U sklopu EU projekta„Jednaka prava – jednake plaće – jednake mirovine” u Zagrebu je 14. i 15. listopada 2019. održana prva u nizu dvodnevnih radionica RAVNOPRAVNOST ZA SVE! Radionicu je organizirala Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u suradnji sa CESI – Centrom za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, s ciljem da se podigne svijest o društvenom problemu jaza u plaćama i mirovinama između muškaraca i žena, odnosno da se spriječi rizik siromaštva za žene u Hrvatskoj. Na radionici je sudjelovalo oko 70 osoba, od učenika/ca srednjih škola, predstavnika/ ca ministarstava i privatnih banaka pa sve do umirovljenika/ca.
Anamarija Tkalčec iz CESI-ja je u uvodnom govoru kazala kako su žene svugdje u svijetu pa tako i u Hrvatskoj manje plaćene od muškaraca, što za posljedicu ima i stvaranje rodnog jaza u mirovinama. Istaknula je i kako je pala vrijednost nekoć tradicionalno muških zanimanja, poput učitelja i liječnika, kada su žene počele preuzimati te poslove, što je samo dokaz neravnopravnosti koja vlada između muškaraca i žena.
Koga briga za razlike
Pravu sliku rodnog jaza u mirovinama u Hrvatskoj i Europi prikazala je u svom izlaganju predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske, Jasna Petrović. Iznijela je pomalo nestvaran podatak da se o rodnom jazu u mirovinama počelo govoriti tek 2011. godine. Godinu nakon toga Njemačka je po prvi put u Europi promovirala model mjerenja tog jaza od strane Federalnog ministarstva za obiteljske poslove, starije građane i mlade. Rodni jaz u mirovinama EU po prvi put je prezentiran izvještajem Europske komisije tek 2013. godine!
Što se tiče Hrvatske, rodni jaz u mirovinama za one starije od 65 godina iznosi 24,9 posto, te su od postkomunističkih zemalja gore samo Rumunjska i Bugarska. Petrović je kazala kako je rodni jaz u mirovinama akumulacija svih oblika diskriminacije žena tijekom njihovog života, od nižih plaća, niskih stopa radne aktivnosti na formalnom tržištu rada, isprekidane radne karijere zbog odlaska na porodiljni i skrbi o djeci te o starijim i nemoćnim članovima obitelji, neplaćenom radu, nesigurnim oblicima rada (ugovor na određeno).
Kakav mirovinski sustav za žene?
Predsjednica Sindikata umirovljenika kazala je kako žene trebaju zagovarati javni mirovinski sustav, jer privatni mirovinski stupovi osiromašuju žene. Mirovinskim reformom u Hrvatskoj 2019. godine omogućeno je da novi/e umirovljenici/e mogu birati hoće li primati mirovinu samo iz prvog, javnog stupa, ili iz prvog i drugog (privatnog) te je 60 posto novih umirovljenika/ca odlučilo primati isključivo iz prvog, a 87 posto njih su upravo žene, što ide u prilog tezi da je javni mirovinski sustav najbolja opcija za žene.
Također, žene čine većinu korisnika/ ca najnižih mirovina, primjerice njihov udio u mirovinama do 1.000 kuna iznosi 76,23 posto. Zbog toga, istaknula je Petrović, što će biti veće minimalne plaće i minimalne mirovine, time će se najefikasnije sprječavati žensko siromaštvo, a rodni jaz bivati manji. Kao pozitivna mjera mirovinske reforme istaknuto je dobivanje za svako dijete dodatnih šest mjeseci radnog staža svim novim umi- rovljenicama, što povisuje mirovine za oko dva posto po djetetu, čime se blago smanjuje rodni jaz u mirovinama.
Petrović je istaknula i pozitivan primjer kada se, inače neplaćeni rad žena, ipak vrednuje. Tako u Finskoj žene koje skrbe o starim i nemoćnim članovima/ icama obitelji, sklapaju ugovor sa svojom općinom od koje primaju plaću za skrb.
Belgijski poučak
Predavanje na radionici održala je i Hildegard van Hove iz Instituta za ravnopravnost žena i muškaraca iz Belgije. Ona je otkrila kako rodni jaz u plaćama u toj zemlji iznosi samo šest posto (u Hrvatskoj je 11,6 posto), a da je za to zaslužan velik javni sektor u kojem žene dominiraju po broju zaposlenih, kao i činjenica da je 75 posto svih zaposlenih radnika/ca članovi/ice sindikata, zbog čega su se uspjeli izboriti za dobre kolektivne ugovore.
Još 1975. godine jednakost plaća muškaraca i žena je zakonski uvjetovana, da bi se 2001. i 2008. ponovno raspravljalo o toj tematici. Ono što je najzanimljivije je da svako poduzeće u Belgiji ima obvezu nacionalnoj banci dostaviti podatke plaćama po spolu, odnosno svako dvije godine izraditi izvješće o rodnom jazu u plaćama u poduzeću. Iako je Belgija uspješna po pitanju smanjenja rodnog jaza u plaćama, rodni jaz u mirovinama nešto je viši od hrvatskog.
Malo znanja o pravima starih
Drugog dana radionica sudionici/e su podijeljeni u pet grupa u kojima su raspravljali/e o temama rodnog jaza u plaćama i mirovinama. Desetak zainteresiranih raspravljalo je o problemu jaza u mirovinama. Kao pozitivnu mjeru mirovinske reforme sudionici/e su istaknuli/e dodavanje šest mjeseci staža po djetetu, dodavši da bi ta mjera bila još bolja kad bi se odnosila na sve umirovljenice retroaktivno, a ne samo za novoumirovljene od siječnja 2019. godine. Također, trebala bi se uračunavati kao osnovni, a ne dodatni staž nakon stečenih uvjeta za umirovljenje.
Grupa je zaključila da umirovljenici/e iz raznih razloga nisu dovoljno uključeni/e angažirani/e u poboljšanje svog statusa, niti informirani/e o svojim pravima te da bi se trebali/e još više povezati s organizacijama civilnog društva. Za smanjenje jaza u mirovinama grupa je preporučila da država osigura daljnje kompenzacijske mjere za rodiljni i roditeljski dopust, da se donese pravedan model usklađivanja mirovina s rastom plaća i troškovima života, da se uvedu minimalne mirovine u postotnom udjelu minimalne plaće. Također, zaključeno je da se donese novi, pravedniji model za stjecanje obiteljske mirovine, kao i zakon o jednakim plaćama.
Sljedeće radionice održat će se Splitu (19. – 20. studenog 2019.), Rijeci (12. -13. prosinca 2019.) te Osijeku (23. – 24. siječnja 2020.).
