UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


POZIV VOLONTERKAMA I VOLONTERIMA: Svi koji želite volontirati na organizacji jesenskih prosvjeda umirovljenika u svojim gradovima, javite se sa svojim podacima na e-mail adresu SUH-a  This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.


 

SINDIKAT UMIROVLJENIKA HRVATSKE NAJAVLJUJE PROSVJEDE ZBOG UGROŽNOSTI I PONIŽENOSTI 

 

            Hrvatske političke elite ne čuju, ne vide i ne osjećaju u kojoj su mjeri hrvatski umirovljenici i druge starije osobe zanemarene i ponižene. Gotovo jedna trećina starijih od 65 godina je u zoni siromaštva i socijalne isključenosti i, uz Bugare, najsiromašniji smo starci u Europskoj uniji. U Hrvatskoj samo 64 posto te dobne skupine prima mirovine, a državne naknade za siromašne starce postoje samo kao trajno obećanje.

            No, najgore je imati, pa nemati, a to najslikovitije osjećaju hrvatski umirovljenici, jer su baš oni najviše potonuli u usporedbi sa svim zemljama nastalima od bivše države. Nedavna regionalna konferencija održana u Zagrebu, uz nazočnost predstavnika sindikata umirovljenika iz deset zemalja, potvrdila je kako smo najbjedniji, najpovrijeđeniji i najtužniji starci i starice od Austrije do Makedonije.

            U Hrvatskoj je najniži udjel prosječne mirovine u neto plaći u travnju iznosio samo 37,7 posto, dok je u susjednim zemljama bio bitno viši (Mađarska i Makedonija – 62%, Slovenija – 60,2%; Crna Gora – 56,2%, Srbija – 49,8%; Kosovo – 47%; Bosna i Hercegovina – 42,5%).

            No, ne samo da su hrvatske mirovine relativno najniže u široj regiji, već su i realno najniže, jer u Hrvatskoj npr. cijena hrane iznosi čak 91 posto prosjeka EU, u Srbiji 69, a u Makedoniji niskih 58 posto prosjeka.

            Hrvatska linija siromaštva iznosi 2.085 kn, što znači da je polovica svih mirovina ispod linije siromaštva; riječ je o čak 570 tisuća osoba! U 20 godina od Domovinskog rata, kad su mirovine imale gotovo 51 posto udjela u plaći (što je ionako malo u odnosu na npr. 1987. godinu kad je iznosio čak 78,4%), visina relativne mirovine se prepolovila, a u posljednjih deset godina realni pad mirovina je uznemirujući čak i za Europsku komisiju koja uporno zahtjeva što brže približavanje radničkih i posebnih (povlaštenih) mirovina, te stvarno smanjivanje broja invalidskih umirovljenika.

            Kada su za vrijeme rata uredbama zakinute mirovine i obustavljeno njihovo usklađivanje, one su vraćene ne samo zato što je tako presudio tadašnji saziv Ustavnog suda, već i zato jer je to politička vlast smatrala svojom obvezom (s obrazloženjem da su umirovljenici na taj način financirali Domovinski rat). Tako je dug starim umirovljenicima vraćen, uz izraze zahvalnosti.

            No, kasnije političke elite, i lijeve i desne, zaboravile su vratiti cijeli dug onima koji su umirovljeni nakon 1.1.1999. godine, što bi značilo preračunavanje prve aktualne vrijednosti mirovine na bazi vraćenog duga umirovljenicima. Naime, ako povećavate mirovine jednih, onda morate povećati i mirovine drugih, kako ne bi došlo do razlika! Ako su se toga i sjetili, da i teret recesije većim dijelom prebace na leđa umirovljenike, zaboravili su taj dug vratiti i zahvaliti. Sad im je normalno da umirovljenike još optuže da ih je previše, da su društveni teret i balast. Da jedu budućnost mladih.

            Riječ je o dugu radničkim, a ne povlaštenim umirovljenicima, a taj dug može biti namiren samo povećanjem radničkih mirovina za 19 posto, koliko još uvijek zaostaju za „starim“ mirovinama. To je ono što tražimo. Tražimo i posebnu zaštitu umirovljenika s najnižim mirovinama, i socijalnu naknadu (tzv. nacionalnu mirovinu) za starije od 65 godina koji nisu ostvarili pravo na mirovinu – i to iz državnog proračuna, a ne mirovinskog fonda.

            Rat je gotov. Recesija je gotova. Vratite dugove svim umirovljenicima, a ne samo povlaštenima.

            I zato se sada glasno i javno upitajmo zašto smo mi hrvatski umirovljenici postali najsiromašniji u EU? Koja je naša odgovornost za takvo stanje? Zašto smo odšutjeli kad su nam 2010. godine ukinuli usklađivanje mirovina? Zašto ne tražimo da nam vrate oduzeto, već da dugove vraćaju povlaštenim umirovljenicima? Zašto šutimo i čekamo da nam oduzmu i dostojanstvo.

            Došao je trenutak da se pripremimo za izlazak na ulice i da pokažemo da naše strpljenje i trpljenje nije zanavijek.

            Iako smo i sada na ulicama i trgovima, ali poslije podne, kad skupljamo otpatke na tržnicama ili noću, kad skupljamo plastične boce i hranu po kantama za smeće, sada najavljujemo zajednički pohod na hrvatske trgove, pa i na Trg svetog Marka.

            Pozivamo sve građane, osobito naše potomke – djecu i unuke, da se pripreme i pridruže nam se te kroz borbu za naše veće mirovine, izbore i budućnost za svoje vlastite. Ovako će i oni ostati bez svojih.

            Posebno pozivamo hrvatske branitelje da obrane one koji su stvorili zemlju koju su imali čast braniti. Kao što su se radnički umirovljenici borili da vaše mirovine budu usklađivane po jedinstvenoj formuli. Budite u jesen s nama.

          Pokušali smo se izboriti za veća prava umirovljenika i starijih osoba, za budućnost naše djece i unuka, institucionalnim putem, sudjelovanjem u raznim tijelima vlasti, ali nije išlo. Svi naši zahtjevi ostali su neodgovoreni. Stoga smo prisiljeni iskoristiti i onu posljednju instancu borbe, aktivno izražavanje nezadovoljstva.

          Prošlo je više od 20 godina otkad se 15.000 umirovljenika na poziv Sindikata umirovljenika Hrvatske okupilo kako bi se izborili za povrat duga umirovljenicima, a pitanje je i dalje aktualno. Vraćen je dug starim umirovljenicima, dok su oni umirovljeni nakon 1.1.1999. i dalje zakinuti za 19 posto. Stoga tražimo hitno povećanje AVM (aktualna vrijednost mirovine) za 19 posto.

         Hrvatska je zemlja s najnižim mirovinama, a bit će još gore s modelom drugog mirovinskog stupa pod direktnom kontrolom i upravljanjem inozemnih banaka; s modelom kakav ne poznaju zapadnoeuropske zemlje, dok su ga zemlje poput Poljske, Češke, Slovenije i Slovačke preoblikovale u dobrovoljnu štednju, a Mađarska ga je ukinula. Zato podržavamo da se za buduće umirovljenike, dodatak mirovini isplati proporcionalno njihovim godinama pune štednje u prvom mirovinskom stupu međugeneracijske solidarnosti. Niti jedan umirovljenik ne smije biti žrtva promašenih politika.

         Poručujemo kako ne pristajemo na starost u bijedi i nesigurnosti, ne pristajemo da polovica umirovljenika ne može živjeti od teško stečene mirovine.

         Umirovljenici i umirovljenice, svi koji ste u solidarnosti s najranjivijom generacijom u ovoj zemlji, pripremite se. Mi smo ovu zemlju izgradili svojim radom, mi smo se izborili da naša djeca i unuci mogu živjeti u slobodi i socijalnoj sigurnosti. Zato budite spremni za jesen. Krećemo po svoja prava!                                                               

                                                                                                                     Sindikat umirovljenika Hrvatske

                                                                                                                    Jasna A. Petrović, predsjednica