Starije osobe, koje u Hrvatskoj čine gotovo 23 posto ukupnog stanovništva, jedna su od najranjivijih dijelova populacije. Upravo zbog brojnosti, ali i činjenice da je čak 33,8 posto starijih od 65 godina u zoni rizika od siromaštva i socijalne isključenosti, važno je da budu vidljive u društvu, osobito donositeljima odluka, lokalnim zajednicama i dužnosnicima na državnoj razini.
Treba imati na umu kako ne postoji međunarodni instrument koji bi pružao sveobuhvatan i sistematičan pravni okvir za promicanje i zaštitu starijih osoba, zbog čega je nužno da svaka država poduzme najbolje moguće mjere za unapređenje položaja i kvalitete života starijih osoba. Ima li to Hrvatska? Nema. Jedini nezavisni institut zaštite je Pučki pravobranitelj, dok su posebne pravobranitelje kao izrazito ranjive kategorije dobili jedino žene, djeca i osobe s invaliditetom.
Par poglavlja kao geto
Umirovljeničke udruge, osobito Sindikat umirovljenika i Matica umirovljenika Hrvatske, ali i poneka umirovljenička stranka, poput Hrvatske stranke umirovljenika, u više su navrata inzistirali na uvođenju instituta pravobranitelja za starije osobe. Nažalost od toga – ništa. Istina, Ured pučkog pravobranitelja uredno svake godine zatraži od umirovljeničkih i inih udruga da dostave svoje zamjedbe glede položaja starijih u društvu, a temeljem toga u godišnjem izvješću formulira po nekoliko preporuka Hrvatskom saboru u poglavljima “Mirovinsko osiguranje”, “Diskriminacija temeljem dobi” i “Diskriminacija u području rada i zapošljavanja”. I to je to.
Sve je to, međutim, toliko usputno i daleko od ozbiljnijeg strateškog promišljanja potrebnih politika i mjera, da je sada već neosporno kako je potrebno donijeti Zakon o pravobranitelju za umirovljenike i starije osobe i kreirati institut zaštitnika te velike ranjive skupine stanovništva. Jednako tako bi barem na razini svih županija trebalo osnovati obvezna povjerenstva za tu dobnu skupinu, no trenutno ih tek imamo npr. u Gradu Varaždinu, Ludbregu te Istarskoj županiji.
Požurivanje kao intervencija
Svjedoci smo, primjerice, i tragičnih događaja sa smrtnim ishodom starijih osoba koje su smješteni u institucionalnoj skrbi, konkretno obiteljskim domovima, što je nedopustivo i nezamislivo da se događa u 21. stoljeću. Nedostatak nadzora nad institucijama skrbi ne smije biti opravdanje. Zbog takvih slučajeva jasno je kako prioritet društvenih struktura mora biti hitna izgradnja politika i mjera socijalne skrbi prilagođenih potrebama osobama starije životne dobi, a osobito kategorije umirovljenika koji se opasno bliže udjelu od jedne trećine u ukupnom stanovništvu.
Naime, dok socijalno ugrožene starije osobe imaju mogućnost ostvarivanje socijalne potpore, umirovljenici s najnižim primanjima tek na ponekoj lokalnoj razini ostvaruju dodatna prava, a pri tom su najugroženije upravo žene i samci. Umirovljenici i starije osobe zbog svoga nepovoljnog sociogospodarskog položaja lako mogu postati žrtve ugrožavanja i kršenja mnogih prava koja su im zajamčena međunarodnim instrumentima i nacionalnim propisima.
Intervencija Pučkog pravobranitelja najčešće se svodi samo na požurivanje rješavanje zahtjeva ili upit zbog čega zahtjev nije riješen ili čak dobiju savjet da se strpe dok upravni ili koji drugi sud ne riješi njihov predmet, a oni su stariji od 80 godina i nemaju objektivno vremena za čekanje.
Za specijaliziranog pravobranitelja
Takvo stanje ukazuje na potrebu osnivanja drugog neovisnog tijela kojem bi se mogle za pomoć obratiti umirovljenici i stariji građani. U mnogim zemljama koje su prihvatile koncepciju specijaliziranih ombudsmana postoje i ombudsmani za umirovljenike i/ili za starije osobe. Tako parlamentarni povjerenik, odnosno ombudsman za umirovljenike postoji u Velikoj Britaniji, Kanadi, Irskoj, Belgiji. U Poljskoj postoji ombudsman za osiguranja u čijem su djelokrugu uz komercijalna osiguranja i mirovinsko, zdravstveno i invalidsko osiguranje. U Finskoj djeluju lokalni umirovljenički ombudsmani. U mnogim saveznim državama SAD postoji ombudsman za starije osobe čija je osnovna zadaća nadzor nad stanjem u domovima umirovljenika i domovima za starije i nemoćne osobe, a koji čak u tim domovima imenuju nekoga od korisnika kao svoga pomoćnika koji prikuplja pritužbe korisnika domskih usluga.
S ciljem više razine zaštite ove velike i socijalno osjetljive skupine građana, sve je izvjesnije kako je potrebno osnivanje pravobranitelja za umirovljenike i starije osobe i uređivanje ove problematike posebnim zakonom.
Donošenjem ovoga Zakona osnovala bi se specijalizirana ombudsmanska institucija u čijem bi djelokrugu bila zaštita prava starijih osoba i umirovljenika, čime bi se osigurala djelotvornija zaštita prava ove velike i ranjive skupine hrvatskih stanovnika. Primjerice, davanjem ovlaštenja pravobranitelju za umirovljenike i starije osobe da, u određenim slučajevima, odnosno kada se to smatra neophodnim za zaštitu prava starijih osoba i umirovljenika, pruža besplatnu pravnu pomoć starijim osobama i umirovljenicima, osiguralo bi se da prava tih osoba ne budu, zbog njihove neupućenosti i financijske nemogućnosti za dobivanje profesionalne pravne pomoći, ugrožena ili povrijeđena. Istovremeno bi se osiguralo da odgovarajući zahtjevi budu pravilno i u zakonskom roku sastavljeni i podneseni nadležnim tijelima, čime bi se u stanovitoj mjeri ubrzao i postupak odlučivanja.
Zatim, davanjem ovlaštenja pravobranitelju za umirovljenike i starije osobe da u svako doba pregleda domove za smještaj umirovljenika i starijih osoba (u javnom ili privatnom vlasništvu), gerijatrijske odjele bolnica i druge ustanove u kojima su smješteni umirovljenici, starije i nemoćne osobe, osigurala bi se zaštita najnemoćnije skupine starijih osoba te preventivnim djelovanjem umanjila mogućnost iskorištavanja ovisnog položaja starijih te zloporaba njihovog povjerenja. Osnivanjem specijalizirane ombudsmanske institucije rasteretio bi se pučki pravobranitelj, što bi moglo doprinijeti i njegovom efikasnijem radu.
Novi svijet za stare
Pravobranitelj za umirovljenike i starije osobe podnosio bi Hrvatskom saboru jednom godišnje redovito izvješće o svom radu i o ugrožavanju i povredama prava umirovljenika i starijih osoba, kao i posebna izvješća Saboru, Vladi ili pojedinom ministarstvu o ostvarivanju, ugrožavanju ili povredama prava umirovljenika i starijih osoba. Pravobranitelj za umirovljenike i starije osobe mogao bi potaknuti donošenje novog ili izmjene i dopune zakona koji uređuju prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, te prava umirovljenika i starijih osoba u socijalnoj skrbi i drugim područjima.
Pravobranitelj za umirovljenike i starije osobe ne bi mogao biti član političke stranke, a stjecao bi i poseban imunitet. Da, umirovljenici u zemlji u kojoj 75 posto svih mirovina se nalazi ispod hrvatske linije siromaštva, u kojoj prosječna mirovina vrijedi samo 35 posto prosječne plaće, trebaju zaštitnika. Sindikat umirovljenika u svojim godišnjim programima uporno ponavlja taj zahtjev. I došao je taj trenutak da to još glasnije zatraži: dajte nam pravobranitelja za umirovljenike i starije osobe! Nikad niste prestari da sanjate novi san i vjerujete kako može biti bolje.
Jasna A. Petrović
