UVODNA RIJEČ

Sloboda pod ključem

Piše: Jasna A. Petrović

     Na društvenim mrežama portala orijentiranih na stariju popu­laciju je opći predizborni tulum. Jedni druge optužuju kako bi im bilo pametnije manje zboriti, a više paziti za koga glasaju. Uglavnom, poneki zalutali mlađi komentator glasno optužuje sta­re kako su oni krivi zbog koruptivnih lokalnih „vlada" i masovnog iseljavanja cijelih obitelji u inozemstvo.

     Dobro je to da su se stari aktivirali i jedni druge opominju na važnost sudjelovanja u izborima. Da, svojim glasom pišete sud­binu zemlje i šanse za svoj dostojanstveniji život. No, sada dolazi realnost. Koliko zapravo ova ili bilo koja druga vlada želi da starije osobe glasaju? Je li točno da stariji iz ruralnih područja uglavnom glasaju za desnu opciju, a iz urbanih dijelova za stranački spektar od centra do lijevog? Što god da bilo, stariji su izabrali promjenu, ma što to značilo. Jer, loši političari bivaju izabrani zahvaljujući dobrim građanima koji ne izlaze na izbore.

     Legenda Facebooka je umirovljenica Ivanka Mijić iz doma u centru Zagreba, koja je stavila ovaj post:„Želim biti slobodna osoba, a ne daju mi. Za vrijeme ručka, koji mi je prisjeo, dobili smo obavi­jest da se izbori neće održati kao do sada u domu, nego možemo vidjeti gdje spadamo na web stranici doma za izbor čelnika mjesta u kojem živimo. U domu je 70% korisnika iz drugih mjesta, a ne iz Zagreba." Odlučili smo i mi dići glas.

     Iako su za prošle predsjedničke izbore svim domovima umirov­ljenika omogućili da svi njihovi korisnici glasaju u domovima, kako saznajemo od GONG-a, na lokalnim izborima birači mogu glasati samo u mjestu svoga prebivališta, pa tako zakonski nije predviđeno formiranje posebnih biračkih mjesta u ustanovama socijalne skrbi.     Državno izborno povjerenstvo je vezano za glasanje u tim ustano­vama jedino predvidjelo mogućnost da korisnici domova glasaju izvan, odnosno unutar doma, ali radi se o manjini koja je prijavljena na adresu doma ili ima prebivalište na adresi kojoj pripada biračko mjesto koje pokriva i područje doma.

     GONG je po pitanju nemogućnosti glasanja u staračkim domo­vima ili na primjer bolnicama u više navrata isticao kako se radi o lošoj praksi upozorivši kako bi glasanje trebalo biti dostupno svima.

     A možda se nekoj starijoj osobi naprosto kao starijoj osobi ne sviđa pomisao da uranite i s maskom na licu satima čekate u redu kako biste dali svoj glas na izborima? Više vam se sviđa pomisao da ime omiljene stranke ili kandidata zaokružite u domu ili kod kuće - na kauču? I na sam dan izbora odspavate koliko želite? U doba korone je dopisno glasovanje sve popularnije. U SAD-u su na prošlim predsjedničkim izborima demonstrirali kako to može funkcionirati - rekordan broj birača je sudjelovao na izborima putem dopisnog glasovanja, a zahvaljujući tome povećala se i stopa izlaznosti. U vre­menima pandemije je dopisno glasovanje sigurnije, udobnije i - u trendu. Iako se mišljenja oko te vrste glasovanja razilaze, stručnjaci u Njemačkoj očekuju da bi udio dopisnih birača u ukupnoj biračkoj masi na sljedećim izborima za Bundestag mogao biti i veći od 50%.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja


 

U strahu su velike oči

     Strah je u pravilu negativ­no emocionalno stanje izazvano novim, naglim podražajem koji je opasnost za pojedinca, bila ona stvar­na ili nestvarna. Strahovi su naučene emocionalne reak­cije na iznenadne podražaje iz okoline ili plod naše mašte. Jedini urođeni strah je strah od gubljenja podloge. Svi ostali strahovi su naučeni tijekom života kao rezultat interakci­je pojedinca i okoline. Strah, kao i bol, štiti tijelo od daljnjih oštećenja, svojom intenzivnom neugodom i isključivanjem svih drugih stvari koncentri­ra tijelo na obranu onoga od čega prijeti opasnost.

     Stariji ljudi se uglavnom boje negativnih iznenadnih promjena emotivnih stanja koja su upravo sada, u vrije­me pandemije koronavirusa, najčešća pojava. Prije svega najjači je strah od zaraze, jer kod starijih osoba je moguć vrlo težak tok bolesti, nužna je hospitalizacija, a vrlo često je potreban smještaj na bol­nički tretman u slučaju vrlo teških oblika bolesti. Stariji u pravilu ne izlaze iz stanova bez potrebnih maski za lice i ne odlaze na prigodna druže­nja u svoje udruge. Prijatelji i članovi obitelji ne posjećuju jedni druge jer se boje zaraze....

Read more...


 

Strpljeni u svojoj školjkici

     Prije nekoliko dana je umrla djevojčica čiju smo borbu za život pratili danima. Naime, djevojčica je smještena u lokalnu bolnicu s nizom ozljeda, a zbog nji­hove težine prebačena je u bolnicu u Zagreb. Ozljede je zadobila u svojoj obitelji u koju je vraćena nakon boravka kod udomitelja. Majka i otac djevojčice su uhićeni i određen im je pritvor. Djevojčica nije dolazila k svijesti zbog vrlo teških ozljeda pa je frustracija građana, osobito roditelja, rasla iz dana u dan. Pored roditelja koji su zlostavljali djevojčicu bijes građana je rastao, ne samo na njih, već i na zaposlenike Centra za socijalnu skrb koji su donijeli odluku o vraćanju djevojčice na brigu i odgoj roditeljima. Javnost je jednako za smrt djevojčice okrivljavala dje­latnike Centra za socijalnu skrb jednako kao i roditelje, a neki čak i više..

Read more...


 

Samoća i usamljenost u doba korone

     Prošao je već i prvi mje­sec nove godine koji je označio da polako ula­zimo u drugu godinu života s koronom, Mislili smo da će ova godina označiti kraj strahotama koje su promije­nile naše uobičajene živote i transformirale ih u neke ogra­ničene prostore neprimjerene našim željama i potrebama.

     Obećavali su nam liječni­ci da od Nove godine stiže cjepivo. I doista prije mjesec dana cijepljeno je stotinjak sretnika iz domova za starije osobe, nešto više zdravstvenih djelatnika koji stalno rade vrlo teške i odgovorne poslove s najtežim bolesnicima i koji su svakodnevno izloženi opasnosti da i sami postanu bolesnici i da bolest zahvati i članove njihovih obitelji. I starijima od 60 godina obećano je da će nakon ove grupe biti cijepljeni, kao i oni oboljeli od nekih rizičnih bolesti. No sada je već malo zapelo. Is­poruka cjepiva nije dostatna za sve koji ga sada trebaju ili čak žele kupiti. Nažalost, vjerujem da svi stariji neće biti cijepljeni u prvoj grupi, ali treba se nadati da će to biti obavljeno da kraja lipnja. Dakle, procijepljenost ljudi bit će ipak malo sporija, ali vjerujemo dovoljno brza i učinkovita....

Read more...


 

Prijateljstvo jače od pandemije

     Prolazi vrijeme. Prošla je već cijela godina od pojave prvog oboljelog od Covida-19 u našoj zemlji. Eto, sada smo se počeli i ci­jepiti protiv poznatog nam neprijatelja. Optimizam se vraća u našu svakodnevnicu. Epidemiološke mjere malo su ublažavane usprkos činjeni­ci da se u našem okruženju pojavio neki novi soj virusa. Nismo se pravo oslobodili jedne pošasti, a pred vratima je bila nova, prema iskustvu susjednih zemalja još opa­kija. Sad opet s prijateljima pijemo kavicu po terasama kafića, hodajući ulicama gra­da, zastajkujući na uglovima ulica da dovršimo razgovor i da krenemo opet svatko na svoju stranu. Sami, sa svojim alter-egom. Žurit ćemo kući i ne skidajući kaput, nazvati prijateljicu s kojom smo se rastali na uglu neke ulice i javiti da ste usput sreli poznanicu i zapravo nastaviti započeti nedovršeni razgovor od prije.

     Znam da ćemo opet morati biti više u kući jer nismo svi imali sreću da među prvima primimo adekvatno cjepivo. Opet ćemo se morati čuvati, maske će ostati svakidašnji „modni detalj". Da, dobro ste pročitali.   Maske su postale modni detalj. Sjetite se kako smo u početku svi imali bijele ili svijetlo plave maske. Ljekarne su brzo nabavile ružičaste pa su gospođe „nabacile" malo rumenila. Postupno se razvijala „manufaktura" maski za sve prilike za„vjenčanja (bijele sa sjajnim šljokicama) i crne za sprovode"....

Read more...


 

Solidarnost pobjeđuje

      Na kraju stare godine bili smo frustrirani cjelo­godišnjom borbom s korona virusom, izolacijama i ograničenim mogućnostima slobodnog kretanja i druženja s prijateljima i članovima obite­lji. Mislili smo da će dolaskom novog cjepiva početkom nove godine prestati i pandemija i započeti mogućnost normal­nog života, rada i druženja i putovanja, da ćemo se vratiti starom načinu života i starim navikama. No, prošla godina nam je i na kraju odlučila po­kazati da postoji još veće zlo nego što je korona.

     Iza podneva 29. prosinca snažan potres, jačine 6,3 stup­njeva po Richteru, zadesio je Baniju, a protresao je i Zagreb gdje su produbljene štete na­nesene ranijim potresom. Inte­resantno je da ovaj potres nije izazvan pokretanjem energije iz zagrebačke ploče, nego iz druge koja je jačeg djelovanja na Baniji i Kordunu te u Sisku i Posavini.

      Potresi su i dalje prisutni u našim životima i tako će biti još neko vrijeme. Do kada - ne znamo i kako će završiti - ne znamo. Prošle godine više od dvije tisuće potresića je pro- tutnjalo ovim našim krajevima, osjetili i doživjeli smo samo mani broj njih, no točno je da živimo u strahu.

      Svugdje na ekranima sli­ke porušenih kuća, ljudi koji plaču i spašavaju dokumente i neke potrepštine iz kuća, koji spavaju sjedeći cijelu noć u automobilu ili čak na zemlji pokriveni ceradom ili samo tankim najlonom....

Read more...