Povećalo: SIROMAŠTVO STARIJIH OSOBA

Stari kao trošak i teret

Na 6. Međunarodnoj konferenciji sindikata umirovljenika, održanoj 8. lipnja u Sarajevu, okupili su se predstavnici iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Italije, Slovenije i Srbije, a u fokusu pažnje je bilo poštovanje i siromaštvo starijih osoba, s naglaskom na strategije i politike kojima bi ono bilo zaustavljeno ili barem usporeno.

Predsjednica Sindikata penzionera u BiH Masija Sejmenović, upozorila je da komplicirano uređenje BiH otežava tamoš­njim umirovljenicima da dođu do svojih prava, te su „u većini kantona penzioneri i stare osobe diskriminirane¹¹. U BiH 70 posto umirovljenika prima najnižu mirovi­nu, a najodgovorniji su u podmirivanju obveza prema državi. No oni nakon toga ostanu „na pola hljeba i pola litra mlijeka“.

„Upozoravamo da je stanje alarmant­no, da penzioneri i stare osobe žive ispod svakog ljudskog dostojanstva, posebno oni u ruralnim područjima. Iz ove države odavno su odselili i humanost i moral.“ – poručila je i dodala kako bi penzije bile više i položaj umirovljenika bolji, kad bi se redovno uplaćivalo doprinose u mirovin­ski fond, te riješio problem „sive ekonomije“.

     Hoćemo li na ceste?

Predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović mišljenja je da u svim državama koje su nastale na teritoriju bivše Jugoslavije „vlasti zapravo ne vole svoje stare“, mirovine su male, siromaštvo starih osoba je u rastu. A Hrvatska je, vjerovali ili ne, zapravo u naj­goroj situaciji. Ne samo da trenutno nema­mo vlast i vladu koji funkcioniraju, već je od prije problem što je svaki treći stanov­nik stariji od 65 godina – siromašan, a vlada ne pokazuje dovoljan interes da bi unaprijedili položaj starih osoba. Potvrdila je kako su ulaskom Hrvatske u EU očeki­vali, da će biti bolje „jer je krenuo i novac iz EU fondova i za socijalne programe“, no kako se starijima manipulira i ponižava ih se, ta inače mirna i miroljubiva skupina ljudi, mogla bi izaći na ceste u prosvjede. Negdje postoji i granica koju neće više tolerirati, upozorila je Petrović. General­ni tajnik Sindikata penzionera Italije SPI- CGIL Ivan Pedretti, predsjednik SPI-CGIL, drži da je u krilu FERPA/Europske federa­cije za umirovljenike i starije osobe potrebna socijalna mobilizacija svih orga­nizacija starijih osoba, nerijetko napušte­nih od sindikata, kako bi se mogli suočiti sa sve okrutnijim odnosnom spram stari­jih. Umjesto da se rastuća skupina starih prepozna kao potencijalno korisna i aktiv­na, gura ih se u izolaciju i ponižava. Siro- mašenje starijih neće donijeti bogatstvo mladima, pa je neophodno definirati stra­tegije i politike koje će graditi zajedničku platformu za djelovanje starijih i mladih. Pedretti je k tome podsjetio kako samo sretni ljudi koštaju društvo manje, pa se i ta dimenzija mora uzeti u obzir. Drži da je važno povezati se s udrugama sličnih društvenih interesa i mobilizirati se s cil­jem definiranja i realiziranja prioritetnih ciljeva, a to su svakako i europska mini­malna plaća i, zašto ne, europska mini­malna mirovina.

Za humaniju Europu

„U Italiji situacija nije tako teška kao u nekim drugim zemljama, jer prosječna penzija je više od 600 eura mjesečno i za sada nema kašnjenja u isplatama, ali je kupovna moć umirovljenika opala za 30 posto. Umirovljenici u cijeloj Europi pos­taju sve siromašniji. To se vidi najviše u najdelikatnijim pitanjima, poput zdravlja. Sve siromašniji umirovljenici nemaju dovoljno novaca za lijekove, ne mogu si priuštiti pravilnu prehranu, pa zbog toga bolesti sve više uzimaju maha, a to društ­vo košta još više.“- naglasio je Pedretti.

Blagostanje je pokretač razvitka, ne samo zbog socijalne dimenzije, već i sto­ga jer veća potrošnja potiče ekonomski

napredak. Zato nema izbora: i za mlade, i za stare, mobilizacija na povratku prvot­nim europskim vrijednostima, obogaćeni­ma novim stavovima, sigurni je recept za bolji život. Europa je ideja ravnoteže, što znači i tolerancija spram novih migranata, ali i zadržavanje sigurnosti i mira u svim zemljama EU. K tome, potrebno je u okvi­ru FERPA/Europske federacije za umirovljenike i starije osobe izraditi spi­sak prava, te se boriti za stvaranje velike koalicije sindikata, civilnog društva, sta­rih, mladih, radnika, umirovljenika – pobro­jano je u raspravi i poručeno: Želimo od EU, koja je stroga i svakim danom nam stavlja ruke u džep, napraviti Europu koja će biti humanija i njegovati ljudska pra­va!

Ismet Bajramović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovi­ne, pozvao je i umirovljene radnike i dru­ge umirovljenike u zajedničku borbu za bolja radna i socijalna prava, uvjeren da je to pobjednička formula.

Vladimir Buršić, potpredsjednik Sindi­kata umirovljenika Hrvatske prezentirao je Konferenciji studiju slučaja hrvatske Peticije za borbu protiv siromaštva starijih osoba, za koju je Sindikat umirovljenika prikupio 26.000 potpisa. Na žalost, ni zahtjevi, niti očajni pozivi u pomoć osiro­mašenih umirovljenika, nisu postigli goto­vo ništa, osim što su možda spriječili još gore i brutalnije mjere štednje na njihovoj grbači. Zemlja koja ne voli svoje stare, ne zaslužuje zvati se domovinom. Buršić je prenio poruke desetak potpisnika peticije, a možda je najbolnija bila poruka. „Mirovi­na ne smije biti vrijeme čekanja na smrt, nego vrijeme zasluženog odmora. Starost zaslužuje dostojanstvo, a ne siromašt- vo!“.

   Preživljavanje kao stil života

Slovenija, kad je riječ o siromaštvo starijih osoba, nije daleko od Hrvatske, jer dok je u Hrvatskoj 32 posto njih u zoni siromaštva, u Sloveniji ih je 26 posto. Konrad    Breznik, predsjednik Sindikata upokojencov, naglasio je kako je njihova

prosječna mirovina prešla 600 eura, ali njezina realna vrijednost ne raste. Soci­jalno zakonodavstvo je okrutno, jer i zbog najmanjeg socijalnog davanja, poput zaš­titnog dodatka na mirovine, u zemljišne knjige se upisuje zabrana otuđivanje vlas­tite nekretnine. Sve to je posljedica, zak­ljučio je Breznik, toga da su vlade posve­ćivale pretežni interes zaštiti kapitala i bogatih te saniranju financijskog sustava, a ljudi su bili sporedni.

Situaciju u Srbiji prikazali su pred­sjednici Unije sindikata penzionera Srbi­je i Sindikat penzinera Nezavisnost, Milorad Vujasinović i Mihajlo Đorđević. „Siromaštvo i preživljavanje postaju stil života, a strah od bolesti i nedostatak lijekova prate stare, dok država ne poka­zuje nikakvu brigu.“ – naglasio je Đorđe­vić. Javno zdravstvo je sve više privatizi­rano, a socijalnog dijaloga s predstavni­cima umirovljenika uopće nema.

No, ima i pozitivnih primjera, poput tzv. „društvenog penzionerskog standarda¹¹, tj. izdvajanje 0,6 posto javnog mirovin­skog fonda za slanje umirovljenika u banje, za penzionersku olimpijadu i za pomoć siromašnima. Zahvaljujući tome oko tri milijuna eura se potroši za odlazak siromašnijih umirovljenika na preventivno liječenje i druge oblike pomoći, a distribu­cijom uglavnom upravljaju sindikati umirovljenika.

Predstavnici iz Saveza sindikata Crne Gore po prvi put su sudjelovali na skupu, u nakani da uskoro osnuju svoju sindikal­nu strukturu za umirovljenike, uvjereni da bi tako uspjeli osnažiti njihov glas.

Konferencija je uspješno okončana preporukama za zajedničko djelovanje, čiji se konačni tekst još usuglašava.

PREPORUKE ZA ZAJEDNIČKO DJELOVANJE

– Rast siromaštva i socijalne isključenosti odraz su činjenice da se briga posvećiva­la pretežito zaštiti kapitala i bogatih te saniranju financijskog sustava, umjesto da se gradilo novi model ekonomije, koji će uvažavati koncept kako održivo blagostanje lju­di mora biti na prvom mjestu;

– Sigurni javni mirovinski, zdravstveni i socijalni sustavi, kojima će se jamčiti sigur­nost i održivost prava, moraju osigurati i to da njihove usluge budu dostupne, kvalitet­ne i priuštive, a za to su odgovorne same države;

– Sudionici su izrazili zadovoljstvo što, osim u Hrvatskoj, u njihovim zemljama ne postoji drugi mirovinski stup po modelu Svjetske banke, a od kojeg je odustala većina zemalja koje su ga svojedobno pod pritiskom prihvatile;

– Kako nemamo utvrđene pokazatelje apsolutnog siromaštva, jer nema studija o indi­vidualnim troškovima i primanjima, a s obzirom na to da se domaćinstva međusobno razlikuju, tako ne postoji ni pravi temelj za oblikovanje socijalnih strategija i politika, pa je stoga neophodno što prije utvrditi polazišta za istraživanja, koja će dati objektiv­nu sliku o socijalnom i imovinskom položaju starijih osoba;

– Potrebno je hitno izgraditi zid protiv siromaštva starijih osoba tako da se uvede minimalna penzija/mirovina u visini 50 posto minimalne plaće; da se uvede tzv. soci­jalna penzija/mirovina (državna naknada za starije od 65 godina bez mirovine) na teret državnog proračuna; da se poboljša modele usklađivanja penzija/mirovina na način da održavaju njihovu kupovnu moć; da se unaprijedi zaštita od diskriminacije i participacija penzionera/umirovljenika u procesima odlučivanja na svim razinama; da se uvede institut posebnog ministra/pravobranitelja za starije osobe; da se na razini kantona/županija, gradova i općina, odnosno lokalne i regionalne samouprave i gra­dova uvedu savjetodavna tijela za penzionere/umirovljenike i starije osobe, kojima bi se priznala i funkcija prethodnog davanja suglasnosti;

– Da se stečena prava ni pod kakvim uvjetima ne smiju umanjivati; da se usklađiva­nje penzija/mirovina provodi na način da se očuva kupovna moć, te da se indeks potrošačkih cijena izračunava na bazi proizvoda koji su imanentni populaciji te dobi; ^ Obavezno sudjelovanje penzionera/umirovljenika u upravnim i nadzornim odbori­ma mirovinskih fondova i to u odnosu: 50 posto umirovljenici, a 50 posto poslodavci i predstavnici vlade; te da se isto sudjelovanje osigura u upravnom tijelu zdravstvenog fonda;

– Da se poboljša informiranost umirovljenika o njihovim pravima.