Da imam više vremena sigurno bih se učlanio u knjižnicu i čitao više knjiga, misli su i rečenice brojnih hrvatskih građana. No, da li doista višak vremena znači i povećani interes za čitanjem knjiga odlučili smo provjeriti u zagrebačkoj gradskoj knjižnici na Starčevićevom trgu. S obzirom da odlaskom u mirovinu većina umirovljenika ima više vremena nego prije, zanimalo nas je kakva je struktura čitalaca gradskih knjižnica.
No, stručna suradnica za Knjižnice grada Zagreba zadužena za odnose s javnošću Janja Maras iznenadila nas je podatkom da tek 12,24 posto članova gradskih knjižnica su osobe starije od 60 godina, pogotovo jer se zna da osobe starije od 65 godina čine 23 posto stanovništva Hrvatske. Ne vodi se statistika i podaci o stupnju obrazovanja i zanimanja korisnika, no četiri od pet umirovljenika s kojima smo pričali su visokoobrazovani, što i ne iznenađuje.
Od pravnika do liječnice
Prvi umirovljenik, 74-godišnjak nam nije htio „otkriti“ svoje ime i prezime, ali je kazao kako je od 2019. godine u mirovini, da je pravnik po struci, i da je već sa 26 godina postao sudac.
„Evo, četvrtu godinu sam u mirovini, ali sam se tek u ožujku ove godine učlanio u knjižnicu. Razlog je što sam odlučio ne gledati televiziju i čitati vijesti na internetu, jer ne želim više gledati političare. Želim nadoknaditi sve ono što nisam ranije stizao, pročitati sve knjige koje želim“.
Kaže kako je zadovoljan s iznosom mirovine, ali je to posljedica što je cijeli radni vijek navodno dodatno uplaćivao doprinose, u suprotnom sad bi preživljavao s niskom mirovinom. Ubrzo se pozdravio s nama i otišao s jednim Matoševim djelom u ruci.
Jasminka Cesar (68 godina) kaže da u prosjeku jednom tjedno dolazi u knjižnicu po novu knjigu. Čita uglavnom beletristiku. Čitala je i prije umirovljenja, ali ne ovoliko kao sad. Diplomirana je ekonomistica, radila je u državnom arhivu te je sa 65 godina otišla u mirovinu.
„Imam dvoje odrasle djece, jednog unuka. Nađem vremena za knjigu, to me opušta i zabavlja“.
Kazala nam je i kako ima mirovinu od 700 eura i da bi joj za normalan život s obzirom na današnje cijene i troškove života trebalo najmanje 1.000 eura. Svjesna je kaže i da prosječna mirovina iznosi svega 450 eura, te kaže da je to prestrašeno i da ne zna kako ti ljudi preživljavaju.
Jedan 64-godišnjak nije se htio predstaviti, ali nam je kazao da dolazi ovisno o brzini čitanja i veličini knjige. Zanima ga uglavnom povijest. U invalidskoj je mirovini 12 godina te kaže kako jedva preživljava s 500 eura te bi se rado zaposlio na pola radnog vremena, ali ne može zbog invalidnosti, jer bi mu oduzeli mirovinu. Prije je radio kao autolakirer.
Nobelovke i hrvatski književnici
Još jedna umirovljenica htjela je ostati anonimna. Po struci je liječnica neurologinja.
„Ja čitam intenzivno cijeli moj život. To me oduvijek zanimalo i ispunjavalo. Razradila sam svoj neki sistem. Npr. prvo čitam sve nobelovke, pa onda se odlučim za Norvežane, pa onda za neke druge. Jako cijenim i hrvatske književnike, Ferića, Pavičića, Jergovića, Šnajdera“.
Tijekom radnog vijeka kaže radila je uvijek „48 sati dnevno“. Radila je kao liječnica, sudski vještak, predavala na tri različita fakulteta. Ne čudi stoga što joj je i mirovina prihvatljiva, iznosi čak 2.000 eura.
„Svjesna sam kako imam iznadprosječnu mirovinu i da živim za naše prilike jako dobro te da je puno umirovljenika koji su vrijedno radili i imaju mizerne mirovine i apsolutno Vlada treba reagirati i osigurati svima dostojanstven život. Smeta me i što u hrvatskom zdravstvu vlada kaos, potrebno ga je reformirati.“
Ne dolaze umirovljenici u Gradsku knjižicu samo čitati knjige, neki su, poput 80-godišnjeg Velimira Rovine, inženjera građevine, svakodnevno u knjižnici gdje čitaju dnevna izdanja hrvatskih novina.
„Zanimaju me dnevno-politička zbivanja, ali to ne znači da ne čitam i knjige. Ali njih ne posuđujem nego one koje mi se svide kupim u knjižari i onda imam u svojoj kolekciji.“
Projekt „65 plus“
Još od 2008. godine grad Zagreb provodi projekt „65 plus“ kojem je cilj društvena integracija osoba starije životne dobi. Projekt obuhvaća sedam programa, među njima i program Knjigom do vrata u koji je uključeno 10 gradskih knjižnica, koje dostavljaju knjige korisnicima deset domova za starije osobe, ali i osobama koje živi u privatnim kućama ili stanovima.
„Sistem je takav da nam iz doma pošalju popis knjiga koji žele čitati njihovi korisnici te im mi to dostavimo. I ja osobno sam zadužena za dostavu knjiga jednoj starijoj gospođi koja ne živi u domu. Cijeli projekt je malo stao zbog pandemije korone, ali je sada opet sve živnulo, te već vidimo povećani interes“, govori nam Marijana Rogić Bocchetti, jedna od voditeljica programa u Gradskoj knjižnici.
Na mjesečnoj bazi domovima se dostavlja i višak časopisa, zvučna građa za one u stacionaru, a projektom se organiziraju i razne radionice, satovi informacijske pismenosti te izložbe. S obzirom na razgranatu mrežu od preko 40 gradskih knjižnica, kao i mogućnost dostave knjiga na kućnu adresu za one manje mobilne, pravo je vrijeme da još više umirovljenika i starijih osoba učine isto kao i umirovljenik na početku ovog teksta te izgase televizore i ne gledaju vijesti koje ih živciraju te se više prihvate čitanja knjiga koje će ih opustiti i poboljšati im kvalitetu života.
Igor Knežević
