Postoje nevjerojatno velike razlike među ljudima. Intenzitet bola (blag ili jak), o kojem govori pacijent, često nije odraz objektivnog stanja bolesti, koja je tu bol izazvala. Na primjer, istraživači su rendgenski snimili kičme grupe ljudi za koje se znalo da na svojoj kičmi imaju upalne promjene. Tada se od rendgenologa zatražilo da komentiraju te slike i da na osnovi slika procijene ozbiljnost bolesti. No, intenzitet patnji i bolova koje su izražavali pacijenti nije bila u razmjernom odnosu s rendgenskim nalazima.
Do sličnog zaključka se došlo nakon detaljne studije bolesnika koji su bolovali od čira na želucu ili dvanaesniku. Kakvo je stanje bolesti može se procijeniti na osnovi promatranja širine i dubine samog čira. Na osnovi tih parametara može se vidjeti i kako čir reagira na liječenje. Zanimljivo, pokazalo se da postoji velika razlika između stanja čira i izjava bolesnika. U jednoj studiji polovica pacijenata koji su se nakon liječenja i dalje tužili na bolove, nisu više imali čir, dok trećina onih bez simptoma nakon liječenja još su uvijek imali svoj čir na sluznici želuca.
Što povećava ili smanjuje patnju?
Okolnosti u kojima se bol pojavljuje mogu imati ključni utjecaj na to koliko će se bol osjećati. Dobar primjer su informacije prikupljene za vrijeme Drugog svjetskog rata. Vojnici ranjeni u Anziju u Italiji bili su uspoređeni s civilima u Americi koji su zadobili slične ozljede. Tada su istraživači usporedili zahtjev pacijenata za tabletama ili injekcijama protiv bolova. Razlike su bile ogromne. Većina vojnika uopće nije nikad zatražila takva sredstva. Liječnik koji je provodio to ispitivanje smatra da su okolnosti u kojima su se nalazili vojnici bile razlog za njihovu otpornost na bol. Biti ranjen u bitci ima drukčije značenje od onoga kad si ozlijeđen u nekom “civilnom” nesretnom slučaju. Ozljeda vojnika nije neočekivana i nepredvidiva. Osim toga, ona nije ni događaj koji ima i sasvim negativno obilježje; ona znači da ste preživjeli i da kroz izvjesno vrijeme ne morate ići u bitku. Nadalje, biti ranjen u ratu ima i određeno obilježje heroizma.
To je jedan poseban primjer, međutim, postoje i drugi običniji primjeri. Recimo, vi ste pod pritiskom da nešto morate obaviti u određenom roku i upravo tada obolite od jake prehlade. Vjerojatnost je da ćete vaše tegobe i nevolje osjećati znatno većima nego kad bi se nalazili u jednoj opuštenoj situaciji kod kuće.
Ako se bol pripisuje trivijalnom uzroku, ona uopće ne mora biti neugodna, dok bol za koju se zna da joj je polazište neka bolest – ili za koju se misli da dolazi od bolesti – vjerojatno će uzrokovati mnogo više patnji. Obraćanje pažnje na simptome čini da ih se osjeća još težima. Na primjer, pacijenti u zubarskoj stolici izjavljuju da osjećaju mnogo više bolova ako ih se svakih 5 minuta traži da ocijene kako se osjećaju, nego ako to isto ocjenjuju jednom u 30 minuta!
Raspoloženje ima vrlo važan utjecaj na osjet bola. Zabrinutost i tjeskoba čine ljude da se više okreću sebi i to čini simptome zloslutnijima i nametljivijima. Zabrinuti ljudi postaju vrlo oprezni i često pažljivo preispituju svoje tijelo s ciljem pronalaženja bilo čega što nije u redu. Potištenost predstavlja drugačije stanje misli i povećava kod osobe svijest o negativnim osjetima.
Jesu li neki ljudi naprosto osjetljiviji na bol?
To je zanimljivo i vrlo dobro pitanje, ali jako je teško odgovoriti na njega. Je li moguće da se nervni sustavi razlikuju među sobom tako da ono što je za Štefa običan grč, kod Iveka predstavlja veliku bol? Nema jasnog odgovora. Postoje tek neki dokazi da bi to tako moglo biti. Neki su ljudi više nalik onoj kraljevni iz bajke nego drugi.
Tradicionalna psihoanalitička interpretacija – da ljudske reakcije i različiti simptomi imaju podsvjesno značenje i pružaju određeno zadovoljenje – može ovdje donekle vrijediti. Psihoanalitičari ističu da neki hipohondri prolaze kroz život “bombardirajući” druge sa svojim patnjama i tegobama i u isto vrijeme otežavajući ovim drugim pokušaj da im pomognu. Više društveno orijentirana interpretacija ukazuje da hipohondri upotrebljavaju fizičke simptome kako bi na neverbalni način kazali drugim ljudima da je nešto krenulo loše u njihovim životima. Ponavljano govoriti drugome o svojim bolovima i patnjama u stvari znači tražiti pomoć. Na taj način, hipohondar traži od drugih poseban obzir – traži pažnju, simpatiju i podršku. Ova interpretacija u biti želi ukazati da ukoliko bi se hipohondar nalazio na nekom pustom otoku – njegovi bi simptomi nestali!
dr. Ivo Belan
Zajedničkim objedom protiv usamljenosti
Dom za starije osobe u Velikoj Britaniji, u okrugu Cheshire, odlučio je obogatiti društveni život svojih korisnika tako da im omogući da se bolje upoznaju sa susjedstvom u okolici Doma. Ovakva odluka nije zamišljena samo u korist štićenika Doma, već i svih mještana.
Voditeljica društvenih aktivnosti u Domu za starije osobe, Chloe Cameron, osmislila je zajedničku večeru jednom u tjednu za korisnike doma i ljude koji žive u susjedstvu. Dakle, toga su dana vrata Doma otvorena za sve posjetitelje koji mogu i žele doći i družiti se. Zajednička večera je mjesto okupljanja, upoznavanja i sklapanja novih prijateljstava. Inicijativa se odmah pokazala učinkovitom i trebala bi poslužiti i ostalima kao primjer kako se može povezivati ljude. „Danas je posvuda mnogo usamljenih ljudi, a svi oni koji to nisu trebali bi imati na umu da ima ljudi kojima bi dobrodošla nova poznanstva i novi prijatelji“, poručuju iz Doma za starije osobe u mjestu Church Lawton.
Melita Funda
