Kako ćete pozdraviti svoju baku prigodom posjete u bolnici? Hoćete li joj reći: „Ma gle, bakice, kakva si ti bucka, muci muci”? Hoćete li starijem gospodinu u tramvaju ponuditi svoju stolicu uz riječi:„Dedek, dođite sjesti.” Hrvatska postaje sve starija, čak 23 posto stanovništva je starije od 65 godina. Malo se, međutim, javno problematizira pitanje kvalitetne i humane komunikacije, koja je osnova za dostojanstven život i kvalitetnu starost.
U praksi se sve više uočava infantiliziranje starijih osoba tako da ih se sve više tretira kao djecu, malodobne, zavisne, nesposobne. Kao da su prestali imati razum i dostojanstvo. Uostalom, je li pristojno osobe starije životne dobi oslovljavati bakama i djedovima ili pak staricama i starčićima u neformalnoj i formalnoj komunikaciji. Novinari to čine gotovo redovito, a vrlo često i predstavnici različitih institucija.
Pamtite li kako su 8. travnja 2020. godine u Domu za starije i nemoćne u Splitu ministar zdravstva Vili Beroš i tadašnja ministrica socijalne skrbi Vesna Bedeković održali press konferenciju za novinare na kojoj su ponosno naglasili kako je „50 štićenika pravovremeno evakuirano s drugog kata doma u Vukovarskoj ulici i prevezeno u KBC Split”. Dodali su kako je„više štićenika doma već neko vrijeme pokazivalo simptome zaraze koronavirusom”.
Ministri pojma nemaju
Javnost je saznala i kako je glavna sestra doma zvala epidemiologa u ponedjeljak i rekla da „neki štićenici doma imaju simptome”, a Beroš je poručio da „ako se utvrdi da je netko znao da štićenici imaju temperaturu, to je dovoljan razlog da snosi sankcije”. Berošu bi se još nekako moglo oprostiti da je korisnike doma nazivao štićenicima, ali kako to prihvatiti od ministrice Bedeković kad kaže da je „svih 49 štićenika splitskog Doma za starije i nemoćne zbrinuto i imaju odgovarajuću skrb”. Barem je ona (bila) ministrica socijalne skrbi i trebala bi znati da je štićenik malodobna ili odrasla osoba kojoj je sudskim putem oduzeta poslovna sposobnost, te joj je određen skrbnik. Tako su dva ministra odrasle osobe s punim građanskim pravima, koje najčešće iz svojih mirovina uredno plaćaju troškove smještaja u domovima za starije, pretvorili u štićenike pod posebnom skrbi, nesposobne da se sami o sebi brinu. Zlo i naopako!
U „Večernjem listu” piše ovih dana kako je u sklopu nacionalnog programa digitalne edukacije starijih osoba Generacije zajedno, kojeg provodi Hrvatski Telekom Dom za starije i nemoćne osobe u Sisku u sklopu donacije dobio tablet uređaje i besplatan internet, a kako su to prihvatili štićenici doma i zaposlenici ispričala im je Ružica Čakširan, ravnateljica Doma.
Micek, mucek, mišek
Nije to tako neobično da ravnatelji/ce ili osoblje domova običavaju korisnike nazivati štićenicima, a njegovateljice ili čistačice nazivaju ih u neposrednoj komunikaciji mi- cekima, mucekima, srcekima, mišekima ili im se obraćaju s rukohvatima deminutiva. Traže ih da daju rukicu, da podignu nogicu ili uzdignu guzu. Neki pak u obraćanju starijima počnu govoriti polako i razgovjetno ili previše glasno.
A vlasnici obiteljskih domova, osobito u doba korone, običavali su sebe nazivati„skrbnicima svojih štićenika” i bahato braniti pristup korisnicima i kad je to već bilo moguće ili dopušteno. Šokantno je da takav običaj imaju i uzdrža- vatelji, pa ako potpišu ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, uzdržavanu osobu odmah počnu nazivati „svojim štićenikom”, a sebe skrbnikom.
U starosti ljudi najčešće ostaju sami. Ukoliko imaju djecu, njihova djeca imaju svoje obitelji i obaveze, te u istom tom razdoblju njihovi roditelji ostaju i bez bračnog partnera. Već i samim umirovljenjem stariji gube određeni krug ljudi iz života i tada se često događa da se osjećaju beskorisnima i usamljenima. Upravo zato je važna komunikacija kao integrativni proces. U većini slučajeva, trebala bi se odvijati na isti način na koji komuniciramo i s mlađim osobama, kao s dijelom ravnopravnog demokratskog i modernog društva bez međugeneracijskih zidova.
U naravi to tako nije. Nedavno su u više televizijskih priloga korisnici domova uporno nazivani štićenicima, pa se tako nastavlja saga o „osam izgorjelih štićenika” u An- draševcu i još „dvije štićenice” u Dugom Ratu od prije dvije godine. I u nedavnom istraživačkom prilogu o „štićenicima ilegalnog doma u Stupniku”, novinari nisu upotrijebili naziv “korisnik” niti kad su upozoreni. Tako sa starošću halo efekt javnosti svakoj starijoj osobi prilijepi status punoljetne osobe lišene poslove sposobnosti.
Tko je štićenik?
I podsjetimo, stoga, postupak pokretanja lišenja poslovne sposobnosti pokreće se na način da bolnica, liječnik ili članovi obitelji zahtjevom obavijeste centar za socijalnu skrb o potrebi pokretanja postupka. Po obavijesti/zahtjevu centar za socijalnu skrb će obraditi predmet – prikupit će se potrebna dokumentacija (nalaz psihijatra u kojem stoji da je je potrebno pokrenuti postupak lišenja poslovne sposobnosti je najvažniji i na temelju njega se pokreće postupak), upoznat će osobu za koju se postupak provodi da je upoznata s cijelim postupkom. Nakon što obradi predmet, centar za socijalnu skrb pri općinskom sudu predlaže liše- nje poslovne sposobnosti, a osobi za koju se postupak vodi imenuje posebnog skrbnika iz Centra za posebno skrbništvo, radi zastupanja prava i interesa prilikom izvanparnič- nog postupka. U postupku lišenja poslovne sposobnosti, sud će angažirati psihijatrijskog vještaka koji će u svom nalazu i mišljenju procijeniti da li je osoba sposobna samo-
stalno štititi svoja prava i interese. Na temelju tog nalaza i mišljenja općinski će sud donijeti odluku o opsegu lišenja poslovne sposobnosti.
Je li pristojno osobe starije životne dobi u neformalnoj i formalnoj komunikaciji oslovljavati bakicama i dedekima ili pak starčićima? Nije. No, je li to pitanje vrijednosnog sustava u društvu koje omalovažava starije osobe u jednakoj mjeri koliko su mizerne njihove mirovine ili je to stvar kućnog odgoja i bontona? Glavne teškoće u komunikaciji sa starijim osobama se temelje na nekoliko izvora, među kojima su stereotipi o starijima (socijalno-diskriminacijski), promjene u psihosocijalnoj okolini u kojoj žive starije osobe, teškoće zbog tjelesnih i psihofizičkih promjena u starijoj dobi itd.
I na kraju, svaka osoba pa tako i starija osoba zaslužuje poštovanje koje između ostalog uključuje pristojno obraćanje. Mnogi će reći kako to nije najveća briga starijih osoba, ali eto i za početak nešto. Zato bonton u ruke da se podsjetimo, ponovimo ili naučimo!
Jasna A. Petrović
ŠTO KAŽE MINISTARSTVO RADA, MIROVINSKOGA SUSTAVA, OBITELJI I SOCIJALNE POLITIKE
Oslovljavanje starijih od zakona do žargona
„Sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi propisano je da je korisnik osoba ili kućanstvo koji u sustavu socijalne skrbi ostvaruje naknadu, socijalnu uslugu ili drugi oblik pomoći. Zakonom o socijalnoj skrbi propisano je da korisnik može biti i osoba koja zbog starosti ili bolesti ne može samostalno skrbiti o osnovnim životnim potrebama i koje usluge može ostvariti uključujući i uslugu smještaja u doma starije i nemoćne osobe.
Starija osoba koristi uslugu smještaja u domu za starije i nemoćne osobe kada joj je potrebno osigurati intenzivnu skrb i podmirenje osnovnih životnih potreba zbog oštećenja zdravlja i oštećenja funkcionalnih sposobnosti, ako skrb nije moguće osigurati u vlastitom domu i pružanjem drugih socijalnih usluga, a osoba nema dovoljno vlastitih sredstava za život.
Pojam korisnici, tj. sve osobe i kućanstva koje koriste prava i usluge u sustavu socijalne skrbi, nisu po svom sadržaju istovjetne s pojmom štićenik koji se sukladno odredbama Obiteljskog zakona, odnosi na odraslu osobu pod skrbništvom koja je u izvanparničnom sudskom postupku lišena poslovne sposobnosti.
Svrha skrbništva je da se punoljetnom štićeniku lišenom poslovne sposobnosti skrbništvom osigurava zaštita u onom dijelu u kojem su mu prava i interesi odlukom suda ograničeni. Osoba pod skrbništvom tj. štićenik ima pravo na skrbničku zaštitu te mu u tu svrhu nadležni centar za socijalnu skrb imenuje skrbnika.
Štićenik može biti lišen poslovne sposobnosti, između ostalog, i u dijelu donošenja odluka o tome gdje će živjeti ukoliko u tom segmentu nije u stanju štititi svoja prava i interese (npr. ne liječi se i/ili ne uzima propisanu terapiju pri čemu najčešće nema uvid u vlastito stanje i ne može se samostalno brinuti o sebi, a nema nikoga od članova obitelj tko bi preuzeo svakodnevnu brigu i skrb o štićeniku).
U tom slučaju štićenik pod skrbništvom koji je u potrebi za smještajem, postaje i korisnik prava usluge smještaja ili nekih drugih prava i usluga u sustavu socijalne skrbi u skladu sa svojim potrebama, ali i obratno, korisnik koji koristi neko od prava ili usluga u sustavu socijalne skrbi može zbog prethodno navedenih razloga propisanih Obiteljskim zakonom postati štićenikom pod skrbništvom.
S obzirom na to da osobe starije životne dobi češće zbog zdravstvenih poteškoća povezanih s problemima mentalnog zdravlja (uzrokovanih najčešće demencijom) žive u okolnostima u kojima nisu sposobne samostalno brinuti o sebi i zaštititi svoja prava i interese, takve starije i nemoćne osobe mogu biti, a često i jesu zbog svih prethodno navedenih okolnosti, istovremeno i korisnici usluge smještaja u ustanovama za starije i nemoćne osobe temeljem odredbi Zakona o socijalnoj skrbi, ali i štićenici pod skrbništvom kao osobe lišene poslovne sposobnosti temeljem odredbi Obiteljskog zakona.
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike te djelatnici u sustavu socijalne skrbi pojmove štićenici i korisnici koriste isključivo u skladu s prethodno navedenim zakonskim odredbama.
U široj javnosti, pojam štićenik koristi se u žargonu za korisnike domova za starije i nemoćne osobe zbog nepoznavanja terminologije, iako se zakonska terminologija u tom smislu nije mijenjala posljednjih desetak godina.
Zbog ograničenog interesa javnosti, ovom prilikom važno je istaknuti da svi korisnici u sustavu socijalne skrbi u širem smislu, uključujući i štićenike, imaju pravo iskazati svoje mišljenje i biti informirani, bilo da se radi o medijskim izvještavanjima ili službenim informacijama Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i stručnjaka u sustavu socijalne skrbi koji su uključeni u izravni rad s korisnicima”, napisalo nam je u odgovoru ministarstvo.
