UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

     

PROŠIRENO PRAVO NA RAD

Spas za siromašne obiteljske umirovljenike

 

      Pravo na rad do polovice radnog vremena uz zadržavanje cijele mirovine uvedeno je 1. siječnja 2014. godine, no tada su to pravo imali samo korisnici starosne mirovine te invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti ili djelomičnog gubitka radne sposobnosti. Uz dugotrajne napore SUH-a, to pravo tek od 1. siječnja 2019. godine prošireno je i na korisnike prijevremene mirovine i dugotrajne osiguranike. Obiteljski umirovljenici, koji su u više od 93 posto slučajeva žene, to pravo ni tada nisu dobili, zbog čega je SUH podnio zahtjev za ocjenu ustavnosti takve odredbe. U siječnju 2019. bilo je 222 tisuća obiteljskih umirovljenika koji su primali prosječno tek 1.986 kuna mirovine, te je njihovo izuzimanje i dalje bilo veliki problem.

      Ono što i danas bode u oči je što umirovljeni vojnici i policajci imaju opciju da se zaposle na puno radno vrijeme i zadrže pola mirovine, te su time privilegirana„kasta". Unatoč odbijenicama, SUH nije odustajao, te je u suradnji s Maticom umirovljenika progurao svoje zahtjeve u Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe te su 13. studenog 2020. godine u Program rada tog tijela uvršteni i zahtjevi o pravu na rad obiteljskih umirov­ljenika, ali i nepenaliziranju i oduzimanju dijela mirovine onima koji primaju najniže mirovine u slučaju zaposlenja do polovice radnog vremena.

      Čelnici umirovljeničkih udruga dobili su pozitivne signale vladajućih da će se ti problemi uskoro početi rješavati. A riješili su se izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2021. godine, čime je ispravljena ne­pravda i za obiteljske umirovljenike i za sve koji primaju najnižu mirovinu.

      Ovakvom razvoju događaja najviše je pridonijela nestabilnost Vlade zbog trzavica s Čačićevim Reformistima, pa je kao spasitelj umirovljenika i Vlade odjednom uskočio Silvano Hrelja. Tako je u zamjenu za glas Vladi, Hrelja zauzvrat dobio priliku da se pohvali kako je upravo on se izborio za ove korisne izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju, dok je prava istina da je sve već bilo dogovoreno s umirovljeničkim udrugama.

Privilegija ili nužda?

     Nekome nedovoljno neupućenom poprilična bizarna se čini borba umirovljeničkih udruga da se svim umirovljenicima omogući pravo na rad do polovice radnog vremena. Pa tako često čujemo komentare kako bi siromašnim umirovljenicima, koji jedva spajaju kraj s krajem, trebalo povećati mirovine, a ne da moraju u mirovini još i raditi. Dakako, to je krajnji cilj i svih nastojanja Sindikata umirovljenika Hrvatske, pa tako i traženje da se uvede nova formula usklađivanja mirovina, te pronađe način za dodatno povećanje mirovina.

     Nažalost, realnost je surova, nijedna dosadašnja hrvatska Vlada nije pokazala puno sluha za umirovljenike, a posebno one najugroženije, pa je bilo kakav pomak u omogućavanju boljeg života umirovljenika u ovakvim uvjetima ipak uspjeh. Zbog toga se SUH uvijek zalagao i za omogućavanje rada svim umirovljenicima bez da izgube pravo na isplatu mirovine. Cilj je dakako da oni s nižim mirovinama koje su im nedovoljne za preživljavanje ipak imaju mogućnosti izlaza iz bijede.

Skupljanje političkih poena

     Isti scenarij ponavlja se i u slučaju uvođenja novog modela obiteljskih mirovina. Naime, i u prošlom i u ovom sazivu Vlade oformljena je Radna skupina za preispitivanje modela obiteljske mirovine, te su umirovljeničke udruge reformu obiteljske mi­rovine uvrstile kao jednu od najbitnijih točaka u Program rada

Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe.

     U razgovorima, predstavnici vlasti obećali su da će se do kraja 2022. godine sve pripremiti kako bi novi model obiteljskih mirovina stupio na snagu početkom 2023. godine. No, nakon suradnje s Vladom, Hrelja je odjednom postao veliki zagovaratelj promjene modela obiteljske mirovine, pričajući u intervjuima kako će umje­sto krajem 2024. njegovom zaslugom taj model zaživjeti početkom 2023. godine. Da bi opravdao svoj politički prijelaz.

      Umirovljeničke udruge sigurno nemaju ništa protiv da Hrelja zagovara njihove zahtjeve, pa i da bude podstrekivač ili ubr- zavač zakonskih promjena koje će na kraju donijeti dobrobit umirovljenicima. No, za promjenu, mogao bi uzeti neke od 50- tak točaka SUH-ovog programa koje Vlada još nema namjeru prihvatiti, te njih početi rješavati, a ne se hvaliti nečim što su umirovljeničke udruge već dogovorile s Vladom.

Igor Knežević