Dehidracija – isušenje organizma – stanje je koje se često ne prepozna, može pogoditi ljude svih dobi, a katkad može biti fatalno. Svatko od nas u određenom trenutku doživljava dehidraciju. Budući da njeni rani simptomi (glavobolja, suha usta, vrtoglavica, umor) nisu specifični, ljudi obično ne uoče da su dehidrirali, uzmu nešto tekućine, odmore se i to djeluje. Međutim, ako dopuste da se ta loša situacija predugo održava, mogu se izložiti ozbiljnoj opasnosti.
Uzročnici gubitka tekućine iz tijela, primjerice toplina, hladnoća, tjelovježba, produženo izlaganje niskoj vlažnosti zraka, povišena tjelesna temperatura, proljev i povraćanje, mogu stvoriti uvjete za potencijalno opasnu dehidraciju. Lišeno tekućine, tijelo izvlači tekućinu iz tjelesnih stanica s ciljem da obnovi uobičajen volumen krvi. Budući da se nedostatak stanične tekućine nastavlja, taj pokušaj obnavljanja krvi ne uspijeva. Nedovoljna količina krvi znači pad krvnog tlaka, što dovodi do umora, vrtoglavice i glavobolje. U ovoj fazi dehidracije, mjere koje se mogu poduzeti su odmor i uzimanje tekućine. Međutim, kad je dehidracija jače izražena, kad je prisutna mučnina, grčevi u mišićima ili čak nesvjestica, potrebna je hitna medicinska pomoć. Krvni tlak može pasti na opasno niske razine.
Skriveni neprijatelj
Jedan od problema je taj što je žeđ slab indikator potreba tijela za tekućinom. U normalnim okolnostima do vremena kad osjetimo žeđ već smo izgubili oko jedan posto tjelesne težine u tekućini, to jest oko 75 dekagrama u osobe teške oko 75 kilograma. Mnogi ljudi nisu svjesni te potrebe za tekućinom. Osoba teška 65 do 70 kilograma treba unijeti minimalno dvije litre tekućine dnevno putem pića i hrane. Za vrijeme vrućih dana, eventualno s dodatkom neke tjelovježbe, unos tekućine u organizam mora biti povećan proporcionalno onome što je izgubljeno.
Kad je toplina uzročni faktor, dehidracija može dovesti do toplotnog iscrpljivanja. Zajedno s gubitkom vode, tijelo gubi i elektrolite, prvenstveno natrij, kloride i kalij, koji su neophodni za normalno funkcioniranje stanica i živaca. Toplotni udar nastaje za vrijeme dugotrajnog izlaganja toplini, tjelovježbom ili kombinacijom jednog i drugog. Tjelesna temperatura često naraste iznad 40 stupnjeva, puls je ubrzan, koža je topla i suha, vid se zamućuje, a slušanje je otežano. Ako se tjelesna unutarnja temperatura brzo ne smanji, mogu nastati grčevi, koma i – fatalni svršetak.
Posebna pažnja treba biti posvećena djeci, jer ona imaju manje žlijezda znoj- nica nego odrasli, a i njihovi su tjelesni sustavi za reguliranje topline još nedovoljno razvijeni. Također i osobe starije od 55 godina imaju manje djelotvorne tjelesne„termostate” i slabiji osjećaj žeđi.
Kako izbjeći dehidraciju?
Osim što je potrebno piti šest do osam čaša vode dnevno, smanjite unos kave, čaja, alkohola i bezalkoholnih pića koja sadrže kofein, zato jer svi oni pospješuju eliminaciju vode iz tijela. Osobe koje planiraju dodatnu fizičku aktivnost, trebaju povećati unos vode i sokova prije same aktivnosti.
Ako je mokraća bistra, hidrirani ste u dovoljnoj mjeri. Međutim ako je ona intenzivno jače žuta, organizam treba tekućinu! Ako tijelo ima dovoljnu količinu tekućine, koža je mekana i elastična. Kad je tijelo dehidrirano, koža postaje sve više suha i kruta. Liječenje dehidracije zahtijeva mirovanje na svježem, hladnom mjestu, uzimanje tekućine – u težim slučajevima i putem infuzije. Dobra metoda za nadomje- štanje elektrolita je pileća juha, koja je izvrstan izvor vode, kalija i soli. Preporučljivo je nositi odgovarajuću odjeću, koja omogućuje tijelu da „diše” i tako se samo hladi.
Tinejdžeri i mlađe odrasle osobe skloni su postupati sa svojim tijelom kao da su besmrtni. Oni su posebno ranjivi na iscrpljenost i dehidraciju u vrijeme kad ih neko sportsko natjecanje, ponos, ambicije ili obaveze tjeraju da postižu što bolje rezultate, a zanemaruju temeljne ljudske potrebe – umjerenost, odmor i vodu. Ne dopustite da se to i vama dogodi!
dr. Ivo Belan
