Porast hitnih pregleda od 50 posto!

Pandemija koronavirusa u crno je zavila mnoge obi­telji, ne samo zbog povećane smrtnosti od zaraze tim virusom, već i pandemijom psihičkih oboljenja koju je sa sobom donijela.      Naime, relevantna istraživanja pokazuju znatan porast depresije i anksioznosti u svijetu, a ista situacija je i u Hrvatskoj. Nažalost, psihoterapije i lijekovi ne pomažu svim oboljelima, zbog čega smo od­lučili intervjuirati dr. Aleksandra Savića, koji je specijalist psihijatrije, subspecijalist forenzičke psihijatrije i radi u Zavodu za dijagnostiku i intenzivno liječenje i Zavodu za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju u Vrapču. Iako tek 40-godišnjak, dr. Savić ima poprilično iskustvo u psihijatriji.

Dobitnik je Dekanove nagrade za najboljeg studenta, s prosjekom 4,97, zatim nagrade „Top student” tjednika Nacional, dobio je i Fulbrightovu stipendiju za usavršavanje u SAD-u. Blisko surađuje s istraživačima s fakulteta Yale koje vodi profesor Alen Antičević gdje se koriste računalne, neuroslikovne i farmakološke metode u pokušaju pove­zivanja gena, neuralnih krugova i specifičnog ponašanja odnosno psihičkih poremećaja.

Savić je objavio 5 poglavlja u priručnicima i knjigama, a autor je ili koautor 25 znanstvenih članaka. Mladog struč­njaka koji puno obećava odlučili smo pitati pitanja koja se više vežu uz stariju populaciju.

Već dvije godine„taoci” smo pandemije koronavi­rusa koja je dovela do povećane izolacije starijih osoba i straha od smrti, a posljedično i do pove­ćanja mentalnih oboljenja. Koliko je porastao broj slučajeva oboljenja od mentalnih bolesti, pa tako i depresije i anksioznosti u Hrvatskoj? Da li je po­većan broj osoba koje su zatražile pomoć u vašoj klinici u Vrapču?

U svakoj kriznoj situaciji očekujemo značajniji porast depresije i anksioznosti. Ne čudi onda da su istraživanja našla njihov jasan porast diljem svijeta pa tako i u Hrvatskoj tijekom COVID-19 pandemije. Istraživanje Hrvatskog psihi­jatrijskog društva našlo je porast intenziteta anksioznosti, depresivnosti, razina stresa i nesanice, te i porast odlazaka liječnicima obiteljske medicine. U Klinici za psihijatriju Vrapče smo vidjeli značajan porast hitnih psihijatrijskih pregleda. Ako usporedimo 2019. i 2020. godinu, radi se o porastu u hitnim psihijatrijskim pregledima od skoro 50%.

Starije osobe gurnute na margine

Hrvatska ima visok rizik od siromaštva i socijalne isključenosti za osobe starije od 65 godina, koji iznosi 33,8 posto. Socijalna isključenost je postala uobičajeni stil života, i prije pandemije. Koliko je pandemija pogoršala socijalnu isključenost kod starijih, s obzirom da su s radom prestale i brojne udruge, projekti koji su omogućavali unutargene- racijsko druženje?

Socijalna isključenost je jedan od najznačajnih razloga za javljanje depresije, anksioznosti, ali i tjelesnih bolesti, a po jednom istraživanju i do četvrtine starijih od 65 go­dina može osjećati socijalnu isključenost. Među prvim žrtavama pandemije su bile socijalne veze i aktivnosti koje su omogućavale unutargeneracijsko i međugeneracijsko druženje. Istina je da je pandemija samo potencirala već postojeći problem socijalne isključenosti.

S druge strane, koliko je došlo do promjena u obras­cima međugeneracijskog druženja i komunikacije? Što bi vi preporučili starijoj populaciji, kako da izađu iz te komunikacijske oskudice?

Pitanje međugeneracijske komunikacije i stavovi prema osobama starije životne dobi su i kulturološka pitanja. Čini se da se jaz među generacijama postao veći, a starije osobe gurnute prema marginama, što svakako doprinosi gore spomenutoj isključenosti. To je nešto što predstavlja veliku odgovornost za sve u društvu. Starije osobe sva­kako zaslužuju biti vitalan dio društva, a uključivanje u društvene aktivnosti kada god je to moguće, razvoj novih interesa i očuvanje starih, ključno je za starije osobe, kao i držanje koraka s tehnologijom i novim komunikacijskim kanalima koji to olakšavaju.

Žene cesce obolijevaju

Poznato je da socio-ekonomski status vrlo često utječe na razvoj različitih, pa i mentalnih obolje­nja. S obzirom da 62 posto umirovljenika ima mirovine niže od linije siromaštva od 2.927 kuna, koliko to, uz pandemiju i dob, utječe na širenje depresije?

Pitanje financijske sigurnosti je jedan od bitnih objektivnih stresora koji mogu pokrenuti depresiju. Financijske poteškoće izazivaju strah od budućnosti, a mogu kod starijih dovesti do osjećaja gubitka do­stojanstva, razočaranja onim što imaju nakon godina truda, odricanja i ulaganja u društvo, pa konačno i do osjećaja beznađa.

Osobe u starijoj životnoj dobi suočene su s gubitkom dugogodišnjeg životnog partnera, postaju samci. Velikom većinom riječ je o ženama, koje uz gubi­tak voljene osobe i samoće, padaju i u siromaštvo, jer su izgubili dio prihoda smrću partnera. Iako to može pridonijeti nastanku depresije, i druge dobne skupine žena sklonije su depresiji od muškaraca. Zašto je to tako?

Ako ostavimo po strani biološke razlike među spolovima koje mogu utjecati na promjene u regulaciji raspoloženja, ostaju nam društveni čimbenici koji žene čine ranjivijima. Tu spadaju pojačani zahtjevi koje društvo stavlja pred žene – održavanje tradicionalne uloge one koja skrbi o svima u obitelji uz istovremen imperativ funkcioniranje i na tržištu rada. Veća je vjerojatnost da će žene biti slabije plaćene i lošijeg financijskog stanja, što stvara osjećaj nesigurnosti, niskog samopouzdanja te osjećaj gubitka kontrole, što su bitni elementi u nastanku depresije.

Suicidi zbog tjelesnih bolova

Teži oblici depresije znaju biti i okidač za samouboj­stva. Prema podacima osobe starije od 65 godina čine udjel od oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj. Koji je razlog da starije osobe češće dižu ruku na sebe?

Između suicida i depresije postoji jasna veza, a među čimbenike rizika za depresiju i suicid spadaju pad samostal­nosti, socijalna isključenost i osjećaj usamljenosti, koji se inteziviraju nakon gubitka supružnika ili prijatelja ukoliko ne postoji socijalna mreža koja taj gubitak kompenzira. Osim toga, kronične tjelesne bolesti predstavljaju čim­benik koji je češći u populaciji starijih, a koji se veže uz veću vjerojatnost za razvoj depresije i pokušaj suicida. To je osobito istina ako su tjelesne bolesti vezane uz bolne sindrome.

Unatoč činjenici da žene više obolijevaju od de­presije, muškarci puno češće (tri do četiri puta) izvrše suicid od žena. Najviše stope suicida su kod muškaraca starijih od 75 godina. Kako tumačite podatak da se muškarci puno više odlučuju na taj čin?

Postoje razlike u vjerojatnosti smrti zbog suicida izme­đu muškaraca i žena neovisno o dobnoj skupini. Iako je pojednostavljeno fokusirati se samo na jedan čimbenik, svakako je bitno spomenuti da će muškarci manje vjerojatno prepoznati depresiju ili potražiti pomoć zbog depresije. Muškarci će s većom vjerojatnošću starost i/ili depresiju doživjeti kao slabost i nešto što ne treba priznati. Bitan rizični čimbenik kod muškaraca je i češća konzumacija alkohola, koja povisuje rizik od impulzivnog ponašanja.

Bitno odmah liječiti

Znamo da je, kao i sa svakim poremećajem ili bolesti, potrebno što prije započeti liječenje. Nažalost, kon­vencionalni lijekovi i terapije jednom dijelu oboljelih od depresije ne pomažu. Prema nekim podacima čak trećina oboljelih ne reagira ili nedovoljno reagira na liječenje. U zadnjih par godina popularizirala se nova metoda liječenja, transkranijska magnetna stimulacija (TMS). Kakva su vaša iskustva u klinici u Vrapču s tim uređajem, preporučujete li tu metodu i za starije pacijente?

Uvijek postoji određeni broj slučajeva koji loše reagiraju na uobičajene metode liječenja, ali ne treba zaboraviti i da je to često rezultat kasne ili neadekvatne primjene lijeka. Danas nam je na raspolaganju široka paleta učinkovitih antidepresiva, ali ne treba zaboraviti niti da uz lijekove stabilizaciju depresije omogućavaju socijalizacija i redo­vita tjelesna aktivnost. Jedna od novih i sigurnih metoda liječenja depresije je TMS, metoda kojom se pomoću ma­gnetnih polja izaziva promjena neuralne aktivnosti, a koja se primjenjuje i u Klinici Vrapče. TMS se pokazao sigurnim i učinkovitim za liječenje depresije i u starijoj populaciji.

Kako da naši stariji čitatelji prepoznaju potenci­jalne simtpome depresije i kada se treba obratiti liječniku, s obzirom da se sada zbog pandemije i manje odlazi liječniku?

Ne smijemo zaboraviti da na depresiju, osim dugo­trajne i intenzivne tuge, mogu ukazivati i osjećaj bezna­đa, krivnje, bezvrijednosti, strah od budućnosti, gubitak energije i motivacije, promjene u apetitu i spavanju (kako nesanica tako i produljenje perioda spavanja), razdražlji- vost i nervoza, kao i poteškoće u koncentraciji i pamćenju. Kada god neki od tih simptoma dovode do značajnijeg pada u funkcioniranju i patnje, ili kada podrška okoline izostaje u rješavanju istih, treba se obratiti liječniku. To je osobito istina ako se jave suicidalne misli, koje su uvijek znak ozbiljnosti depresije.

Igor Knežević