UVODNA RIJEČ

Ministar kojeg smo nekad voljeli

Piše: Jasna A. Petrović

     Kaže naš glavni ministar za financije da su umirovljenici pojeli proračun. On, među umirovljenicima nekad najomiljeniji Plenkovićev ministar, već stoga jer je pokazao da ima pojma o svom poslu, nedavno je izgubio HDZ-ove brojne glasače starije dobi. U prigodi krojenja rebalansa proračuna reče hladnokrvno Zdravko Marić kako je najveći „krivac za još veće rashode proračuna indeksacija mirovina, koja je u drugom dijelu ove godine iznosila 2,46 posto". I dodaje kako “nije očekivao tako visoku brojku”!

     Gospodine Ministre, molimo lijepo, zar vi stvarno mislite da je 60 kuna prosječnog usklađivanja mirovine i to sa „sarmom" od 70 posto rasta plaća i 30 posto rasta cijena, previše, da spa­šava siromašne umirovljenike od daljnjeg tonjenja u bijedu? I još imate obraza reći kako su oni te štetočine koji su ugrozili državni proračun?

        Ma hajte, molimo Vas, zar je za Hrvatsku stvarno loša vijest što su mirovine rasle za nokat jače nego što ste to utefterili u svojoj tekici! I još ste se drznuli spomenuti Covid dodatak, koji je isto išao starijima pa su tako penzići valjda dokrajčili proračun. I onda velite pomirbeno, da ste, kao Vlada „uvijek govorili, kako su od svih rashoda mirovine najveći rashod u proračunu, i kamo sreće da imamo prostora još za viši rast".

Imate, ministre prostora za rast mirovina, a na to vas obvezuju i europska upozorenja kako morate poraditi na adekvatnosti mirovina, jer čak ih je 65 posto niže od hrvatske linije siromaštva, na dnu smo po udjelu prosječne mirovine u prosječnoj plaći.    Pa što još hoćete?!

     Znate Vi, ministre, da od ničega ne možete napraviti nešto. Ex nihilo aliquid facere, kako kaže stara latinska poslovica. Ako biste doista rado gladnim umirovljenicima povećali mirovine, pa onda napravite proračun u kojem ćete podići doprinos za mirovine prvog stupa, koji danas iznosi samo 15% i najniži je u Europskoj uniji. Povećajte ga na 28% kao u Češkoj, 33% u Italiji, 25,5% u Mađarskoj, 24,4% u Sloveniji i Finskoj ili 22,8% u Austriji.

     Slažemo se, ministre, da mi nemamo tako velik proračun kao neke bogate zemlje, ali to se onda računa po udjelu doprinosa u bruto društvenom proizvodu, a tu smo negdje u donjoj sredini, sa samo 10,2 posto BDP-a, dok se u Italiji, Grčkoj, Francuskoj,    Austriji i Portugalu kreće od 14 do 16 posto. Njima njihov umirovljenik nije preskup. Vama vaš jest. Vama su vaši umirovljenici toliko preskupi da im zamjerate što im se mirovine djelomično usklade s rastom plaća i cijena. Vi ste protiv poboljšanja formule usklađivanja mi­rovina na 100 posto povoljnijeg indeksa, jer to bi onda možda bilo čak i „rast" od tri posto. Vi tako savjetujete premijera. Vi tako brišete šansu za preživljavanje hrvatskih umirovljenika. Jer, nije važno samo preživjeti, nego i biti sretan. A s    Vašim načinom raz­mišljanja, umirovljenici sigurno nikada neće biti sretni.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

HRVATI NISU LIJENI

Pogrešna slika mirovinskih statistika

     Znate li da svaki korisnik invalidske mirovine kad napuni 65 godina biva statistički „preseljen" u staro­sne umirovljenike? Tako je do sada od invalidskih umirovljenika (samo onih koji su mirovine ostvarili bez međuna­rodnih ugovora) čak 71.315 njih završilo u prosječnim „sarmama" starosnih umi­rovljenika. Ti invalidski umirovljenici su prosječno radili 24 godine i 7 mjeseci, što je bitno utjecalo na smanjenje prosjeka ostvarenog radnog staža prosječnog starosnog umirovljenika.

Hrvati žive tri godine manje...

     Tako se u Statističkim informacija­ma HZMO-a može pročitati da su tako preuređene starosne mirovine, njih uku­pno 680.457 (rujan 2021.) ostvarene na temelju 32 godine i 6 mjeseci radnog staža, što stvarno stvara pogrešnu sliku o cijelom mirovinskom sustavu, pa tako i o mjerama koje valja poduzeti da bi ga se učinilo održivijim. Jer, stvarna dob starosnih umirovljenika procijenjeno bi iznosila i 33 godina radnog staža, što je već daleko bliže europskom prosjeku od oko 36 godina. No, pritom se treba podsjetiti kako Hrvati žive za tri godine kraće od europskog prosjeka, odnosno 77,8 godina. K tome, očekivana pro­sječna dob se u prošloj godini smanjila za 9 mjeseci, i to ponajviše uslijed Covid-19. Treba li i to uzeti u obzir prigodom kroje­nja mirovinskih politika?

     Isto tako se pogrešno zaklju­čuje i o prosječnoj visini mirovine starosnog umi­rovljenika, jer je ona umanjena

masovnim ulaskom invalidskih umirov­ljenika u ukupni zbir. Prosječni starosni umirovljenik, uključujući „preseljene" invalidske umirovljenike, a bez onih s međunarodnim ugovorima, ostvario je prosječnu mirovinu od 3.227 kuna.     Prosječna mirovina preseljenih iz in­validskih mirovina je samo 2.851 kunu mjesečno. Dakle, u stvarnosti bi pro­sječna starosna mirovina bila najmanje 3.300 kuna, što već ostavlja bolji dojam.

. i rade tri godine kraće

     No, vrli neoliberalni političari i eko­nomski „savjetnici" nerijetko javno ističu kako su Hrvati lijeni, premalo godina rade za mirovine, pa ih samo 17,5 po­sto ima radni staž u mirovini dulji od 40 godina. To je točno, no kako da ih ima više kad duljina staža nije uvjet za starosnu mirovinu, već samo za pri­jevremenu! U starosnu se može sa 15 godina radnog staža, pa bibolje bilo povećati taj uvjet dobi, a ne opet gurati u javnu raspravu potrebu produljenja dobi za umirovljenje sa 65 na 67 go­dina. Istina, po novim se zakonskim izmjenama pokušava to prikazati kao pravo, a ne obveza, tj. kao mogućnost nastavka rada i nakon ostvarene dobi koja bi bila uvjet za umirovljenje.

     Statistike su vrlo važne upravo za projekciju smjera razvoja mirovinskog sustava i proračuna, a jednako tako i za utvrđivanje politika, zakonskih rje­šenja i donošenje mjera. No, čini se da naši političari vole zbrkane statistike, pa mogu koristiti brojke kako i kada ih puhne!

Jasna A. Petrović