UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

MINISTAR HLADNOG SRCA

Matematikom po glavi umirovljenika

 

     Matica i Sindikat umirovljenika Hrvatske su 4. svibnja 2021. uputili hitan javni zahtjev Vladi Republike Hrvatske za izmjenu formule za usklađivanje mirovina, jer postojeća dovodi do stalnog opadanja prosječnih primanja umirovljenika u odnosu na prosječne plaće. Udruge su upozorile da je prema najnovijim po­dacima, prosječna neto plaća isplaćena za veljaču 2021. godine, porasla na 7.038 kuna, dok je prosječna mirovina iznosila samo 2.567 kuna. To znači da je prosječna mirovina u odnosu na prosječnu plaću pala na udjel od samo 36,48 posto, a to je hrvatske mirovine po relativnoj vrijednosti smjestilo na samo dno u Europi. Jedan umirovlje­nik, dakle, vrijedi samo malo više od trećine jednog radnika.

     Postojeća nepravedna formula za usklađivanje mirovina, kojom se mirovine povećavaju prema samo 70 posto povoljnijeg indeksa rasta cijena odnosno plaća po mišljenju umirovljeničkih udruga se mora hitno promijeniti i to tako da se mirovine usklađuju sa 100 posto rasta povolj­nijeg indeksa, kojim bi se barem zau­stavilo kontinuirano opadanje njihove realne vrijednosti.

Nepovezani argumenti

     Posljednje nevjerojatno nisko uskla­đivanje mirovina od samo 0,56 posto potvrđuje opravdanost umirovljenič­kog zahtjeva. Takav postotak„rasta" mirovina, najniži je u posljednjih pet godina, a i među najnižima je u zadnjih nekoliko desetljeća. Prosječna mirovina je 1999. godine iznosila 1.322 kune, a danas je 2.567 kuna. Prosječna plaća je te iste godine vrijedila 3.055 kuna, a danas je 7.038 kuna. To znači da su plaće u protekle 22 godine porasle za 3.983 kune odnosno za 130 po­sto, a mirovine za samo 1.258 kuna odnosno 95 posto.

     Ako već premijer Plenković nije niti pročitao inicijativu Sindikata i Matice, to je učinio predstojnik nje­govog kabineta Zvonimir Frka-Petešić i proslijedio zahtjev ministru Josipu Aladroviću s molbom da ih se izvije­sti o poduzetom. Hvala Frka-Petešić, valjda ste već dobili hladnokrvan od­govor od ministra Josipa Aladrovića, koji otprilike tvrdi kako je formula za usklađivanje bila još gora, ali je od 1.1.2019. malo bolja. To što je bila još gora (u drugom godišnjem usklađi­vanju takozvana švicarska formula), po njemu je razlog da ne može biti još bolja.

     Ono što u svojem dopisu od 17. svibnja piše Aladrović, potvrdni je od­govor da bi takav predloženi model „neosporno poboljšao odnos između plaća i mirovina". Međutim, dodaje neke nepovezane argumente, a što doista ne korelira s umirovljeničkim zahtjevom. Veli ministar da je u sluča­jevima kad je rast potrošačkih cijena veći od rasta plaća, dolazi do pada realne vrijednosti plaća i za očekivati je da se gospodarstvo nalazi u rece- sijskom razdoblju. Što je s time pisac htio reći, teško je zaključiti.

Sve više umrlih

     Ni drugi argument vrlog ministra nije osobito točan. Ističe kako bi se predloženom izmjenom formule za usklađivanje mirovina „značajno povećali rashodi za mirovine i miro­vinska primanja, i to procjenjuje na 200 milijuna kuna u 2022. godini, dok bi u 2030. godini godišnji trošak bio 2,31 milijardu kuna. Teško je vjerovati ovakvim procjenama izvučenima iz džepa. No, zamislimo da i jesu točne, pa pogledajmo koliki je broj umrlih umirovljenika više u razdoblju korone.

     Godine 2020. je umrlo oko 6.000 umirovljenika više nego godinu prije, a ove godine je već u prva četiri mjeseca zabilježeno za 2.577 više preminulih umirovljenika. Korona je očito izvršila djelomični pomor starijeg stanovništva i ojačala mirovinske fondove, pa je tako 2020. novih umirovljenika bilo 50.088, a umrlih 54.578, što je razlika od 4.490 korisnika mirovina, a već u ovoj 2021. godini samo u prva četiri mjeseca razlika je čak 2.577 osoba. Sudeći po tome, kad se zbroji višak umrlih lani i do 1. svibnja, to je čak 7.067 umirovljenika, pa kad se taj broj pomnoži s prosječnom mirovinom od 2.581 kune i 12 mjeseci, dođemo do iznosa od 220 milijuna kuna godišnje.

     Halo, ministre Aladroviću, već ste samo na tome zaradili, jer bi manje morali uložiti u dostojanstveniji život umirovljenika zbog njihovog velikog pomora. A nova formula usklađivanja bi po vašoj matematici iznosila pro­sječno 14 kuna mjesečno. Mizerija, ali barem malo pravde, malo prepreka pod noge rastućeg siromaštva stari­jih, malo zaustavljanja realnog pada mirovina. No, Vi ne biste niti to malo odobrili, jer je preskupo. Jer su Vam umirovljenici preskupi!

Jasna A. Petrović