- Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je prvu procjenu indeksa potrošačkih cijena, prema kojem je u srpnju stopa inflacije iznosila 7,4 posto u odnosu na srpanj 2022. godine, dok je u odnosu na prethodni mjesec, to jest lipanj ove godine, bila viša za 0,3 posto. Stopa inflacije na godišnjoj razini smanjila se tako osmi mjesec zaredom, nakon što je u studenome prošle godine dosegnula rekordnih 13,5 posto. Procijenjena godišnja stopa inflacije za skupinu u kojoj su hrana, piće i duhan iznosila je 11,5 posto, za industrijske neprehrambene proizvode bez energije 8,5 posto, za usluge 7,7 posto, dok je kod energije zabilježen pad za 1,7 posto, navodi DZS. Koliko su ti podaci doista realni i za koliko bi godišnje trebale rasti mirovine ako bi se htjelo pratiti punu inflaciju? Vlada sada širi kampanju kako su rekordno „podigli“ mirovine za čak 8,42 posto…
Ti podaci su realni prema usvojenoj metodologiji procjene inflacije. Temelj metodologije je potrošačka košarica u kojoj se u prosjeku nalazi grupa proizvoda koje troši prosječni potrošač u Hrvatskoj. Čini mi se da u reprezentativnu košaricu za praćenje potrošačkih cijena ulazi oko 900 proizvoda. To je prvi element izračuna inflacije. Drugi element je udio pojedinog proizvoda u ukupnoj košarici, tako da se dobije ponderirani prosjek. Dakle, radi se o prosjecima: prosječna košarica, prosječna plaća, prosječna potrošnja. Problem nastaje kada se prema prosjecima određuje politika. Prosjeci ne određuju stvarnu strukturu potrošnje. Struktura potrošnje svakog pojedinog potrošača ovisi o razini njegovog dohotka (naravno i od bogatstva). Potrošači s ispodprosječnim i niskim dohotkom imaju veći udio hrane i komunalija u svojoj potrošačkoj košarici, tako, kad bi cijena hrane rasla koliko i inflacija ona bi bila veći udar na potrošače s ispodprosječnim nego s iznadprosječnim dohotkom. Kad cijene hrane rastu više od inflacije, što je sada slučaj, taj udar je još veći. Hrvatske mirovine su daleko ispod prosječne hrvatske plaće, tako da najveći udar inflacije osjećaju umirovljenici. Za očuvanje standarda umirovljenika (zbog ispodprosječnih primanja) nije dovoljno podignuti mirovinu za iznos inflacije.
Pored toga dugotrajnija i veća inflacija, što je sada slučaj, mijenja i strukturu i pondere prosječne potrošačke košarice i košarice pojedinih dohodovnih grupa, što bi također trebalo uzeti u obzir kod vođenja politike usklađivanja mirovina s inflacijom.
Umirovljenici ne kupuju avione
- Rastu cijena najviše pridonosi rast cijena u kategoriji hrane, koje su i u srpnju rasle za dvoznamenkastu stopu. Primjerice, cijene u skupini hrana, piće i duhan rasle su 13,6 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine.
To znači da u kategoriji hrane cijene rastu gotovo dvostruko većim stopama od prosječne inflacije. Ne bi li trebalo iz „zbirne“ matematike maknuti avione, i željeznice, i za usklađivanje mirovina staviti stvarne troškove koji se odnose na umirovljenike, jer oni više ne troše na odjeću, bijelu tehniku, namještaj, već za hranu i lijekove, a to je najviše raslo.
U pravu ste. Iz mog prethodnog odgovora proizlazi da je prosječna potrošačka košarica samo statistička kategorija koja se ne mora poklapati s potrošnjom niti jednog potrošača. U vođenju realnije politike treba imati više „potrošačkih košarica“ prema dohodovnim grupama stanovništva uključujući, možda, dvije, tri „umirovljeničke košarice“ za umirovljenike koji imaju mirovine ispod prosječne hrvatske plaće, i prema inflaciji tih košarica voditi politiku usklađivanja mirovina i drugih kompenzacijskih mjera. To bi bila neka vrsta „strukturne politike mirovina“ prema strukturi umirovljenika.
- Sir je od početka krize poskupio više od 66 posto, u odnosu na kraj ožujka poskupjela je i zubna pasta za više od 232 posto. Limun je skuplji oko 135 posto, kelj za više od 115 posto, a jedna vrsta paštete je skuplja za 111 posto. Pazite, to su podaci s vladine stranice ‘Kretanje cijena’. Kako je onda moguće da misle kako bi usklađivanje na bazi prvih osam mjeseci iz 2022. godine moglo biti dovoljno za umirovljenike s prosječnom mirovinom od 413,99 eura u lipnju 2023. godine. Čak 36,4 posto svih umirovljenika je 2022. godine bilo u zoni siromaštva, a sada je već blizu 40 posto. Kako zaustaviti kontinuirano siromašenje starijih od 65 godina?
Za zaustavljanje kontinuiranog siromašenje starijih nužni uvjet su veće stope rasta gospodarstva, a dovoljni uvjet je kvalitetan mirovinski sustav i socijalna politika. Postojeće stope gospodarskog rasta nisu ni blizu dovoljne, a po svemu sudeći, nažalost, neće biti dovoljne niti u budućnosti. Zadovoljavajuća stopa rasta hrvatskog gospodarstva sljedećih desetak godina trebala bi biti prosječno oko 7% godišnje. Sada se kreće oko 2-3%, što je „prirodna“ stopa rasta hrvatskog gospodarstva, koja bi se ostvarivala da i nema Vlade. Mogućnosti, tj. nacionalne resurse, za takve stope imali smo do prije nekoliko godina. Nedostajala je samo pametna, i na znanosti, struci i hrvatskim specifičnostima, u okviru EU, koncipirana hrvatska ekonomska politika. Kako je takva politika izostala, Hrvatska je ostvarivala niske stope rasta, a sada masovno gubi resurse: radnu snagu, stanovništvo, proizvodne kapacitete i uskoro će početi gubiti zemlju. Za zaustavljanje takvih negativnih trendova treba obrazovati kadrove (ne samo stjecati diplome) i organizirati institucije i politike s jasnim ciljem.
Dobrim željama do većih mirovina?
- Udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći iznosi za lipanj 35,99 posto, dok je u Luksemburgu taj udjel u plaći čak 89 posto. Zatim slijede Španjolci sa 76 te Grci i Talijani sa 75 posto udjela mirovine u plaći. I onda većina iznad 50 posto, a mi smo pri dnu. Hajdemo u zemlje bivše Jugoslavije: Tako je prosječna neto plaća u Sloveniji za veljaču 2023. iznosila 1.391,65 eura, a prosječna mirovina 792 eura, što čini udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći od 56,9 posto, a u Srbiji 46,5 posto i sada je opet bitno porastao. U Federaciji BiH 52 posto, a u Makedoniji u siječnju 52,2 posto. I crnogorski udjel od 48,5 posto je bitno viši od onoga u Hrvatskoj. U programu Vjerodostojno još prije izbora 2016., HDZ i predsjednik Vlade RH naveli su kao jedan od ciljeva iznose mirovina čak do 60% plaće. Stvarnost vidite. Kako to komentirate?
Do mirovine od 60% plaće dolazi se politikom ubrzanog razvoja, a ne samo dobrim željama. Država ima „fiksne“ troškove: vanjska i unutarnja sigurnost, administracija, infrastruktura, zdravstvo, obrazovanje itd., tj. javna dobra i usluge koje država mora osigurati svojim građanima. Troškovi tih dobara i usluga u pravilu su određeni prirodnim uvjetima, brojem stanovnika i standardom tih usluga, a ne nacionalnim dohotkom. Budući da je hrvatski nacionalni dohodak nizak (među najnižim u EU), onda nedostaje novca za povećanje udjela mirovina u plaćama. Tako da obećanje povećanja udjela mirovina u plaći, ako iza tog obećanja ne stoji konzistentna razvojna (ekonomska) politika ostaje „pusto“, nerealno predizborno obećanje, što nije korektno prema vlastitom narodu i to najosjetljivijem njegovom dijelu.
- Sindikat umirovljenika Hrvatske predlaže hitne izmjene modela usklađivanja sa sadašnjeg od 70:30 posto, što jamči samo kontinuirani pad realne vrijednosti mirovina, pa stoga umirovljeničke udruge traže da se mirovine odmah počnu usklađivati u 100-postotnom iznosu povoljnijeg indeksa rasta – cijena ili plaća, i to sve dok traje inflacija. Također, vodeći računa o onim najugroženijim, kao jednu vrstu socijalne mjere, predlažemo uvođenje socijalnog faktora povećanja mirovine, i to da se onima koji imaju mirovine do 300 eura usklađuju za 120 % povoljnijeg rasta indeksa, a onima od 301 eura do 550 eura za 110 %, jer bi tako barem malo preokrenuli trend, te bi umjesto opadanja vrijednosti mirovina u odnosu na plaće konačno imali rast tog udjela. Kako to komentirate?
Slažem se, s tim što ne mogu ići u detalje. Ali moji prethodni odgovori su u skladu s ovim prijedlozima. Treba imati u vidu da su mirovine civilizacijski doseg brige o ljudima starije dobi, prije svega humana, a tek onda financijska kategorija. Samo je pitanje političke odluke, odnosno redoslijeda političkih ciljeva i sposobnosti ostvarivanja tih ciljeva. Za ostvarivanje ciljeva suverena država nema vanjskih prepreka. Jedina prepreka je sposobnost Vlade da organizira državu i donese efikasne politike koje će voditi ka ostvarivanju ciljeva.
Trinaesta mirovina je realna – odmah!
- S obzirom na realno siromaštvo umirovljenika, te ponavljani zahtjev Europske komisije za postizanje adekvatnosti mirovina u Hrvatskoj, samorazumljivo je kako nova vrijednost AVM od 11,77 eura nije adekvatno, te bi barem dva puta godišnje trebalo, uz navedeno inflacijsko usklađivanje, uvesti i konvergencijsko usklađivanje AMV-a, i to u sljedećim godinama dok se ne postigne proklamirani cilj – prosječna mirovina u iznosu od 60 posto prosječne plaće. Teško da bi Vlada prihvatila rast odmah na 15-17 eura, pa bi to dodatno usklađivanje primjerice planski za 1.1.2024. podiglo AVM na razinu koja bi jamčila dostizanje 39 posto udjela prosječne mirovine u plaći, i tako dalje sve do ispunjenja predizbornog obećanja iz 2016. godine. Što kažete na ovu ideju?
Budući da je inflacija povećala prihode proračuna i budući da postoji mogućnost povlačenja velikih novčanih sredstava iz EU: višegodišnjeg financijskog okvira i fonda Nove generacije, postoje velike mogućnosti za postizanje adekvatnosti mirovina. U tu svrhu Vlada bi trebala napraviti širi „financijski plan“ Hrvatske, širi od proračuna, za sljedećih deset, a detaljni za narednih pet godina.
- Umirovljeničke udruge pregovaraju u okviru Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe i za uvođenje 13. mirovine, kao što je imaju gotovo sve EU zemlje, a koja također može biti u postupnom, skaliranom iznosu, npr. prve godine 25 posto, druge 50 itd. Tražimo i hitno ukidanje plaćanja poreza na mirovine za sve umirovljenike koji uprihode do 25.000 eura godišnje (umjesto Zakonom o porezu na dohodak predviđenih 50.400 €). Porez na mirovine ne plaća se u mnogim europskim zemljama, Slovačkoj, Bugarskoj, Irskoj, Malti itd., ili je pak bitno niži nego u Hrvatskoj, ili pak ima cijeli sustav odbitaka i povoljnosti za starije osobe. S obzirom da porez od početka 2024. godine ionako ne bi plaćalo oko 850.000 umirovljenih prema ZOMO-u (s mirovinama ispod novouvedene granice osobnog odbitka od 560 eura), ukidanje plaćanja poreza za gotovo sve preostale umirovljenike ne bi bitno teretilo državni proračun.
Mislim da je uvođenje 13. mirovine od iduće godine realno. Imajući u vidu moj odgovor na prethodno pitanje, mislim da postoje dobri uvjeti da se od naredne godine promijeni i porezni status mirovina prema zahtjevu umirovljeničkih udruga.
Drugi stup – nesretan i štetan!
- Poznato nam je kako je hrvatska financijska industrija izvršila snažan pritisak na hrvatsku Vladu za jačanje drugog obveznog stupa iako su ga ukinule kao obavezan gotovo sve zemlje koje su ga uvele. Tako će u jesen biti na raspravi uvođenje obveznog dodatka na mirovinu iz drugog stupa sa 20 na čak 27 posto, kao da su svo vrijeme plaćali doprinose u prvi javni stup. Nije li to nova pljačka javnog mirovinskog stupa, posve nesuvisla u trenutku kad je u prvoj četvrtini godine čak 84 posto svih novoumirovljenih odabralo vratiti se u prvi stup?
Drugi mirovinski stup je jedna nesretna i vrlo štetna odluka hrvatske politike, za koju očito nema snage da je ispravi. Temelj drugog stupa je jedna vrsta stvorene „novčane iluzije“ da se novac proizvodi iz novca i oko toga se u Hrvatskoj stvorila „nova ekonomska znanost“ koja nema veze s ekonomijom. Naime, kad je uvodila drugi mirovinski stup (2002.), Hrvatska tada niti ikad kasnije nije imala zadovoljen niti jedan ekonomski uvjet za njegovu društveno-ekonomsku efikasnost. Osnovni financijsko-ekonomski uvjeti su: visok BDP po stanovniku (po današnjim cijenama preko 30 tisuća eura), suficit u državnom proračunu veći od iznosa izdvajanja za drugi mirovinski stup, suficit u prvom mirovinskom stupu, nizak javni dug, zadovoljavajuće, stabilne i dugoročno održive stope rasta, razvijeno i stabilno tržište kapitala, itd. Ni jedan od ovih uvjeta Hrvatska nikad nije zadovoljavala.
Naime, drugi mirovinski stup nema gdje ulagati u Hrvatskoj da bi se taj uloženi novac uvećao do odlaska osiguranika u mirovinu. Umnožavanje novca, prebacivanjem s računa jedne financijske institucije na račun druge, bez ulaganja u proizvodnju je čisti spekulacijski posao. Financiranje državnog duga je ulaganje u prošle troškove države, a ne u budućnost. Najveći paradoks drugog mirovinskog stupa u Hrvatskoj je da je on posuđivao novce državi da pokrije javni dug koji je on proizveo, još uz kamatu!? Da ne povjeruješ!
Posljedica uvođenja drugog mirovinskog stupa je povećanje deficita državnog proračuna, povećanje javnog duga što su jedini razlozi zašto je Hrvatska ušla u prekomjerni deficit i makroekonomske neravnoteže i morala provoditi „oštre“ mjere stezanja potrošnje: ograničavanje rasta mirovina, plaća u javnoj upravi, infrastrukurnih investicija itd. Jedan od najznačajnijih uzroka iseljavanja mladih iz Hrvatske je drugi mirovinski stup. Stanje na računima fondova drugog mirovinskog stupa je gotovo jednako javnom dugu hrvatske države koji je drugi stup proizveo. Pored toga, drugi mirovinski stup uzeo je četvrtinu prihoda prvom mirovinskom stupu i njega bacio u još veći deficit i proglašavan je prvi stup neodrživim, iako je najveću štetu mirovinskom sustavu, javnim financijama i značajno dijelu hrvatskog gospodarstva nanio drugi mirovinski stup. I danas kad gotovo svi vide neefikasnost i višestruku štetnost drugog mirovinskog stupa za hrvatsko društvo i državu, iznenađuje nereagiranje Vlade. Priča se o reformama. Jedna od velikih pozitivnih reformi u Hrvatskoj bilo bi ukidanje drugog mirovinskog stupa.
Jasna A. Petrović