UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

USKLAĐIVANJE MIROVINA IZ RUKAVA

Gladna jesen i hladna zima za umirovljenike

Dvije trećine mirovina je ispod hrvatske linije siromaštva!

 

     Kaže premijer Plenković ovih dana kako je u Hrvatskoj sve u rastu i cvatu, broj zaposlenih raste, bujaju plaće, mirovine nikad nisu bilježile viši rast. I možda je u nekim stvarima u pravu, ali kad su mirovine u pitanju, to na prvi pogled jednostavno nije točno. Pa čak i ako on pod rastom mirovina misli na usklađivanje, što je zakonski propisano    Zakonom o mirovinskom osiguranju i ne može se izjednačiti s povećanjem mirovina teško je reći da je rast temeljem usklađivanja nikada veći. Premijer je za razliku od nas optimist.

Od kada je preuzeo Vladino kormilo 2016., provedeno je deset usklađivanja mirovina, od čega je na godišnjoj razini ovo treće po visini ukupnog iznosa. Dok je 2017. i 2020. godišnje usklađivanje iznosilo manje od tri posto (2,75 i 2,11 posto), 2018. je iznosilo 3,64 posto, a 2019. 3,49 posto, što je oboje više od 3,02 posto za 2021. godinu. Premijer ne zna ili ne govori istinu? Možda je Plenković izračunao na svom kalkulatoru da je to veći kunski iznos pojedinačnog usklađivanja mirovina, pa je tako 2,7 posto za drugo polugodište 2018. godine iznosilo 63,30 kuna, a sada ovo „povećanje" u drugom polugodištu 2021. iznosi 63,50 kuna. Hej, nećeš ti vjerovati predsjedniku Vlade, kad je razlika stvarno 20 lipa!

Uplati Vladi na račun

     Dakle, drugo ovogodišnje usklađivanje službeno je iznosilo 2,46 posto, što i nije pojedinačno tako loše, jer je visinu aktu­alne vrijednosti mirovine (AVM) diglo sa 69,81 na 71,53 kuna, koliko iznosi i vrijednost jedne godine radnog staža za najnižu mirovinu. No, većina će dobiti mizeriju od 30 do 60 kuna, jer je medijan mirovine 2.370 kuna, pa se tako većina mirovina kreće do dvije tisuće kuna. Mnogi su umirovljenici poželjeli uplatiti taj mizerni iznos direktno premijeru na njegov tekući račun, barem ako je suditi po komentarima na društvenim mrežama.

Međutim, tu ima još jedno pitanje: Državni zavod za statistiku objavio je da su u prvom polugodištu ove godine, u odnosu na isto razdoblje prošle godine, potrošačke cijene (inflacija) porasle samo 1,2%. Problematična je ta hrvatska metodolo­gija izračuna inflacije koja u lipnju na godišnjoj razini iznosi samo dva posto, dok u Njemačkoj iznosi 3%, u Mađarskoj 4%, u SAD-u 5%.

Ružičasta inflacija

      Malo tko će vjerovati da su u lipnju 2021. cijene hrane iste kao u lipnju 2020. (-0,01%), ili kod odjeće i obuće +0,01%!? Svi smo mi svjedoci eksplozije cijena na tržnicama i u trgovačkim centrima, posebno voća i povrća, a najavljuje se i poskuplje­nje kruha i mesa, te energenata. Pa čak ako i povjerujemo da su hrvatski statističari točno izračunali inflaciju, jasno je da je pred nama teška jesen i zima, koje će već u rujnu pojesti indeksaciju mirovina. Pred nama je gladna jesen i hladna zima za umirovljenike, ma kako mi to računali.

Uz sve to, udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći opada tako da umirovljenici u odnosu na radnike postaju sve siro­mašniji. Sve to premijer nije spomenuo. Nije rekao da je to najvjerodostojniji dokaz koliko realno opadaju mirovine. Pa podsjetimo ga: godine 1990. u ona teška mračna i siromašna vremena uoči rata udjel prosječne neto mirovine u plaći je iznosio 75,3 posto! Umirovljenik je bio gospodin, koji nije kopao po kantama za smeće i bavio se kolekcionarstvom plastičnih boca.

Presuda na bijedu

     Pođimo onda u godine 2010. i 2011. kad se niti jednom nije provelo usklađivanje mirovina jer je tadašnja premijerka Kosor uvela krizne mjere i zamrznula usklađivanje, pa ipak je udjel mirovine u plaći bio viši od 39 posto. Danas je dotaknuo dno, sa samo 35,99 posto vrijednosti mirovine u odnosu na plaću. U tome smo konačno negdje na prvom mjestu u Europskoj uniji, prvi odzada po realnoj vrijednosti mirovine u odnosu na plaće.

Idemo dalje, koliko iznosi hrvatska linija siromaštva? E, tu premijer Plenković nema nikakve izlike, jer granica bijede je porasla na 2.927 kuna (u odnosu na dosadašnjih 2.710 kuna). Što to znači za umirovljenike? Hoće li dobiti kakvu potporu, razliku, dodatak? E neće. Čak 65 posto svih mirovina je ispod hrvatske linije siromaštva, dvije trećine umirovljenika je osuđeno na bijedu i poniženje.

      Prosječna mirovina iznosi 2.582 kune, čak za 345 kuna ma­nje od linije siromaštva! Ma, bravo, Hrvatska u lovu na zlatnu medalju najsiromašnijih umirovljenika u EU.

Trećina siromašnih

      Eto i najnovijih dostupnih podataka Eurostata o stopi siromaš­tva starijih od 65 godina u Hrvatskoj. Unatoč nešto povoljnijim domaćim statistikama, stvarna stopa u prosincu 2020. godine iznosi 33,8 posto, s daljnjim trendom rasta. Trećina starijih osoba, nakon što se odbiju mirovine, ostaje u zoni siromaštva.

Kako to ovoj Vladi, ali i svim drugim dosadašnjim vladama, nije jasno? Kako ne shvaćaju da udaraju po najslabijima i do­vode u rizik društveni opstanak. Kad je riječ o najugroženijoj populaciji u Hrvatskoj, ženama i muškarcima starijima od 65 godina, kad je riječ o starosti i siromaštvu, posve je jasno da je samo jedna od ove dvije nevolje dovoljna. Pa nam ne trebaju uvjeravanja kako nam je dobro, sve bolje, najbolje. U to naprosto više ne vjerujemo. Razorna je moć laži, naročito kad oni koji je izgovaraju u nju i vjeruju.

Jasna A. Petrović