UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

Ministre, zaustavite ponižavanje i diskriminaciju umirovljenika!

Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) zahtijeva od ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića zaštitu od izrazito ponižavajućih i napadačkih istupa spram umirovljenih radnika od strane brojnih uglednih gospodarstvenika i po njima angažiranih znanstvenika. Šokira u kojoj se mjeri tolerira neprimjereno i uvredljivo etiketiranje umirovljenika kao utega, balasta, tereta, opterećenja, i to k tome u Europskoj godini aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti. Neupućeni medijski djelatnici nerijetko prihvaćaju takve argumente i rječnik, a oni koji bi trebali spriječiti, suzbiti i  sankcionirati diskriminaciju s osnova dobi, također šute.

Hrvatski umirovljenici itekako su povrijeđeni svojedobnim istupom medijski uglednog znanstvenika koji je predložio da se starijima od 75 godina zakonom zapriječi glasanje na parlamentarnim i inim izborima. SUH je prijavio rečeni slučaj Pravobranitelju za ljudska prava, no nije bilo javne, a vjerojatno i nikakve, reakcije. Nije primijećeno da je Pravobranitelj zaštitio umirovljenike od recentnih napada i poniženja izrečenih od strane uglednih menadžera o tome kako 80 posto umirovljenika nije zaslužilo svoje mirovine ili da svaki radnik treba posvojiti po jednog umirovljenika. Zabrinjavaju i politički govori u kojima se naglašava kako je u Hrvatskoj previše umirovljenika, jer nije previše starijih ljudi, već je premalo zaposlenih svih generacija.

K tome, poznato je da su stariji stanovnici umirovljivani sukladno zakonima koje su donosili političari, u suglasju s naravi gospodarskog i socijalnog sustava, odnosno da su umirovljivani i „ispod žita“ temeljem posebnih dogovora poduzeća koja su se tako rješavala viškova radnika (prijevremeno i invalidsko prinudno umirovljenje).

Također, ministar bi trebao zaštiti umirovljenike od objeda kako se zadržavanjem starijih radnika na poslu (odnosno produljivanjem starosne dobi za umirovljenje) nanosi šteta mlađoj generaciji i povećava broj nezaposlenih, čime se indirektno insinuira međugeneracijski sukob. Očekujemo da će ministar objaviti kako upravo  u zemljama u kojima su evidentirane visoke stope radne aktivnosti starijih radnika, postoje i vrlo visoke stope zaposlenosti mladih, odnosno niska nezaposlenost. Ne shvati li javnost važnost i opravdanost strateškog cilja Europske unije o povećanju stope aktivnosti zaposlenih u dobi višoj od 55 godina na barem 50 posto (što je velik dio europskih zemalja dosegnuo do 2010), Hrvatska će sa svojih trenutnih samo oko 33 posto starijih koji su još uvijek radno aktivni, pasti na još niži udjel, pa će ionako zabrinjavajući odnos od jednog umirovljenika na tek 1,20 zaposlenih kliznuti ka izjednačenju.

Sindikat umirovljenika Hrvatske obraća se ministru Mrsiću i s molbom da se zaustavi trend ponižavanja i diskriminacije umirovljenika i starijih osoba, te da ih se tretira s poštovanjem koje zaslužuju, a ne samo kao prepreku oporavku javnih financija.

 

Sindikat umirovljenika Hrvatske:

                                                                      

Kontakt:095/9251667                                            Jasna A. Petrović, v.d. predsjednica