UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

USTAVNI SUD GLASAO ZA DISKRIMINACIJU

Privilegirani jer znaju pucati

 

     Da li je diskriminacija kad se s punim radnim vreme­nom mogu zaposliti umirovljenici čije su mirovine ostvarene prema posebnim propisima o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba ili onih koji su radili na poslovima razminiranja, a tako se ne može zaposliti niti jedan drugi umirovljenik? Ovi umirovljenici i inače imaju povlaštene mirovine jer im se po godini rada uplaćuje i ra­čuna staž od 15 ili 18 mjeseci, a za toliko im se smanjuje i dob za umirovljenje. K tome im se mirovina izračunava na bazi deset najpovoljnijih godina.

     Zadnjom mirovinskom reformom na snazi od 1.1.2019. izuzelo se vojne i policijske umirovljenike od unificiranog propisa o pravu na rad na samo pola radnog vremena bez ustege mirovine, te im je omogućeno da mogu raditi i puno radno vrijeme uz ustegu od pola mirovine.

Suci vole policiju i vojsku

     Sindikat umirovljenika je inzistirao da se takav model prava na rad protegne na sve umirovljenike, a ne samo na ovu kategoriju umirovljenu prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba. Tadašnji ministar Pavić je ostao čvrsto kod dvije nepravde: posebnih privile­giranih prava za vojne i policijske umirovljenike, kao i kod zabrane rada za obiteljske umirovljenike.

     Sindikat umirovljenika je 4. rujna 2019. podnio Ustavnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 99. stavka 3. točke 10 Zakona o mirovinskom osiguranju iz 2018./19. godine. I konačno je 19. svibnja 2021. godine stigao odgovor od Ustavnog suda u predmetu U-I-3667/2019. U rješenju piše kako se „ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti", a obrazloženje potpisuje predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović. Od ukupno 13 ustavnih sudaca, troje se izuzelo (Antičević Marinović, Mlakar i Leko), a od devet sudaca koji su rješavali o predmetu, čak dvoje je dalo izdvojeno mišljenje (Andrej Abramović i Lovorka Kušan).

Mladi su i sposobni?

     Negativno rješenje o ocjeni ustavnosti dali su Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Rajko Mlinarić, Goran Selanec i Miroslav Šumanović. Eto, to su vrli suci Ustavnog suda koji odobravaju diskriminaciju u korist vojnih i policijskih umirovljenika, s obrazloženjem da se za „navedeni izuzetak zakonodavac odlučio imajući u vidu le­gitimni cilj osiguranja mlađe radne snage određenih kom­petencija, sposobnosti i posebne zdravstvene sposobnosti koje nema ostala populacija". A koji su u mirovinu otišli u relativno ranoj životnoj dobi.

     Tako se vrlo precizno, čak izrijekom, diskriminira obič­ne umirovljenike i to po dobi, zdravstvenoj sposobnosti, kompetenciji (?), pucanju iz oružja... Naime, vjerovali ili ne, ustavni suci su citirali obrazloženje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne zaštite, koje je kao poseban argument za privilegirani status u pravu na rad vojnih i policijskih umirovljenika, u obrazloženju svoje od­luke Ustavnom sudu navelo kako„nisu povrijeđene ustavne vrednote o jednakosti svih pred zakonom, jer ima legitiman cilj osiguranje mlađe radne snage određenih kompetencija (npr. za nošenje oružja za obavljanje deficitarnih poslova.)".

     Posebna prava za posebne dečke jer znaju - pucati. Za­što onda nisu baš ista, već malo manje velikodušna prava odobrili braniteljima Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, gdje se braniteljima odobrava pravo na rad po propisima drukčiji­ma od tzv. običnih umirovljenika, i to tako da čak i ratnim invalidima koji se zaposle ne obustavlja mirovina, iako to pravo nemaju civilni invalidi. Ratni invalidi imaju pravo da ako se zaposle na manje od 3,5 sati dnevno zadržavaju puni iznos mirovine.

Ne obustavljati zarađene mirovine

     Međutim, dvoje članova Ustavnog suda je dostavilo svoje izdvojeno mišljenje u odnosu na ovo negativno rješenje Ustavnog suda. Suci Andrej Abramović i Lovorka Kušan su napisali: „Žalimo što se ne možemo složiti s mišljenjem ve­ćine da se u ovom ustavnosudskom predmetu ne prihvati prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti s Ustavom članka 99 stavka 3 točke 10 ZOMO, jer smatramo da je diskriminatorno što postoji iznimka od obustave isplate mirovine, odnosno smatramo da bi ta iznimka trebala biti pravilo i odnositi se na sve umirovljenike koji se ponovo zaposle s punim radnim vremenom." K tome ovi uvaženi suci dodaju kako„uz pretpostavku da su sve mirovine zarađene i isplaćuju se korisnicima od njihovih uplata u mirovinski fond, ne vidi se razloga obustavljati im isplatu zaslužene mirovi­ne nakon što se ponovno zaposle i time nastave uplaćivati sredstva u mirovinski fond".

     Ovi suci podržavaju prijedlog Sindikata umirovljenika te naglašavaju kako posebno ne vide „razloga praviti razlike među umirovljenicima, pa jednima u istoj situaciji ponov­nog zapošljavanja obustavljati isplatu mirovine, a drugima ne obustavljati". To posebno, kažu, kad je riječ o kategoriji umirovljenika koji su već bili privilegirani u odnosu na ostale kraćim rokovima staža za punu mirovinu!

Tko je onda u pravu? Većina sudaca, koja podržava dis­kriminaciju „po oružju"!

Jasna A. Petrović