Dokup mirovine pokazao se kao izvorni hrvatski model prevare umirovljenika, mahom iz državnih tvrtki. Gotovo 4.000 umirovljenika 2014. godine ostalo je bez uplate dokupa, a unatoč brojnim apelima građana, vlast ostaje nijema i zapravo čeka da korisnici Royala pomru i tako riješe problem
Royal međugeneracijska solidarnost d.d. zaželio je radnicima, mahom državnih firmi, dobrodošlicu u obitelj umirovljenika 1990. godine, u ozračju dolazećeg rata. „Promicanje kulture umirovljenja osnovna je misija Royal među- generacijske solidarnosti. Ona započinje zajedničkim sudjelovanjem predstavnika Royala, poslodavca i sindikata u stvaranju klime povjerenja, pripremanju uvjeta za izlazak ljudi iz svijeta rada na dostojanstven način i u upoznavanju radnika s posljedicama odluke o umirovljenju, a nastavlja se doživotnom povezanošću umirovljenika s njegovom bivšom radnom sredinom zahvaljujući, između ostalog, mjesečnim isplatama dodatka na mirovinu”, stoji u misiji danas posrnule tvrtke koja je razvila„izvorno hrvatski model dokupa mirovine”.
Izvorni model prevare: da ili ne?
Dokup mirovine ili doživotna otpremnina, doista jest „izvorni hrvatski model” pomoću kojeg su se tvrtke rješavala viška zaposlenih tako da bi novac za otpremnine uplaćivale Royalu, koji je zatim umirovljenicima mjesečno isplaćivao otpremninu. Prema javno dostupnom popisu klijenata Royala oko 130 državnih tvrtki, među kojima su HEP, Hrvatska pošta, HŽ, Hrvatske šume, ali i SSSH, te brojne druge firme i organizacije koristile su takvu mogućnost jer im je cijeli iznos otpremnine bio porezno priznati trošak, a na jeftin način riješili bi problem viška radnika. Romantičnu ideju o sretnim umirovljenicima čija će mizerno mala primanja takvim modelom biti nešto veća, uporno je gurala država koja je sve poslodavce upućivala na Royal osiguranje, a prema riječima pojedinih radnika, katkad i uz prijetnju otkazom.
Uplate za nešto manje od 4.000 umirovljenika od prosječnih 400 kuna mjesečno stizale su sve do 2014. godine kada je stigao dopis iz Royala kako novaca za isplatu dokupljenog dijela mirovine – više nema. Ivo Bulaš, predsjednik uprave Royala, u patetičnom pismu za probleme je okrivio Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga (HANFA), praktički za negativni publicitet u javnosti, jer je još 2006. godine upozorila građane na rizičnost poslovanja s Royalom. Prema Bulašovim tvrdnjama, tada je sve krenulo nizbrdo. Konačno, HANFA je krajem 2016. godine donijela rješenje kojim se Royalu ukida dozvola za rad, uz obrazloženje kako tvrtka nije uskladila poslovanje sa Zakonom o doživotnoj otpremnini odnosno dokupu mirovine (usvojenim 2013.), čime je praktički zapečaćena sudbina Royala. Naime, taj je zakon podrazumijevao i dodatnu uplatu tri milijuna kuna temeljnog kapitala, a to vlasnik Royala nije imao.
„Ne možemo intervenirati u privatnoj tvrtki”
Iz Hrvatskog sabora, Vlade, ureda tadašnjeg predsjednika Josipovića, klubova stranaka stizala su obećanja kako će se problem Royala nekako riješiti, a čelnik HSU-a Silvano Hrelja često istupao za saborskom govornicom tražeći rješenje radi „spašavanja ljudi”.
Danas, tri godine kasnije, 3.500 tisuće umirovljenika i dalje je bez zarađenih novaca, a Royal se više ne spominje od strane vladajućih. Nekadašnji ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić isticao je kako bi preuzimanje isplate dokupljenih mirovina u državni proračun koštalo 330 milijuna kuna, ali bez spomena o tome da je riječ o ukupnom trošku sve do 2050. godine. Između ostalog, izjavio je kako „država ne može intervenirati u privatnoj tvrtki”.
Uzalud umirovljenici pišu i zovu na sve strane, ali inicijative za povrat njihovog novca nema. Sindikat umirovljenika Hrvatske barem pet puta tjedno dobije upit vezan za Royal. Odgovor umirovljenicima bi voljeli dati, ali i na naše inicijative da se konačno krene u rješavanje tog problema, vlast ostaje gluha.
Hoćemo li doživjeti isplatu mirovina?
Jedna od korisnica Royalovog dokupa mirovina pisala je nekoliko puta ministru financija Zdravku Mariću, Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, ali odgovori koji su stizali ni u jednom segmentu nisu odgovorili na njeno pitanje – što će biti s korisnicima Royala kojih je svake godine sve manje, kada i kako će se riješiti taj problem? I s pravom se pita hoće li itko od tih 3.500 ljudi doživjeti isplatu novaca ili država čeka da svi korisnici umru pa da zaključi i to poglavlje. Danas kada se kreira posebni zakon za spašavanje jednog privatnog koncerna, točnije Agrokora, kada se opraštaju višemilijunski dugovi privatnim tvrtkama koje su u međuvremenu otpustile sve radnike, zvuči smiješna Mrsićeva tvrdnja kako „država ne može intervenirati u privatnoj tvrtki”.
Sindikat umirovljenika Hrvatske je zajedno s Maticom umirovljenika stavio „slučaj Royal” na popis prioritetnih tema za rad Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. S obzirom na to da je sama država poticala zaposlenike da postanu korisnici Royala, njezina je dužnost riješiti to pitanje, ali ne kroz mirovinski sustav, već državni proračun.
Naime, činjenica je da država ne bi trebala nadoknađivati dugovanja privatnih osoba ili tvrtki, no ovo je ipak vrlo specifičan slučaj i treba ga pozorno razmotriti.
Ana Kuzmanić