Jesu li stari izvan fokusa?

Mladi i migranti su ciljane skupine, a najveću pomoć trebaju umirovljenici

Prosinac je, osim donošenja novo­godišnjih odluka, savršeno vrijeme za rekapitulaciju učinjenog u go­dini. Tako je 19. prosinca u Tribini Grada Zagreba, predstavljena Socijalna slika Grada Zagreba za 2016. godinu. To je dokument nastao suradnjom Socijalnog vijeća Grada Zagreba i Centra za razvoj neprofitnih organizacija, koji prikazuje trendove socijalnog razvoja metropole. Time su dobivena četiri strateška izazova s kojima se Gradski uredi, ali i socijalne službe te neprofitne organizacije trebaju

Raste broj korisnika naknada

U Socijalnoj slici navedeni su i statistički podaci o brojnu korisni­ka naknada u okviru socijalne skr­bi. Tako 3.116 korisnika ostvaruje pravo na naknadu za plaćanje do­punskog zdravstvenog osiguranja, koje iznosi 70 kuna mjesečno, dok je još 3.675 korisnika u umirovlje­ničkim domovima.

Uz ovakvu sliku najstarijeg di­jela populacije metropole jedne članice EU, kao što je Hrvatska, brzo će analitičari morati mijenja­ti fokus socijalnih politika. Naime, uz povećan broj umirovljenika koji su ispod praga siromaštva, koji je 2.800 kuna, teško je očekivati da će, uz redovita izdvajanja za hra­nu i kućanske potrepštine, uopće moći izdvajati novac za bilo kakav oblik socijalne ili zdravstvene skrbi.

Bez obzira na 148 socijalnih programa pokrenutih u 2016. i po­većanje izdvojenih sredstava, upit­no je hoće li starije osobe i umi­rovljenici ipak ostati bez cjelovite potrebne potpore.

suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu,   Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu, Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći u kući te osobne invalidnine, uz sve veći broj starijeg stanovništva, jasno je kako cijeli sustav pomoći neće moći prijeći isključivo na entuzijazam udruga i po­jedinaca, već da bi trebalo poraditi i na edukaciji ostatka populacije i njihovoj senzibilizaciji, kako starije osobe ne bi bile zaboravljene pred kraj svog života, kad im je pažnja najpotrebnija.

Milan Dalmacija

Kako pomoći umirovljenicima?

Na raspravi u okviru predstav­ljanja Socijalne slike, predložena su i konkretna rješenja za olakša­vanje života umirovljenika. Napo­menuto je kako je Grad kohezivan i konkurentan te se dobro nosi sa socijalnim pitanjima, u čemu je na čelu Hrvatske.   Osim toga, istaknu­to je kako treba ostvariti koncept „dobre vladavine”, odnosno su­radnju s lokalnim domovima, uz uključivanje građana u njihov rad te kroz suradnju s ustanovama po­većati njihov kapacitet.

Predsjednik Hrvatskog Crvenog križa, Josip Jelić, naglasio je kako najviše pozornosti treba usmjeriti na suzbijanje usamljenosti i psi­hosocijalnu pomoć starijim osoba­ma. Uz to, razvijaju se i programi pomoći u kući, koji zasad daju do­bre rezultate. Jelić je predložio da se napravi popis usamljenih osoba te da se uključe Crveni križ, Caritas i ostale udruge kako bi se utvrdilo tko će ih posjećivati. Naveden je i primjer psihologinje Biserke Bu- digam iz Sindikata umirovljenika Hrvatske koja već 15 godina vodi psihološko savjetovalište, u koje mogu doći sve starije osobe i umi­rovljenici po pomoć ili savjet.

Očito je da su brojni oblici po­moći starijim osobama još uvijek nedovoljno razvijeni, a osobito se zaboravlja na one temeljne – egzi­stencijalne probleme. Glad danas postaje svakodnevnica gotovo trećine starijih građana, pa bi vje­rojatno bazično siromaštvo treba­lo biti percipirano kao prioritetno pitanje skrbi o starijim osobama.

suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu,   Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći suočiti u daljnjem razvoju. To su: socijal­na integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, razvoj stam­benog zbrinjavanja mlađe punoljetne populacije, nezaposlenost i zapošljava­nje mladih te jačanje uloge organizacija civilnog društva u pružanju socijalnih usluga.

Iako nije sporno da treba pomoći ovim skupinama kako bi imale kvalitetan i dostojanstven život, nameće se pitanje što je s umirovljenicima i starijim oso­bama? Sociolog i asistent na Katedri za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Za­grebu, Danijel Baturina, u svom je izlaga­nju napomenuo kako su u 2016. porasli indeks starenja i koeficijent starosti, dva najvažnija faktora za određivanje udjela starije populacije u ukupnom stanovniš­tvu. Ako tome pridodamo i statistički po­datak da čak 17,3 posto od ukupnog sta­novništva Zagreba čine osobe starije od 65 godina, te da 14.5 posto stanovnika ima problema s obavljanjem svakodnev­nih djelatnosti, onda je sasvim jasno da su trebale biti predviđene i nove mjere za socijalnu uključenost i sigurnost sta­rijih osoba i umirovljenika.

Ako izuzmemo, pravo na naknadu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dnevni smještaj u staračkim domovima ili besplatan javni prijevoz za sve umirovljenike s mirovinom nižom od 3200 kuna, postoji još mnogo mje­ra za koje ni brojni stariji ljudi ne znaju, a radi se uglavnom o institucionalnim uslugama. S obzirom na to da su bolnice, domovi umirovljenika i ostale institucije pod ingerencijom Grada ili države, često je iluzorno očekivati da će se s nedovolj­nim financiranjem tih ustanova išta po­krenuti.

Stoga ključ poboljšanja socijalnih usluga za starije osobe leži u nastavku aktivnosti neprofitnih organizacija civil­nog društva, ali i u potpori njihovu radu, što je i jedan od navedenih strateških izazova. No, niti to neće biti moguće bez senzibilizacije javnosti, naročito mlađe populacije, o potrebama starijih osoba, s obzirom na to da se sve izvaninstitucionalne usluge baziraju na radu neprofit­nih organizacija, čiji su članovi u velikoj mjeri volonteri.

Svakako je hvalevrijedno povećanje iznosa za sufinanciranje projekata udru­ga i drugih pravnih te fizičkih osoba. No, ako znamo da se u 2016. povećao broj korisnika zajamčene minimalne nakna­de, doplatka za pomoć i njegu, pomoći u kući te osobne invalidnine, uz sve veći broj starijeg stanovništva, jasno je kako cijeli sustav pomoći neće moći prijeći isključivo na entuzijazam udruga i po­jedinaca, već da bi trebalo poraditi i na edukaciji ostatka populacije i njihovoj senzibilizaciji, kako starije osobe ne bi bile zaboravljene pred kraj svog života, kad im je pažnja najpotrebnija.

Milan Dalmacija

Kako pomoći umirovljenicima?

Na raspravi u okviru predstav­ljanja Socijalne slike, predložena su i konkretna rješenja za olakša­vanje života umirovljenika. Napo­menuto je kako je Grad kohezivan i konkurentan te se dobro nosi sa socijalnim pitanjima, u čemu je na čelu Hrvatske.   Osim toga, istaknu­to je kako treba ostvariti koncept „dobre vladavine”, odnosno su­radnju s lokalnim domovima, uz uključivanje građana u njihov rad te kroz suradnju s ustanovama po­većati njihov kapacitet.

Predsjednik Hrvatskog Crvenog križa, Josip Jelić, naglasio je kako najviše pozornosti treba usmjeriti na suzbijanje usamljenosti i psi­hosocijalnu pomoć starijim osoba­ma. Uz to, razvijaju se i programi pomoći u kući, koji zasad daju do­bre rezultate. Jelić je predložio da se napravi popis usamljenih osoba te da se uključe Crveni križ, Caritas i ostale udruge kako bi se utvrdilo tko će ih posjećivati. Naveden je i primjer psihologinje Biserke Bu- digam iz Sindikata umirovljenika Hrvatske koja već 15 godina vodi psihološko savjetovalište, u koje mogu doći sve starije osobe i umi­rovljenici po pomoć ili savjet.

Očito je da su brojni oblici po­moći starijim osobama još uvijek nedovoljno razvijeni, a osobito se zaboravlja na one temeljne – egzi­stencijalne probleme. Glad danas postaje svakodnevnica gotovo trećine starijih građana, pa bi vje­rojatno bazično siromaštvo treba­lo biti percipirano kao prioritetno pitanje skrbi o starijim osobama.