UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Prijevod

ETUC/Europska sindikalna konfederacija

Bijela knjiga o mirovinama:
«Jamčiti starosnu mirovinu: ne učiniti grešku glede ciljeva, odnosno financiranja»

1. 16. veljače 2012. Komisija EU objavila je Bijelu knjigu o mirovinama, pod naslovom: «Strategije za primjerene, sigurne i održive mirovine». Njezino objavljivanje podudara se s otvaranjem 2012. kao «Europske godine aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti». Također,  Bijela knjiga se pojavljuje u kriznom razdoblju, pogoršanom pritiskom na financijska tržišta i njihovim snažnim utjecajem na mirovinske sustave, s oštrim rezanjima mirovina.

2. Općenito gledajući, ETUC pozdravlja analizu prezentiranu u Bijeloj knjizi, ali osuđuje sveukupni pristup Bijele knjige fokusiran na makroekonomski aspekt mirovina i ignoriranje njihove društvene svrhe u stvaranju inkluzivnog društva, pri čemu predlaže samo dva rješenja:

- Stavljanje naglaska na povećanje dobi za umirovljenje, bez uzimanja u obzir duljine staža ili specifičnosti struke;
- Stavljanje u prvi plan štednje u privatnim mirovinskim fondovima.

3.ETUC-a pozdravlja činjenicu da je posebna pozornost posvećena značajnim razlikama u mirovinama između muškaraca i žena. Istu zabrinutost dijeli i ETUC, ali jedino konkretno rješenje predloženo u Bijeloj knjizi porast je starosne dobi za umirovljenje žena, kako bi se izjednačilo sa zakonskom dobi muškaraca za umirovljenje. Odgovor koji nije ni primjeren, niti uvjerljiv.

 

4. Za ETUC sadržaj Bijele knjige i predložene inicijative ne ispunjavaju očekivanja postavljena u naslovu niti nude rješenja za izazove s kojima se suočavaju mirovinski sustavi u trenutnom ozračju opće štednje.

5. ETUC ponavlja svoje uvjerenje kako najbolji način kojim će se jamčiti «adekvatne, sigurne i održive» mirovine nije samo razvijanje drugoga ili čak trećeg mirovinskog stupa, već jačanje i poboljšanje prvog mirovinskog stupa (državnog odnosno javnog stupa), utemeljenoga na među te unutar generacijskoj solidarnosti. ETUC ni u kom slučaju ne prihvaća tezu da je potrebno odstupiti od javnih propisa i mirovina.

 

6. Jačanje javnih mirovinskih sustava treba ostvariti kroz aktivnu politiku tržišta rada s ciljem pune zaposlenosti i dostojnim plaćama te pronalaženjem izvora financijskih sredstava kako bi se osigurala održivost javnih mirovina na najvišoj mogućoj razini – npr. kroz naplatu poreza, posebice otkrivanjem utaja poreza ili poreznih rupa, od kojih korist imaju samo oni koji već ostvaruju visoke prihode, odnosno kroz borbu protiv "sive" i crne ekonomije, odnosno protiv neprijavljenoga rada.

7. Za ETUC je ono što jamči kvalitetu mirovinskog sustava – odgovornost; ne samo radnika – što se na dugačko spominje u Bijeloj knjizi - već i poslodavaca i država članica EU.

 

8. Poslodavci moraju pokazati odgovornost, u svojoj namjeri i provedbi mjera (pravo i pristup cjeloživotnom učenju, fleksibilnost radnog vremena i tipova poslova i zaposlenja za starije radnike, postupni modeli umirovljenja, itd.) -  posebno kroz socijalni dijalog na svim razinama - omogućujući radnicima da ostanu u radnom odnosu, no ne dovodeći u pitanje uobičajene mogućnosti prijevremenog umirovljenja ili kad je ono opravdano teškim radnim uvjetima.

 

9. Države članice također moraju odgovorno utvrditi, u suradnji sa sindikatima, što je to definicija «odgovarajućih» mirovina; postaviti čvrste ciljeve za njihovo postizanje, te utvrditi indikatore kojima će se mjeriti razina postignutoga napretka. Ali, i u osmišljavanju reformi koje treba poduzeti, države članice trebaju djelovati povezano sa socijalnim partnerima, posebice sa sindikatima. ETUC osuđuje način na koji Europska unija namjerava intervenirati u tom području, putem Sporazuma o gospodarskom upravljanju, uvođenjem sankcija za države članice, koji nedovoljno brzo i nedovoljno radikalno provode reforme usmjerene na smanjenje tereta mirovina u javnim proračunima. ETUC stoga poziva  na poduzimanje mjera kako bi se spriječilo države članice od poduzimanja jednostranih mjera u rezanju postojećih mirovinskih prava iz prvog javnog stupa ili smanjivanju mirovina. ETUC također traži osmišljavanje i uvođenje instrumenata kojima bi se, u sporazumu sa sindikatima, utvrdilo usklađivanje mirovina kojim će se zaustaviti njihov realni pad.

 

10. Konačno, ETUC drži da sve mirovinske reforme moraju biti provedene postupno, kroz dulje razdoblje, što je uvjet njihove socijalne prihvatljivosti. Ponavljamo kako sindikati i njihovi prijedlozi ne mogu biti ignorirani. Moraju se čuti i poslušati, kako na nacionalnoj, tako i na europskoj razini. .

 

 

 

                                                           Nadzorni odbor ETUC, 19. travnja 2012.