Odlazak u mirovinu za hrvatske građane znači bitno smanjenje prihoda, a time i atrofiranje njihove kupovne moći. Umjesto da uživaju u pošteno zasluženoj mirovini, hrvatski umirovljenici pod stare dane muku muče kako preživjeti. I tako iz mjeseca u mjesec. Ekonomski gledano, mirovine u Hrvatskoj su niske iz više razloga. Naše je gospodarstvo slabije razvijeno od većine zemalja Europske unije. Imamo nižu stopu zaposlenosti i niže su nam plaće od plaća zemalja EU-a.
Veće cijene, veće marže
Gledajući siromaštvo licem u lice, hrvatski umirovljenici dovijaju se različitim načinima opstajanja: rade ne bi li dodatno zaradili koji euro, skupljaju povratnu plastičnu ambalažu, prosvjeduju kad su u prilici ili mogućnosti, a odnedavno daju svoj doprinos općem bojkotu trgovina i trgovačkih lanaca. Prisjetimo se, Hrvatska je 1. siječnja 2023. godine kunu zamijenila eurom i tako postala 20. članica europodručja. Otada su cijene počele strelovito rasti, a potrošači se ne prestaju žaliti na vrlo često neopravdano zaokruživanje i povisivanje cijena. Neugodno je za sve građane, osobito za starije i siromašne, one najranjivije, zato što neprestano rastu cijene prehrambenih proizvoda kao i režijskih troškova.
Sredinom siječnja 2025. Eurostat je objavio podatke o kretanju cijena u prosincu 2024. godine. Prema Harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena (HIPC), hrvatska godišnja stopa inflacije bila je najviša u eurozoni. Cijene u prosincu 2024. porasle su za 4,5 posto u odnosu na prosinac 2023. godine. Učestala poskupljenja donose veliku zaradu trgovačkim lancima, čije marže su izuzetno visoke. Trgovački lanci imaju pregovaračku poziciju s dobavljačima koji im na račun naručenih velikih količina proizvoda spuštaju cijenu, a što nije slučaj kod malih trgovaca.
Umirovljenici su za bojkot
Hrvatskim građanima, nije čudo, dozlogrdilo je trpjeti previsoke cijene pa se krenulo s bojkotom trgovina i trgovačkih lanaca. U petak, 24. siječnja 2025., a zatim i sljedeći petak, mnogi građani su zaobilazili trgovine i tako, za početak, utjecali na smanjenje prometa. Uslijedio je i bojkot po tri trgovačka lanca na tjedan dana. Obišli smo neke od trgovina da provjerimo koliko starijih osoba podržava bojkot i što naši umirovljenici misle o toj inicijativi. Prva umirovljenica koja je s nama podijelila svoje mišljenje bila je Maja, umirovljena bankovna činovnica.
„Naravno da podržavam bojkot. Ovo je tek početak i ne smijemo odustati. Frustrira me to što kruh kao osnovnu namirnicu plaćamo u suhom zlatu. Pekarska industrija ne pokriva potrebe za kruhom pa trgovački lanci i lanci pekarnica u stranim rukama uvoze polupripremljeni kruh koji onda loše dopeku. To mi je grozno. Kad se samo sjetim da su pekarski proizvodi poskupjeli 30, 40 pa i više posto“, ogorčeno je komentirala Maja sa Svetica.
Inicijativa i poziv na bojkot krenuli su od Facebook grupe „Halo, inspektore“, iza koje stoji Europski centar izvrsnosti potrošača (ECIP). U međuvremenu su je podržala društva za zaštitu potrošača, sindikati, političke stranke, pa i ministar gospodarstva. Što se Vlade tiče, ona je dodala još 40 artikala na postojeći popis od 30 osnovnih proizvoda s ograničenim cijenama. Ti proizvodi uključuju određene vrste sireva, kavu i potrepštine za kućanstvo poput sapuna. Inače, Hrvatska je prvi put uvela ograničenja cijena 2022. godine kao način borbe protiv povećanja cijena izazvanog invazijom Rusije na Ukrajinu i pandemijom covida-19.
Krive Vladu, ne samo trgovce
„Ma, koja Vlada? Vlada je prikrivala prave postotke povećanja cijena i tako zakidala umirovljenike na usklađivanju mirovina“, kazala nam je umirovljenica Jasna Lay Rukavina, s kojom smo razgovarali na Gupčevoj Zvijezdi. Jasna je otišla u mirovinu kao školska knjižničarka. Po zvanju je profesorica engleskog jezika i povijesti umjetnosti. Još je dodala: „Dobro je da smo se počeli buditi i protestirati protiv bezumlja. Duboki su razlozi rasta cijena. Država je preskupa, imamo prevelik broj županija i općina, a da ne govorim da imamo puno i previše trgovačkih centara. Beč je tri puta veći od Zagreba, a ima manje trgovačkih centara“
Umirovljeni grafičar Mladen drži da na novom popisu zamrznutih cijena ima cijena koje su više od trenutnih.
„To ide u korist trgovačkih centara. Prije nego su zamrznuli cijene, besramno su ih povisili“, nezadovoljno je rekao. Pojasnio nam je da je za bojkot, ali da i na dan bojkota kupi samo dnevne novine.
Za Glas umirovljenika svoje je mišljenje iznijela i umirovljenica Jadranka Milin s Trešnjevke, po zvanju ekonomistica, a po zanimanju krojačica. Žena koja je i u mirovini nastavila raditi. Ne zato što to želi, nego zato što mora.
„Podržavam bojkot. Pratim kojim danima treba bojkotirati određeni trgovački lanac ili trgovinu. Pratim i koje proizvode trebamo tim danima ne kupovati. Vidjet ćemo koliko će ovi bojkoti potrajati i što će u konačnici polučiti. Hoće li to biti uspješno. Ja sam za to da idemo, da svi idemo na Markov trg i da dignemo svoj glas. Kriva je loša Vlada, a ne samo trgovci. Trgovci ne bi ništa mogli napraviti da im Vlada ne daje zeleno svjetlo. Teško se živi. Vidim to i po svojim mušterijama“, kazala je Jadranka za naš časopis.
HUP ima drugačije mišljenje
Jedini od naših sugovornika koji nije siguran u uspjeh bojkota trgovačkih lanaca je umirovljeni električar Boris, također stanovnik Trešnjevke. On i dalje radi u mirovini. Doduše, ne žali se na zaradu kao kvalificirani majstor.
„Znate, dobrog majstora svi danas trebaju. Velika je potražnja, a što se tiče bojkota, ne vjerujem previše u neki dobar ishod po nas obične građane. Ne kažem da ne treba sudjelovati u bojkotu, ali već će oni naći načina da nas nadmudre i da proguraju cijene koji oni žele. Sad već bojkotiraju i u susjednim zemljama, a trgovci šute. Vidjet ćemo“, zaključio je Boris.
Naši su umirovljenici umorni. Umorni su i od života i od obećanja vladajućih da će imati mirovine dostojne za normalan život. Hoće li ovaj višekratni bojkot doista biti prijelomni trenutak koji će utjecati na regulaciju tržišta tek ćemo vidjeti. Hoće li on iznjedriti na vidjelo stvarnu moć kupaca?
S druge strane, iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) poručuju da bez sustavnih promjena u deregulaciji ekonomije te olakšanih uvjeta investiranja bojkot može biti isključivo kratkoročan pa čak i zanemariv. No, činjenica je da su u prvom tjednu bojkota tri bojkotirana trgovačka lanca počela spuštati cijene svojih proizvoda i nuditi velike popuste na akcijama.
U HUP-u nadalje iznose mišljenje da se ne bi trebalo intervenirati u mehanizme tržišta, već da bi trebalo aktivirati ciljane socijalne mjere (imovinski cenzus) koje bi pomogle socijalno ugroženima. A u socijalno ugrožene svakako spada većina umirovljenika, jer govorimo o najstarijima, najumornijima i najsiromašnijima. Izgleda da se baš tu skupinu ljudi primorava na čekanje i prekomjerno strpljenje. No, ta skupina ljudi sada je također odlučila pokazati „zube“ i podržati bojkot.
Melita Funda
