Tko zarađuje više: muškarac ili žena? Prosječni građanin će odgovoriti kako oboje imaju istu plaću – ako rade na istom radnom mjestu. No, činjenicu da postoji značajna razlika u plaćama između muškaraca i žena u svim europskim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, danas znaju gotovo svi. No, kao da se zaboravlja, ili ne pridaje dovoljna pažnja, direktnoj posljedici ove razlike u primanjima – nižim mirovinama koje primaju žene, radi čega su u starosti siromašnije od muškaraca. Zapravo, prava istina o diskriminaciji žena na tržištu rada se vidi tek primanjem prve mirovine, a ona je u EU 39 posto niža od „muške” mirovine, a u Hrvatskoj oko 15 posto.
Muškarci su i danas bolje plaćeni od žena za obavljanje istih i sličnih poslova, a češće su i na bolje plaćenim i vodećim pozicijama ili u bogatijim granama. Dok su muškarci češće menadžeri i direktori, žene su uglavnom njihove pomoćnice. Nejednakost je najčešće vidljiva u zdravstvu, gdje radi velik broj medicinskih sestara koje su slabije plaćene, dok su doktori s velikim primanjima uglavnom muškarci.
Žene – radnici druge klase
Žene i muškarci imaju različitu radnu povijest, pa je tako za žene nejednakost u mirovini zbroj raznih rodnih nejednakosti tijekom života. Žene su radnici druge klase – imaju manju participaciju na formalnom tržištu rada, prekinute karijere radi odlaska na porodiljni ili brige o starijima i invalidnim osobama (koja nije priznata u tzv. socijalnoj ekonomiji), ograničene karijere nakon povratka na posao, niže plaće pa sukladno tome i mirovine, češće obavljaju prekarne poslove poput rada na pola radnog vremena ili rada na određeno.
Rodni jaz u mirovinama postoji diljem Europe i dovodi do nižeg životnog standarda i siromaštva starijih žena koje radi dužeg životnog vijeka češće postaju udovice. Ženama je stoga potrebna stanovita kompenzacija iz prvog mirovinskog stupa kojom bi se priznao, makar dijelom, neplaćeni kućni rad zbog skbri o djeci i starijima.
Prva studija na temu jaza u mirovinama provedena je u Njemačkoj tek 2012. godine, dok ju je Europska komisija po prvi puta dubinski ispitala u izvješću objavljenom 2013. godine.
Kada je još 2012. tadašnja predsjednica Ženskog komiteta FERPA/Europske konfederacije umirovljenika i starijih osoba Jasna Petrović u izlaganju na skupu u Europskoj komisiji upozorila na rodni jaz u mirovinama – tada od više od 40 posto, mnogi su protestirali kako je riječ o nepotvrđenim brojkama. Tolika razlika šokirala je i muškarce i žene, osobito europske čelnike. No, istina je polako isplivala na površinu.
„Istočne zemlje“ – više mirovine
Šokiralo ih je i to što su u bivšim socijalističkim zemljama, novim članicama EU, žene manje diskriminirane u mirovini, no u demokratski razvikanim zapadnoeuropskim zemljama. No to je posljedica „fleksibiliziranih“ i „liberaliziranih“ tržišta rada i pogoršanog položaja žena.
Prema službenim statistikama Hrvatskoj je rodni jaz u plaćama 2015. godine iznosio 10,2 posto, a u mirovinama 15,2 posto. Najveći jaz postoji u prekarnim poslovima (npr. 96 posto novozaposlenih žena dobivaju ugovore na određeno!). Danas se zna i to da žene koje rade na skraćeno radno vrijeme imaju čak 30 posto niže plaće od muškaraca koji rade skraćeno.
U 2013. godini rodni jaz u mirovinama u Europskoj uniji iznosio je u prosjeku 38 posto. Razlika u mirovinama varira od zemlje do zemlje – od 5 posto u Estoniji do 45 posto u Njemačkoj. No, svim članicama EU zajednička je tendencija da muškarci primaju veće mirovine od žena. Punu starosnu mirovinu u 2012. godini u EU ostvarilo je od 11 posto (Cipar) do 25 posto umirovljenika (Belgija), što pokazuje da se društveni kontekst članica EU značajno razlikuje, a rodne analize bi pokazale još zanimljivije indikatore.
Siromaštvo starijih žena
Ne čudi stoga da je stopa siromaštva starijih žena veća nego ona za starije muškarce, posebice u zemljama članicama EU gdje je dominantna mirovinska shema koja beneficije izjednačuje s životnom zaradom i doprinosima. Takva shema, zbog nedovoljno razvijenih i priuštivih socijalnih servisa, dovodi žene koje brinu o djeci i starijim članovima obitelji u nepovoljniji položaj, jer imaju prekinute karijere, a rad na skraćeno vrijeme ili u nekom drugom obliku prekarnog rada smanjuje njihovu životnu zaradu. Ženin dulji životni vijek u odnosu na muškarce znači da inflacija smanjuje njihove mirovine još i više, ukoliko je indeksacija neadekvatna. Tako su žene starije od 75 godina u najvećem riziku od siromaštva – čak dvostruko više od muškaraca.
Mirovinska politika sadrži brojne instrumente koji mogu pridonijeti smanjenju rodnog jaza u mirovinama. Minimalna mirovina, primjerice, koristi ženama koje imaju manje radnog staža i niža primanja. Redistributivni elementi u mirovinskoj formuli ciljaju na slabljenje veza između doprinosa i beneficija poput priznavanja prosječne plaće za određena razdoblja nezaposlenosti, iako doprinosi nisu uplaćeni. Posljednji instrument su naknade za brigu o djeci, koje variraju među članicama EU – od tri mjeseca u Belgiji do tri godine u Njemačkoj. Naknade za brigu o starijim članovima obitelji nažalost još nisu raširene u Europi, već se samo predviđaju u Njemačkoj i Finskoj.
Mirovine i starenje visoko su na ljestvici EU pitanja – 2012. je bila Europska godina za aktivno starenje i međugeneracijsku solidarnost. Iako Europska komisija priznaje da se mora pozabaviti pitanjem jaza između mirovina muškaraca i žena, nije uspjela predložiti mehanizme za mjerenje i praćenje ovoga problema. Na kraju nam preostaje postaviti pitanja: je li „dizajn“ mirovinskog sustava važan za žene? Može li određeni tip mirovinskog sustava pogodovati ženama više nego neki drugi? Na oba pitanja odgovor je – DA! Stoga će se Sindikat umirovljenika Hrvatske i dalje zalagati za mjere kao što su uvođenje minimalne mirovine, ukidanje drugog i jačanje prvog mirovinskog stupa, sve kako bi i starije žene živjele dostojanstveno.
Piše: Maja Šubarić Mahmuljin
