UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja


 

Kada je vrijeme za odlazak u dom

     Prije nekoliko dana došao je k nama u Sindikat umi­rovljenika gospodin koji je u domu kratko vrijeme. Oti­šao je prije nekoliko mjeseci, nakon smrti supruge. Odmah je nastavio govoriti kako je za­dovoljan boravkom u domu jer se sada može posvetiti svome novom hobiju o kojem je ma­štao godinama. Sada ne mora misliti gdje i što će jesti, tko će spremiti stan, što treba platiti i kako će aktivno provesti dan.

Sjetila sam se nekih umirov­ljenika koji redovno odlaze u udruge umirovljenika ne samo da im prođe dan, već da savla­daju neke nove vještine i navike kako bi obogatili svoje vrijeme. Gospodin je vrlo ambiciozno postavio svoje ciljeve.     Njegova me priča potaknula na razmišlja­nje o tome kada starije osobe trebaju planirati odlazak u dom. Da li uopće imamo percepciju kada je vrijeme odlaska u dom i kako treba planirati odlazak u dom.

Ozbiljno po­činjemo planirati svoje starenje od­laskom u mirovi­nu. Ostajanje u vlastitom domu najčešća je opcija s rokom trajanja dok god sami možemo, bez većih proble­ma, upravljati svojim životom. I to samo uko­liko smo sami ili s partnerom u mogućnosti organizirati dostojanstveno starenje uz eventualno manju pomoć u vlastitom domu. Kad dobijemo nekoliko mirovina i kad dnevne obveze postanu premale da nam ispune dan, potražimo aktivnost da ispu­nimo dio dana koji postaje inače poligon za negativne oblike korištenja slobodnog vremena.Tražimo neki „poslić" ili aktivnosti za slobodno vrijeme u nekoj udruzi. Počinjemo se družiti sa svojom generacijom koja vas odmah želi osvijestiti kako odmah trebamo osigurati i mjesto u„staračkom" domu koji je u vlasništvu grada Zagreba ili županije u kojoj živimo, jer po iskustvu starijih na njega se čeka u pravilu deset i više godina. Dobar dio starih u toj dobi stvarno treba tuđu pomoć....

Read more...


 

Smrt kao odabir?

     U posljednjih godinu i pol dana gotovo cijeli je svijet zahvaćen veli­kom pandemijom koronavi- rusa. U početku pojave virusa vjerovali smo da će trajati ne­koliko mjeseci, kao neka vrsta gripe. Kako se zaraza proširila na gotovo sve zemlje svijeta, proglašena je pandemija koja traje još i sada. U međuvreme­nu znanstvenici su pripremili više vrsta cjepiva koja se pro­izvode u ogromnim količina­ma kako bi se procijepili svi stanovnici zemalja zahvaćenih zarazom. Zbog sprječavanja prijenosa zaraze gotovo sve zemlje su zatvorile granice.      U svim je zemljama proglašen neki oblik karantene i ogra­ničavanje slobodnog kretanja, mnogi su ljudi ostali bez posla i sve teže podnose izolaciju i ograničavanje slobodnog kretanja i druženja.

     Osamljenost i smanjenje osobne komunikacije ljudi teško podnose. Neki novi oblici komunikacije primjetniji su u posljednje vrijeme. Svi mladi odmah su se prebacili na intenzivnu komunikaciju putem društvenih mreža, no kod starijih to nije bilo mogu­će zbog nepoznavanja novih tehnologija za koje sve starije osobe nemaju ni materijalnih, ali niti mentalnih mogućnosti. Mislim da je za starije osobe vrlo frustrirajuće upravo ovo osamljivanje i nemogućnost korištenja naučenih oblika komunikacije. Tako nam u Glas umirovljenika stiže sve više pisama u kojima se ljute na neke naše savjete i što je zabrinjavajuće, predlažu i neke drastične oblike rješavanja problema.      Predlaže tako naš čitatelj „donošenje zakona o eutanaziji koji bi bio isključivo na dobrovoljnoj osnovi. Drugi predlaže donošenje zakona o smrtnoj kazni s javnim vješa- njem uz tv prijenos"...

Read more...


 

Strpljeni u svojoj školjkici

     Prije nekoliko dana je umrla djevojčica čiju smo borbu za život pratili danima. Naime, djevojčica je smještena u lokalnu bolnicu s nizom ozljeda, a zbog nji­hove težine prebačena je u bolnicu u Zagreb. Ozljede je zadobila u svojoj obitelji u koju je vraćena nakon boravka kod udomitelja. Majka i otac djevojčice su uhićeni i određen im je pritvor. Djevojčica nije dolazila k svijesti zbog vrlo teških ozljeda pa je frustracija građana, osobito roditelja, rasla iz dana u dan. Pored roditelja koji su zlostavljali djevojčicu bijes građana je rastao, ne samo na njih, već i na zaposlenike Centra za socijalnu skrb koji su donijeli odluku o vraćanju djevojčice na brigu i odgoj roditeljima. Javnost je jednako za smrt djevojčice okrivljavala dje­latnike Centra za socijalnu skrb jednako kao i roditelje, a neki čak i više..

Read more...


 

U strahu su velike oči

     Strah je u pravilu negativ­no emocionalno stanje izazvano novim, naglim podražajem koji je opasnost za pojedinca, bila ona stvar­na ili nestvarna. Strahovi su naučene emocionalne reak­cije na iznenadne podražaje iz okoline ili plod naše mašte. Jedini urođeni strah je strah od gubljenja podloge. Svi ostali strahovi su naučeni tijekom života kao rezultat interakci­je pojedinca i okoline. Strah, kao i bol, štiti tijelo od daljnjih oštećenja, svojom intenzivnom neugodom i isključivanjem svih drugih stvari koncentri­ra tijelo na obranu onoga od čega prijeti opasnost.

     Stariji ljudi se uglavnom boje negativnih iznenadnih promjena emotivnih stanja koja su upravo sada, u vrije­me pandemije koronavirusa, najčešća pojava. Prije svega najjači je strah od zaraze, jer kod starijih osoba je moguć vrlo težak tok bolesti, nužna je hospitalizacija, a vrlo često je potreban smještaj na bol­nički tretman u slučaju vrlo teških oblika bolesti. Stariji u pravilu ne izlaze iz stanova bez potrebnih maski za lice i ne odlaze na prigodna druže­nja u svoje udruge. Prijatelji i članovi obitelji ne posjećuju jedni druge jer se boje zaraze....

Read more...


 

Prijateljstvo jače od pandemije

     Prolazi vrijeme. Prošla je već cijela godina od pojave prvog oboljelog od Covida-19 u našoj zemlji. Eto, sada smo se počeli i ci­jepiti protiv poznatog nam neprijatelja. Optimizam se vraća u našu svakodnevnicu. Epidemiološke mjere malo su ublažavane usprkos činjeni­ci da se u našem okruženju pojavio neki novi soj virusa. Nismo se pravo oslobodili jedne pošasti, a pred vratima je bila nova, prema iskustvu susjednih zemalja još opa­kija. Sad opet s prijateljima pijemo kavicu po terasama kafića, hodajući ulicama gra­da, zastajkujući na uglovima ulica da dovršimo razgovor i da krenemo opet svatko na svoju stranu. Sami, sa svojim alter-egom. Žurit ćemo kući i ne skidajući kaput, nazvati prijateljicu s kojom smo se rastali na uglu neke ulice i javiti da ste usput sreli poznanicu i zapravo nastaviti započeti nedovršeni razgovor od prije.

     Znam da ćemo opet morati biti više u kući jer nismo svi imali sreću da među prvima primimo adekvatno cjepivo. Opet ćemo se morati čuvati, maske će ostati svakidašnji „modni detalj". Da, dobro ste pročitali.   Maske su postale modni detalj. Sjetite se kako smo u početku svi imali bijele ili svijetlo plave maske. Ljekarne su brzo nabavile ružičaste pa su gospođe „nabacile" malo rumenila. Postupno se razvijala „manufaktura" maski za sve prilike za„vjenčanja (bijele sa sjajnim šljokicama) i crne za sprovode"....

Read more...