za kraj dodao kako mirovine u hrvat­skom društvu ne smiju biti kapitalna ka­tegorija, nego solidarna i socijalna.

Gubitnici i dobitnici

Mr. sc. Snježana Andrijević svoje izla­ganje na temu „Obvezni mirovinski fon­dovi – Tko gubi, tko dobiva” započela je osnovnim pitanjem: Je li taj „osobni miro­vinski račun” u OMF zaista moje privatno vlasništvo!? Istaknula je kako drugi miro­vinski stup treba hitno ukinuti jer koristi samo mirovinskim fondovima. Izračunala je kako osobama koje imaju bruto plaću od 7.500 kuna mirovina u drugom stupu iznosi samo 914 kuna.

Ukupni kumulativ „proračunske rupe” zbog 2. stupa uzrokovan ukupnim tranzi­cijskim troškom do 2014. godine iznosi oko 71 milijardu kuna, što je 27 posto ukupnog javnog duga

„S druge strane, ukupna neto dobit društava koja upravljaju mirovinskim fon­dovima ostvarena od 2002. do 2014. go­dine je čak 1,3 milijarde kuna”, zaključila je Andrijević i dodala kako je osnovna manipulacija koja se ponavlja da su sredstva iz drugog mirovinskog stupa nasljedna.

„Sredstva jesu nasljedna, ali budući novčani mirovinski tokovi nisu. Međutim, ultimativni je cilj taj da pojedinačna doži­votna mirovina nije nasljedna” – naglasi­la je Andrijević i dodala kako je jedina beneficija 2. mirovinskog stupa za poje­dinca osiguranje mogućnosti nasljeđiva­nja kapitalizirane mirovinske štednje u slučaju smrti prije umirovljenja.

Andrijević se upitala vrijedi li radi tog jednog jedinog benefita uništiti državu, ekonomiju i cjelokupno društvo. Tranzi­cijski trošak, objasnila je Andrijević, jest oportunitetni trošak državnog proračuna uzrokovan 2. stupom uvećan za kamate i trošak tehničke podrške. On generira proračunski deficit i javni dug.

„Ukupni kumulativ „proračunske rupe” zbog 2. stupa do 2014. godine uzroko­van ukupnim tranzicijskim troškom je oko 71 milijardu kuna, što je 27 posto ukup­nog javnog duga”- zaključila je.

Mirovine od 360 kuna?

U raspravi se oglasio i ekonomist prof. dr. sc. Drago Jakovčević, koji drugi stup ne bi zamrznuo nego cijeli pripojio državi i na taj način smanjio javni dug. „Volio bih da se prezentacija prof. Ljube Jurčića pošalje našem premijeru. Mora­mo hrabro krenuti u reformu i financirati državu iz vlastitih izvora”, zaključio je.

Prof. dr. sc. Gojko Bežovan je pak na­glasio se da mora otvoriti ozbiljan dija­log, izraditi studija te javno reći da je ta­kav mirovinski sustav neodrživ. Moramo ukinuti poticaje za treći stup jer on pove­ćava nejednakost. U njemu štede bogati ljudi, zaključio je.

Dr. sc. Ante Škember, bivši pomoćnik ravnatelja HZMO-a, istaknuo je kako nema potrebe za daljnjim dijalogom, jer su izneseni argumenti sasvim dovoljni pa nema dvojbe da se drugi mirovinski stup mora ukinuti. Ovdje nije u pitanju ekono­mija nego ideologija. “Čitav taj model Svjetske banke počiva na ideologiji orto­doksnog neoliberalizma. Ljudi su ga pri­hvatili kao istinu da će profitirati, a to je čista laž. Treba sjesti i razmisliti o novoj filozofiji mirovinskog sustava za 21. sto­ljeće”, zaključio je.

Željko Šemper iz HSU-a, rekao je da je odlaskom u mirovinu i sam uočio silne nepravde. Predlaže također da se napra­vi sveobuhvatna analiza, no osnovno je zapošljavanje, jer bez toga nema ni pr­vog ni drugog mirovinskog stupa, zaklju­čio je raspravu, podržavši zamrzavanje drugog stupa.

Ivo Marjanović, predsjednik Odbora za mirovinska prava SUH-a govorio je na temu mitova i rješenja. Upozorio je na poražavajuće podatke da u Hrvatskoj 26.000 radnika radi, a ne prima plaću, preko 125.500 radnika prima minimalnu ili nižu od minimalne plaće, a veliki broj radnika ne prima redovitu plaću.

Naglasio je i to kako poslodavci ne is­plaćuju doprinose za oko 400.000 radni­ka, a fondovima (bankama) nije stalo da se naplativost doprinosa poveća. Drugi mirovinski stup, dodao je, ugrožava drž­avni proračun, današnje i buduće um­irovljenike.

„Za državni proračun problem pred­stavlja 5 do 6 milijardi kuna oduzetih od I. stupa (kroz 5 posto doprinosa) i isto to­liko dodatno zaduživanje radi isplate te­kućih mirovina”- istaknuo je Marjanović i dodao kako zaposleni s minimalnom plaćom po navršetku 65 godina i ulaga­nja od 40 godina mogu očekivati 360 ku­na mirovine iz 2. stupa.

”Drugi obavezni mirovinski stup treba odmah zamrznuti, a svim osiguranicima omogućiti prijelaz u prvi mirovinski stup. Prvom mirovinskom stupu treba vratiti 20 posto doprinosa, a postojeći drugi miro­vinski stup transformirati u dragovoljni stup, te obustaviti sadašnje stimulacije trećeg stupa od strane države”- zaključio je Marjanović.

SUH se već godinama bori za ukida­nje postojećeg modela drugog mirovin­skog stupa, koji je štetan proizvod finan­cijske industrije, a otvaranjem dijaloga aktivnih i umirovljenih radnika te znan­stvenika, otvorena su vrata ukidanju dru­gog mirovinskog stupa i nalaženju novog rješenja.

(Maja Šubarić Mahmuljin)

NIZOZEMSKI PRIMJER:

Solidarnost i kolektivnost – glavna obilježja

Eunice Bronswijk prezentirala je nizo­zemski model drugog mirovinskog stupa.

Naglasila je kako je kod njih drugi stup obavezan, ali funkcionira na međugenera- cijskoj solidarnosti i njime upravljaju soci­jalni partneri – sindikati i poslodavci.

„Socijalni partneri na razini grane/dje- latnosti mogu tražiti od vlade da dogovo­reni mirovinski model proširi na sve za­poslene u industriji” – napomenula je Bronswijk i dodala da u Nizozemskoj pos­toji oko 350 mirovinskih fondova, od kojih 80 na razini grana i više od 250 na razini tvrtki. Kao trenutne izazove mirovinskog sustava Bronswijk je navela sve duže očeki­vano trajanje života, starenje stanovništva, pad kamatnih stopa i financijsku krizu.

Zbog dramatičnog pada kamatnih stopa, pada i udjel financiranja za drugi mirovin­ski stup, pa zato ljudi gube povjerenje i u ovako uspješan nizozemski mirovinski sus­tav. Sindikati uvijek moraju postaviti ključno pitanje: Koji sustav daje najbolje rezulta­te za radnike, buduće umirovljenike, zaključila je, a to nisu individualni kapitalizirani sustavi, već kolektivni.