Novi zakon, problem isti

MARIJA PLETIKOSA, DRŽAVNA TAJNICA

– Pandemijska godina dovela je do porasta nasilja u obitelji, pogotovo prema starijim osobama. No, veće brojke nisu samo rezultat stresne izolacije, nego i jače zakonske zaštite starijih, a koja je žrtve ohrabrila na prijavljivanje zlostavljača. Više je i psihičkih oboljenja, ali nešto manje krađa i prijevara na račun umirovljenika. Ali, više je prijetnji starijima i njihovog ekonom­skog iskorištavanja. Primjerice, u kolikoj mjeri postojećih 25 skloništa za žrtve nasilja jamči mogućnost hitnog smještaja i za ugrožene starije ljude?

U Republici Hrvatskoj djeluje ukupno 25 skloništa za žrtve nasilja u obitelji, od kojih Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (MROSP) financijski po­dupire rad njih 23. Preostala dva skloništa imaju osigurane druge izvore financiranja, odnosno jedno iz proračuna Grada Zagreba te drugo izravno iz državnog proračuna RH te nije potrebno financiranje od strane MROSP-a.

Do kraja 2020. godine uspostavljena su i skloništa u župani­jama u kojim do tad nisu postojala i to u Krapinsko-zagorskoj, Koprivničko-križevačkoj, Ličko-senjskoj, Virovitičko-podrav- skoj, Požeško-slavonskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, čime je pokriveno područje cijele RH, odnosno usluga hitnog smještaja za žrtve nasilja u obitelji dostupna je u svim župani­jama. Usluge smještaja za žrtve nasilja u obitelji dostupne su svim korisnicima bez obzira na dob te će u slučaju potrebe i starija osoba u hitnoj situaciji biti smještena u sklonište. Osim usluge smještaja u skloništima su korisnicima dostupne i usluge savjetodavne pomoći te psihosocijalne podrške koju pružaju stručne osobe.

Osim toga, diljem Republike Hrvatske dostupna su savje­tovališta za žrtve nasilja u obitelji koje svim korisnicima koji se obrate bez iznimke pružaju savjetodavnu pomoć i podršku.

Kada skloništa za starije žrtve?

I kod starije populacije najčešće žrtve su žene, a MUP vodi statistiku i po dobnim skupinama. Tako je 335 osoba starijih od 60 godina prošle godine pretrpjelo kazneno djelo nasilja u obitelji. Godinu dana ranije bilo je 218 slučajeva, što znači daje nasilje u obitelji kod starijih osoba poraslo za 53,7 posto, dakle puno više nego u općoj populaciji. Pogledaju li se podaci od 2018. godine, tada je prijavljeno samo 108 slučajeva kaznenog djela nasilja u obitelji počinjenih prema osobama starijima od 60 godina. U dvije godine, prijave su se dakle utrostručile. Što smatrate svojim dijelom zadaće, osobito kroz novi Zakon o so­cijalnoj skrbi?

U proteklom razdoblju, posebice u vrijeme pandemije COVID-19, provedeno je niz aktivnosti u cilju razvoja svijesti javnosti o potrebi poštivanja prava svih osoba, a posebice potrebe zaštite žrtava nasilja u obitelji budući da su mjere ograničenog kretanja žrtve dodatno dovele do nemogućnosti prijave nasilja i udaljavanja od počinitelja.

U tom smislu ističemo javne objave državnih tijela o potrebi prijavljivanja svake vrste nasilja u obitelji i potrebe zaštite žrtava. Ujedno, tijekom proteklog razdoblja provođene su i kampanje u cilju razvoja svijesti javnosti o štetnosti nasil­ničkog ponašanja te potrebi pomoći i zaštite žrtava nasilja, kao i potrebi prijave saznanja o nasilju u obitelji nadležnom centru za socijalnu skrb, policiji ili državnom odvjetništvu.

Kao primjer kampanja ističemo onu pod nazivom„Zausta­vimo nasilje nad ženama i nasilje u obitelji – za nasilje nema opravdanja” koja je dio projekta Ministarstva rada, mirovin­skoga sustava, obitelji i socijalne politike koji se provodi u okviru Operativnog programa “Učinkoviti ljudski potencijali za razdoblje 2014.-2020.” financiranog iz bespovratnih sred­stava Europskog socijalnog fonda.

Žrtve nasilja u obitelji, kao i svi drugi korisnici u sustavu socijalne skrbi imaju pravo na određene vrste pomoći i potpora iz sustava socijalne skrbi, uz zadovoljenje uvjeta propisanih Zakonom o socijalnoj skrbi.

Ističemo kako je novim Zakonom o socijalnoj skrbi planirano osigurati mogućnost ostvarivanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu u 50%-tnom iznosu i žrtvama nasilja u obitelji tijekom smještaja u skloništima, a na što, prema sadašnjim propisima, za vrijeme dok traje smještaj u skloništu nemaju pravo.

Budući da je MROSP osjetljivo na osobe u potrebi, posebice žrtve nasilja u obitelji, i ovim načinom nastojat ćemo utjecati na podizanje kvalitete njihova života te omogućiti što brži oporavak i povratak u redovan život.

Edukacija bez učinka?

Nije samo pandemija utjecala na porast zabilježenog na­silja u obitelji nad starijim osobama, već i normativna izmjena od 1. siječnja 2018. u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, kada su osobe starije dobi po prvi put uvedene u zakon kao zaštićena kategorija. Kazneno djelo sada je i zanemarivanje starijih. U kojoj mjeri centri socijalne skrbi djeluju preventivno i kurativno u informiranju i realizaciji informiranja socijalno depriviranih starica i staraca o njihovim pravima?

Stručni radnici centara za socijalnu skrb u neposrednom radu i postupanju te kroz suradnju s drugim resorima, poglavito zdravstva, informiraju, pružaju podršku i poduzimaju mjere iz svoje nadležnosti prema navedenoj korisničkoj skupini te istovremeno djeluju i preventivno, upozoravajući i educirajući starije osobe vezano uz prepoznavanje nasilja i o njihovim pravima vezanim uz Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji.

Važno je naglasiti, kao i u odgovoru na prethodno pitanje, kako je MROSP nositelj EU projekta„Zaustavimo nasilje nad ženama i nasilje u obitelji”. U ožujku 2021.godine započelo je održavanje međuresornih edukacija namijenjenih svim resorima koji postupaju po predmetima nasilja u obitelji. Edukacije se odvijaju u tri modula u ukupnom trajanju od 5 dana. Zbog epidemiološke situacije edukacija se provodi on-line uz administrativnu i organizacijsku podršku Državne škole za javnu upravu. Edukacije provedene u ožujku bile su namijenjene voditeljima, zamjenicima i članovima županijskih timova za sprječavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Kao jedna od tema edukacija je i zaštita starijih i nemoćnih osoba od nasilja u obitelji.

Letkom protiv korone

Zbog izolacije stariji su sve više vremena provodili kod kuće, što je mnogima povećalo razinu stresa koja se onda mani­festirala u bliskom kontaktu s ukućanima ili rodbinom. Svemu je kumovala i ekonomska kriza, nezaposlenost, smanjenje prihoda pa čak i rad od kuće. Sve je to posljedično utjecalo i na porast samoubojstava. Kojim mjerama i politikama vaše Ministarstvo nastoji zaustaviti takve tendencije?

S ciljem zaštite starijih osoba i osoba iz drugih ranjivih skupina koji su prepoznati kao zdravstveno najugroženijima trenutnom epidemijom COVID-19, MROSP od početka epi­demije od veljače 2020. pruža podršku pružateljima usluga u sustavu socijalne skrbi što je u prvom valu rezultiralo iznimno malim brojem zaraženih osoba koje koriste uslugu smještaja.

U kolovozu 2020. osnovano je Povjerenstvo za sprječa­vanje i suzbijanje epidemije COVID-19 nad starijim osoba­ma i osobama iz drugih ranjivih skupina kao međuresorno savjetodavno i stručno tijelo MROSP-a čiji rad je rezultirao ponovnim osnivanjem mobilnih timova koji kroz inspekcij­ski nadzor kontroliraju pridržavanje uputa za sprječavanje i zaštitu od zaraze korona virusom; davanjem preporuke svim pružateljima usluga o nužnosti osiguravanja dovoljnih ko­ličina cjepiva protiv gripe za korisnike u sustavu socijalne skrbi; pripremom letaka u svrhu boljeg informiranja starijih osoba i osoba s invaliditetom o načinu zaštite od epidemije uključujući sve starije osobe.

Utvrđen je način osiguranja podrške u situaciji zaraze ili samoizolacije, te provođenje informativne kampanje za zaštitu starijih osoba i osoba s invaliditetom (TV, radijski i spotovi za online platforme, gostovanja u radijskim i TV emisijama) – kampanja je započela 21. listopada 2020. Osnovan je i call centar (SOS telefon) za starije osobe u svrhu davanja rele­vantnih informacija uspostavljanjem suradnje s Centrom za mentalno zdravlje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar u svrhu pripremljenosti za davanje stručne psihosocijalne podrške korisnicima i zaposlenicima u susta­vu socijalne skrbi. Izrađene su nove Upute o sprječavanju i suzbijanju epidemije, izvršena priprema izolacija odnosno karantena u suradnji sa županijskim stožerima za izolaciju asimptomatskih i pacijenata sa slabijim simptomima bolesti COVID – 19….

Kako bismo motivirali veći broj građana za cijepljenje protiv ove zaraze Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike je u suradnji s Maticom umirovljeni­ka RH, Sindikatom umirovljenika RH, Liječničkom komorom, Komorom medicinskih sestara, a na inicijativu Povjerenstva osigurale se komuniciranje ključne poruke na web banneru koji vodi na relevantne informacije za cijepljenje (dostupni portali HZMO, ZOSI, REGOS), a u pripremi su i ključne poruke na izresku od mirovina.

Treba međuresorska suradnja

MUP nažalost ne vodi statistike o ekonomskom nasilju nad starijima, a tu prije svega mislimo na ugovore o doživotnom, a osobito o dosmrtnom uzdržavanju, koji su oruđe nasilnim predatorima, često i članovima obitelji, koji se žele dokopati imovine starijih osoba. Istovremeno s porastom siromaštva i ekonomske nestabilnosti, raste i broj žrtava takvog nasilja, pa čak i onih oblika gdje starije osobe završe kao beskućnici. Prema bilježničkoj komori, a bez podataka o sudskim ovjera­ma, u posljednjih 16 mjeseci je evidentirano 7.470 ugovora o uzdržavanju od čega je čak 35 posto ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, što znači da je nekretnina odmah prešla u vla­sništvo uzdržavatelja.     Poznato je kako u zemljama Europske unije javne socijalne službe, obično na lokalnoj razini, imaju obvezu odobravanja potpisivanja takvih ugovora, te nadzora nad njihovom primjenom. Mislite li takav europski model unijeti u novi Zakon o socijalnoj skrbi?

Problemi koji se pojavljuju kao posljedica potpisivanja ugovora o dosmrtnom odnosno doživotnom uzdržavanju su prepoznati u sustavu socijalne skrbi i sukladno tome je u Strategiji za starije osobe u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2017.-2020. godine jedno od strateških područja bilo i područje informiranja i podizanja razine svijesti o pravima starijih osoba.

Unutar navedenog područja planirana je mjera stvaranje preduvjeta za informiranje i podizanje razine svijesti o pravima starijih osoba, što je značilo da je Ministarstvo svake godine osiguravalo sredstva za financiranje projekata udruga civil­nog društva koji su sadržavali aktivnost informiranje starijih osoba o mogućoj štetnosti sklapanja ugovora o doživotnom odnosno dosmrtnom uzdržavanju.

Valja naglasiti da su ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju vrsta ugovornih odnosa uređena općim propi­som o obveznim odnosima čiji je stručni nositelj ministarstvo nadležno za pravosuđe i upravu, slijedom čega intervencije u te ugovorne institute zahtijeva međuresornu koordinaciju i suradnju.

Viša „socijala” od mirovine

Što će sve biti novoga za starije osobe u novom Zakonu o socijalnoj skrbi? Koliko će se povećati zajamčena minimalna naknada za starije osobe? Navodno se najveći iskorak očeku­je u području siromaštva, a znamo da je prema podacima za prošlu godinu stopa siromaštva starijih od 65 godina čak 30,1 posto, te da su stariji najugroženiji ekonomskom i socijalnom deprivacijom?

Prijedlogom Zakona o socijalnoj skrbi predviđa se uskla­đivanje zajamčene minimalne naknade s potrebama naj­osjetljivijih skupina (djece, radno nesposobnih korisnika i korisnika starije životne dobi) kroz promjenu osnovice kao i ekvivalentne ljestvice, odnosno povećanje osobnih faktora o kojima ovisi visina naknade.

U praksi bi to značilo da se zajamčena minimalna naknada povećava u dijelu koji se odnosi na starije osobe: za samca potpuno nesposobnog za rad sa sadašnjih 115 posto osnovice (920 kn) na 130 posto osnovice (1.300 kn), za odraslu osobu potpuno nesposobnu za rad koja živi u kućanstvu sa sadašnjih 60 posto osnovice (480 kn) na 95 posto osnovice (950 kn).

Također, prijedlogom zakona se za osobe starije životne dobi povećava naknada za osobne potrebe korisnika prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja u iznosu 50 posto osnovice (250 kn) za razliku od sadašnje naknade koja se priznaje u iznosu od 20 posto osnovice (100 kn).

Isto tako, s ciljem ukidanja diskriminatornih odredbi prema kojima se kod priznavanja prava na osobnu invalidninu kao prihod ne uračunava plaća, ali se uračunava minimalna miro­vina ostvarena za 40 godina mirovinskog staža, prijedlogom zakona izjednačavaju se uvjeti i kriteriji prihoda neovisno o vrsti. To znači da se u prihod ne uračunava plaća, naknada plaće tijekom privremene nesposobnosti odnosno sprije­čenosti za rad prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, autorski honorar, ugovor od djelu, roditeljska i rodiljna naknada i mirovina do iznosa 800 posto osnovice (4.000 kn).

Obiteljski domovi se ukidaju?

Kakve promjene se očekuju u sustavu institucionalne skrbi i domova za smještaj starijih osoba? Hoće li se pooštriti kriteriji osnivanja obiteljskog doma i izgraditi novi sustav nadzora nad njihovim radom?

Prateći kvalitetu pružanja usluge smještaja u obiteljskim domovima MROSP je utvrdilo da većina obiteljskih domova nije ostvarila zadani cilj, a to je obiteljski način života unutar obiteljskog doma, a niti je bila u mogućnosti pružati očekivanu razinu kvalitete usluge koju primjerice ustanove u sustavu socijalne skrbi pružaju. Razlozi za to su većim dijelom premali broj pružatelja usluga, posebice stručnjaka koji su potrebni korisničkim skupinama uključenim u obiteljske domove ili neadekvatna infrastruktura u kojoj se pružala usluga.

Prijedlogom zakona propisat će se razdoblje od pet godina u kojem će se obiteljski domovi reorganizirati u ustanovu u sustavu socijalne skrbi poštujući sva definirana pravila o prostornim i kadrovskim uvjetima kako bi i dalje mogli pru­žati uslugu smještaja. Obiteljski domovi s manjim brojem korisnika koji nisu u mogućnosti osnovati ustanovu, imat će mogućnost bavljenja udomiteljstvom sukladno Zakonu o udomiteljstvu.

Nadalje, prijedlogom zakona propisuje se da jedinice područne (regionalne) samouprave utvrđuju ispunjavanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga za sve pružatelje usluga, a rješenja će donositi na rok do tri godine. U tu svrhu jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb imenovat će Povjerenstvo za utvrđivanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga pružateljima usluga smještaja. Nastavno, istima je propisana obveza kontrole ispunjavanja uvjeta u skladu s donesenim rješenjem.

Konkretno, propisuje se da je jedinica područne (regional­ne) samouprave, odnosno Grad Zagreb, dužna za pružatelje socijalnih usluga kojima je donijela rješenje o ispunjavanju uvjeta, najmanje jednom godišnje obavljati kontrolu ispu­njavanja uvjeta za pružanje socijalnih usluga utvrđenim rješenjem, a u slučaju osnovane sumnje na nepravilnosti u pogledu propisanih i utvrđenih uvjeta za pružanje usluge korisnicima, dužna je, bez odgode, o utvrđenim nepravil­nostima obavijestiti Ministarstvo.

Također, jedinica područne (regionalne) samouprave, od­nosno Grad Zagreb, dužna je najmanje jednom godišnje suorganizirati edukacije stručnih radnika pružatelja usluga za koje je donijela rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga.

Navedene promjene će doprinijeti poboljšanju kvalitete skrbi za korisnika i zakonitom pružanju socijalnih usluga.

Punoljetno unuče mora uzdržavati baku

Nakon Zakona o socijalnoj skrbi pretpostavljamo da slijede izmjene Obiteljskog zakona. Hoćete li konačno ukinuti obvezu djedova i baka da moraju plaćati uzdržavanje za svoje unuke, kad to ne čine njihovi roditelji (najčešće očevi)? Naime, sve je više slučajeva da sudovi „skidaju” i po 75 posto mirovine umirovlje­nicima zbog neplaćenog uzdržavanja, pa čak i u slučajevima kad je riječ o preminulom roditelju. U europskim zemljama je to riješeno na odgovornost države ili lokalne zajednice. Hrvatska je tu pravi zakonodavni endem. Naime,jedina u Europi je na bake i djedove prebacila obvezu plaćanja alimentacije ako je roditelji izbjegavaju ili nisu u mogućnosti.      U Obiteljskom zakonu postoji od 2003. godine, a propisuje je i verzija iz 2015. godine. Takvog rješenja nema drugdje na starom kontinentu, jer nije u duhu europskog socijalnog modela i u tom slučaju države preuzimaju i jamče troškove privremenog i zamjenskog uzdržavanje djeteta. Hoćete li to izmijeniti?

Dužnosti uzdržavanja propisane su Obiteljskim zakonom. Prema odredbama Obiteljskog zakona roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju. Jedno od temeljnih načela instituta uzdržavanja je načelo obiteljske solidarnosti. Iz njega proizlazi obveza srodnika na međusob­no pomaganje, odnosno supsidijarna uloga bake i djeda u uzdržavanju unuka.

Pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdr­žavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

Nadalje, punoljetno unuče je dužno uzdržavati baku, od­nosno djeda, ako baka, odnosno djed nisu sposobni za rad, a nemaju dovoljno sredstava za život ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine i ako su ga oni uzdržavali ili su se brinuli o njemu dulje vrijeme.

Izmjena Obiteljskog zakona i Zakona o privremenom uzdržavanju nije u planu zakonodavnih aktivnosti za ovu godinu. U narednom periodu prilikom izmjena ili donošenja nove zakonske regulative, svakako ćemo razmotriti navedene prijedloge.

Jasna A. Petrović