UVODNA RIJEČ

Sloboda pod ključem

Piše: Jasna A. Petrović

     Na društvenim mrežama portala orijentiranih na stariju popu­laciju je opći predizborni tulum. Jedni druge optužuju kako bi im bilo pametnije manje zboriti, a više paziti za koga glasaju. Uglavnom, poneki zalutali mlađi komentator glasno optužuje sta­re kako su oni krivi zbog koruptivnih lokalnih „vlada" i masovnog iseljavanja cijelih obitelji u inozemstvo.

     Dobro je to da su se stari aktivirali i jedni druge opominju na važnost sudjelovanja u izborima. Da, svojim glasom pišete sud­binu zemlje i šanse za svoj dostojanstveniji život. No, sada dolazi realnost. Koliko zapravo ova ili bilo koja druga vlada želi da starije osobe glasaju? Je li točno da stariji iz ruralnih područja uglavnom glasaju za desnu opciju, a iz urbanih dijelova za stranački spektar od centra do lijevog? Što god da bilo, stariji su izabrali promjenu, ma što to značilo. Jer, loši političari bivaju izabrani zahvaljujući dobrim građanima koji ne izlaze na izbore.

     Legenda Facebooka je umirovljenica Ivanka Mijić iz doma u centru Zagreba, koja je stavila ovaj post:„Želim biti slobodna osoba, a ne daju mi. Za vrijeme ručka, koji mi je prisjeo, dobili smo obavi­jest da se izbori neće održati kao do sada u domu, nego možemo vidjeti gdje spadamo na web stranici doma za izbor čelnika mjesta u kojem živimo. U domu je 70% korisnika iz drugih mjesta, a ne iz Zagreba." Odlučili smo i mi dići glas.

     Iako su za prošle predsjedničke izbore svim domovima umirov­ljenika omogućili da svi njihovi korisnici glasaju u domovima, kako saznajemo od GONG-a, na lokalnim izborima birači mogu glasati samo u mjestu svoga prebivališta, pa tako zakonski nije predviđeno formiranje posebnih biračkih mjesta u ustanovama socijalne skrbi.     Državno izborno povjerenstvo je vezano za glasanje u tim ustano­vama jedino predvidjelo mogućnost da korisnici domova glasaju izvan, odnosno unutar doma, ali radi se o manjini koja je prijavljena na adresu doma ili ima prebivalište na adresi kojoj pripada biračko mjesto koje pokriva i područje doma.

     GONG je po pitanju nemogućnosti glasanja u staračkim domo­vima ili na primjer bolnicama u više navrata isticao kako se radi o lošoj praksi upozorivši kako bi glasanje trebalo biti dostupno svima.

     A možda se nekoj starijoj osobi naprosto kao starijoj osobi ne sviđa pomisao da uranite i s maskom na licu satima čekate u redu kako biste dali svoj glas na izborima? Više vam se sviđa pomisao da ime omiljene stranke ili kandidata zaokružite u domu ili kod kuće - na kauču? I na sam dan izbora odspavate koliko želite? U doba korone je dopisno glasovanje sve popularnije. U SAD-u su na prošlim predsjedničkim izborima demonstrirali kako to može funkcionirati - rekordan broj birača je sudjelovao na izborima putem dopisnog glasovanja, a zahvaljujući tome povećala se i stopa izlaznosti. U vre­menima pandemije je dopisno glasovanje sigurnije, udobnije i - u trendu. Iako se mišljenja oko te vrste glasovanja razilaze, stručnjaci u Njemačkoj očekuju da bi udio dopisnih birača u ukupnoj biračkoj masi na sljedećim izborima za Bundestag mogao biti i veći od 50%.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

NEOČEKIVAN SAVEZNIK

Mamić ukazao na lešinarenje starijih osoba

 

     Bjegunac od hrvatskog pravosuđa Zdravko Mamić u svojim nedavnim objavama na društvenim mrežama počeo je prokazivati kriminalne radnje osječkih sudaca i tako se između ostalog dotaknuo bolne teme o kojoj Sindikat umirovljenika Hrvatske redovito progo­vara, malverzacijama s ugovorima o do- smrtnom i doživotnom uzdržavanju. SUH posljednjih 15 godina traži da se zabrani potpisivanje ugovora o dosmrtnom uz­državanju, kao i da se donormira institut ugovora o doživotnom uzdržavanju. Naše zahtjeve Ministarstvo pravosuđa sve ove godine uporno odbija.

     Mamić po logici„ako padnem ja, past će svi", odlučio je doista učiniti nešto kori­sno za društvo i u ovom slučaju za starije osobe, alarmirati javnost o kriminalnom bogaćenju sudaca, javnih bilježnika i dje­latnika u zdravstvu i socijalnoj skrbi, koji stječu veliku imovinsku korist preko leđa siromašnih starijih osoba. Mamić je tako nedavno na svom Facebooku napisao:

Kako stvari funkcioniraju

     „U današnjoj priči donosim informaciju o tome kako su suci i državni odvjetnici do nekretnina dolazili preko Centra za socijalnu skrb u Osijeku - pogotovo dok je ravnateljica bila Jelka Klobučar (kućna prijateljica suca Ante Kvesića), u suradnji sa Helenom Kristek, Majom Varžić i Hr- vojem Vidakovićem. Naime, Centar pro­glašava dražbe za nekretnine socijalnih slučajeva koji nemaju rodbine i nemaju kome ostaviti svoje vlasništvo, pa ih iz Centra obrade. Na dražbu se prijavljujete pismeno, ali fizički dražbi ne možete pri­sustvovati uz obrazloženje “da u centru nema dovoljno velike prostorije da primi sve zainteresirane". Ova priča, kaže Mamić, „posebno mi je bitna u svjetlu činjenice da je prema imovinskoj kartici supruga suca Kvesića o dosmrtnom uzdržavanju stekla stan od 57.52 kvadrata u Osijeku vrijedan 300 tisuća kuna".

     Mamić dalje priča priču: „Dosmrtno uzdržavanje očito je biznis kojim se bave osječki pravnici tako su županijski državni odvjetnik Davor Petričević i njegova supru­ga Jasminka Sinčić-Petričević, voditeljica Zavoda za hematologiju KBC Osijek, 16. rujna 2013. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju s Antom Mandićem koji je preminuo 4 mjeseca kasnije, a oni su dobili poslovni prostor od 68,40 metara četvor­nih. Znači sklopili su ugovor s umirućim čovjekom kako bi došli do nekretnine", zaključuje Mamić.

Uhodan obiteljski biznis

     „Predsjednik Županijskog suda u Osi­jeku, Zvonko Vrban na isti je način sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju s Jelkom Nemet za što je dobio kuću vrijednosti 955.000 kuna u Jahorinskoj 7, dvije kuće i nekoliko oranica u selu Budimci pokraj Osijeka, te jednu trećinu pašnjaka veli­čine 665 metara četvornih, uz jadransku obalu, na otoku Čiovu, u blizini Trogira. Znači predsjednik suda je sklopio ugo­vor o doživotnom uzdržavanju osobno sa štićenicom, kao i supruga njegovog kolege. Kao šećer na kraju, sudac Kvesić i Petričević su kumovi."

     Nije to nikakva novost za SUH, koji je posljednjih godina bilježio brojne slučajeve malverzacija s ugovorima o uzdržavanju, ali je svakako novost što je Mamić prokazao i one osobe iz pravosuđa s viših razina. Sprega osoba iz pravosuđa s onima iz djelatnosti zdravstva i socijalne skrbi je i navela SUH da u svojim zahtjevima za donormiranje ugovora o doživotnom uzdr­žavanju zatraži da se zabrani potpisivanje takvog ugovora s pružateljima socijalne skrbi, zdravstvenim djelatnicima, odvjet­nicima ili javnim bilježnicima s kojima je u obveznom odnosu, odnosno članovi­ma njihovih obitelji. Vrlo bitan zahtjev je i ograničenje prema kojem bi davatelj uzdržavanja istovremeno mogao imati ne više od dva ugovora o doživotnom uzdržavanju, zbog čega SUH traži i uvo­đenje Registra sklopljenih ugovora, koji bi sadržavao podatke o broju skloplje­nih ugovora po davatelju uzdržavanja, datume sklapanja ugovora te imovinu koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Registar za prevenciju

     Registrom bi se prevenirao lešinarski biznis uzdržavatelja koji su se profesio­nalizirali u djelatnosti otimačine imovine starijih i nemoćnih osoba. Također, davatelj uzdržavanja morao bi imati potvrdu o nekažnjavanju za kaznena djela protiv života i tijela te kaznenog djela protiv državne ili privatne imovine, što bi dodatno povećalo sigurnost korisnika uzdržavanja.

     Sporovi vezani za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju SUH smatra hitnima, zbog čega traži da sud sazove prvo ročište u roku od 15 dana te donese presudu u roku od najkasnije 6 mjeseci, računajući od dana podnošenja tužbe za raskid ugovora. Također, ovlaštena oso­ba morala bi pribaviti poseban zaključak nadležnog centra za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta primatelja uzdržavanja, kojim bi se ocijenilo da li su ugovorom zaštićene sve potrebe i želje uzdržavane osobe.

     SUH je tako 2. ožujka 2021. po jubilarni deseti put poslao zahtjev za izmjenom Zakona o obveznim odnosima kako bi se riješila ova pitanja oko ugovora o uzdrža­vanju te se nadamo da će ovaj put razum konačno prevladati. Nakon mjesec i pol dana još nismo dobili nikakav odgovor. Nije li upravo umreženost najviših gra­na pravosuđa, socijalne skrbi i zdravstva u ovom lešinarskom biznisu razlog što Ministarstvo pravosuđa uporno odbija naš zahtjev? Zaključite sami.

Igor Knežević