Hrvatski mirovinski sustav je nekvalitetan već po tome što iz godine u godinu dovodi u pitanje adekvatnost mirovina i proizvodi siromaštvo umirovljenika u sve većem postotku. Svaki treći umirovljenik je u zoni rizika od siromaštva i socijalne isključenosti, a 65 posto svih mirovina je ispod hrvatske linije siromaštva, jer je prosječna trenutno samo 381 euro! Još je gore samcima starijima od 65 godina, kojih je čak 55 posto u bijedi. I taj trend će zbog loše formule usklađivanja nastaviti u istom smjeru, ka dnu. Toga je svjesna i Europska komisija koja redovito upozorava Hrvatsku na potrebu poboljšanja adekvatnosti mirovina.
Kakve bi reforme trebalo poduzeti u hrvatskom mirovinskom sustavu? Ne treba izmišljati formulu tople vode, već je dovoljno pogledati koji su mirovinski sustavi u Europi ocijenjeni kao najbolji. Naime, Mercer CFA Institute Global Pension Index objavio je svoje godišnje izvješće koje razmatra 44 globalna mirovinska sustava, koji čine 65% svjetske populacije.
Želje i realnost umirovljenika
Mirovinski sustavi diljem svijeta su poljuljani. Većina umirovljenika, međutim, želi zadržati svoj prethodni životni standard i u mirovini, po mogućnosti na razini sličnoj onoj koju su imali u prethodnih 10 ili 20 godina. To odražava važnu početnu točku, jer znači da pristup prosječnoj karijeri, koja u Hrvatskoj obuhvaća 33 godine, vjerojatno neće odražavati želje mnogih umirovljenika. K tome, umirovljenici trebaju razmotriti mogućnost mirovine u trajanju od 20, 30 ili više godina, što je za većinu ljudi daleko izvan horizonta planiranja. Nadalje, koncept rizika dugovječnosti većina pojedinaca koji se približavaju mirovini najčešće ne razumiju niti planiraju.
Što žele umirovljenici? Stabilnost, održivost, fleksibilnost te transparentnost. Dakle, žele redovit i pouzdan prihod koji drži korak s inflacijom cijena. Time se osigurava sigurna osnova za njihov budući životni standard. Postoje određene rasprave o tome je li potrebno usklađivanje s punom inflacijom cijena, jer nekoliko međunarodnih studija sugerira da umirovljenička kućanstva zapravo smanjuju svoju potrošnju tijekom vremena, pa je to valjda rukovodilo i hrvatske zakonodavce koji su umanjili postotak za usklađivanje na 70, odnosno 30 posto (cijene, plaće).
Cilj svakog mirovinskog sustava trebao biti omogućiti umirovljenicima da zadrže svoj životni standard tijekom cijele mirovine, a ne da im ona kontinuirano opada iz godine u godinu, kao u Hrvatskoj.
Zatim, umirovljenici žele održivost — to jest prihod koji ne prestaje, bez obzira na budućnost. Iako većina umirovljenika neće moći ni pretpostaviti svoj očekivani životni vijek, svjesni da ne znaju datum svoje smrti. Umirovljenici žele i fleksibilnost – to jest, mogućnost pristupa nekom kapitalu ili fondu za “crne dane” – događaju se neočekivani troškovi, a umirovljenici ih žele moći podmiriti. Opseg ovih kapitalnih potreba, koji bi se mogao odnositi na značajne iznenadne medicinske troškove ili farmaceutske proizvode, nužnu obnovu doma kako bi se prilagodio smanjenoj pokretljivosti ili troškove povezane s njegom za starije osobe, znatno će se razlikovati od pojedinca do pojedinca. Također će ovisiti o opsegu u kojem je državna pomoć dostupna za pokrivanje takvih troškova.
Kopirati uspješne zemlje
Koje su zemlje koje sve to najkvalitetnije omogućuju svojim umirovljenicima? U 2022. godini tom je zadatku najbolje udovoljio Island koji zauzima prvo mjesto od 84,7 bodova na ljestvici najboljih mirovinskih sustava na svijetu. U toj državi moraš 40 godina živjeti u toj zemlji, barem u dobi od 16. do 67. godine, da bi ostvario pravo na starosnu mirovinu. Njezina visina ovisi o visini plaće i uplaćenim doprinosima, no unatoč tome veliki postotak umirovljenika rade puno ili skraćeno radno vrijeme i nakon umirovljenja, ne toliko zbog potrebe, već zbog želje za dodatnom zaradom.
Nizozemska je na drugom mjestu sa 84,6 bodova, a nizozemski sistem se sastoji od tri mirovinska stupa, no daleko drukčijih no u Hrvatskoj. Prvi je Opći fond za starosne mirovine u dobi od 66 godina i sedam mjeseci, zatim slijedi drugi stup koji se financira od strane poslodavaca, a u pregovorima sa sindikatima, a treći je individualna štednja za mirovinu.
Ukinuti drugi stup
Danska je na trećem mjestu sa 82 boda, a slijede je od europskih zemalja Finska, Norveška i Švedska. Na relativno visokom 10. mjestu je Ujedinjeno kraljevstvo, a na 16. i 17. mjestu slijede Njemačka, Francuska na 22. mjestu, dok je Portugal, na primjer, na 24. mjestu, a Španjolska tek na 26. Međutim, jedina postkomunistička zemlja koja se našla na popisu je Poljska sa 57,5 bodova. Drugih nema niti na vidiku. A zna se da je prije tri godine Poljska započela mirovinsku reformu tako da je ukinula drugi obvezni mirovinski stup i omogućila masovni povrat u prvi stup. Hrvatska je tek na pritisak umirovljeničkih udruga od 1.1.2019. godine uvela mogućnost prijelaza natrag u prvi stup u trenutku umirovljenja, a to pravo koristi već blizu 80 posto novoumirovljenih, čime je jasno da je prvi korak za mirovinsku reformu u Hrvatskoj ukidanje takvog tereta po javne financije kao što je drugi obvezni mirovinski stup.
Drugi važan korak je upravo u realizaciji, a to je pravo (ne i obveza) rada i nakon 65. godine života, kako se ne bi odlazilo u starosnu mirovinu s jedva 33 godine radnog staža. Kad je pak riječ o adekvatnosti mirovina, kao važnom elementu za ocjenu uspješnosti mirovinskog sustava, hitno treba poboljšati model usklađivanja mirovina, ali i dokinuti razne posebne mirovinske privilegije i paramirovinska davanja. U Hrvatskoj su mirovine po posebnim propisima u stalnom broju korisnika i dvostruko veće od prosječne mirovine običnog umirovljenika. Vrijeme je da konačno i ovdje doma započnemo stvarnu revizija mirovinskog sustava, ali ne pod dirigentskim štapićem financijske industrije, zar ne?
Jasna A. Petrović
