UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

ODBIJENICA ZA VOZAČKE DOZVOLE

Nema socijalne osjetljivosti za stare

 

     Još jedno javno savjetovanje o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prome­ta na cestama je prošlo, MUP je opet dao odbijenice SUH-ovim i MUH-ovim komentari­ma bez ikakvih suvislih objašnjenja. Hrvatska sve dalje od europske prakse!

     Iako je javno savjetovanje o izmjena­ma i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama završeno još krajem travnja, izvještaj predlagatelja zakona Ministarstva unutarnjih poslo­va objavljen je 24. svibnja 2017. go­dine. Sindikat i Matica umirovljenika su, kao i na prethodno javno savjeto­vanje, uputili svoje komentare kojima se traži da se odustane od izmjena članka 222. stavka 2. Zakona koji u posljednjoj verziji propisuje obavezni liječnički pregled pri produženju vo­začke dozvole za starije od 65 godina.

     Podsjećamo kako je SUH već u prosincu 2016. godine upozorio kako će se predloženim izmjenama do­datno opteretiti već osiromašen sloj građana, točnije starije osobe, a u konačnici i dovesti do njihove soci­jalne isključenosti jer je riječ i o dijelu ljudi koji žive u udaljenim, ruralnim područjima gdje ne postoji razvijena mreža javnog prijevoza. Također smo upozorili da nema sigurnosne potre­be mijenjati postojeći zakon, osim ako se time ne želi pogodovati zdravstve­nim lobijima.

Izabrani liječnik DA, medicina rada NE

     Nova izmjena zakona propisuje kako je vozač s napunjenih 70 godina (prije je bilo čak 65!) obavezan pod­vrgnuti se obaveznom liječničkom pregledu ako želi produžiti vozačku dozvolu i to pri medicini rada, što predstavlja svojevrsni pomak jer je dobna granica pomaknuta za pet go­dina. Unatoč tome što su SUH i MUH upozorili kako se pri izradi izmjena i dopuna Zakona grubo prekršio čla­nak 6. sporazuma o    Nacionalnom vije­ću za umirovljenike i starije osobe koji propisuje kako će predstavnici Vlade informirati Vijeće o namjeri donoše­nja propisa te pripremi prijedloga svih propisa, to se nije dogodilo jer rad Na­cionalnog vijeća od njegovog konsti­tuiranja u veljači zapravo nikada nije ni počeo. Održane su dvije sjednice od kojih je samo jedna bila radna i na kojoj se usvojio plan rada.

Odgovor MUP-a na upućeni ko­mentar SUH-a i MUH-a ponovno nije iznenadio. Na iscrpan komentar u kojem se po deseti put detaljno ar­gumentiraju stavovi SUH-a i MUH-a, MUP paušalno odgovara: „Rješenje po kojem se zahtijeva obavljanje li­ječničkog pregleda vozača, prilikom produženja vozačke dozvole nakon navršene 70. godine života podržalo je Ministarstvo zdravstva te ovaj pri­jedlog, u ovom trenutku, nije moguće prihvatiti".

     Rješenje na koje se referira MUP se odnosi na prijedlog umirovljeničkih udruga da pregled u svakom slučaju bude besplatan i da se obavlja kod liječnika obiteljske medicine koji po­znaje pacijenta i njegove dijagnoze, a ne pri medicini rada gdje se pregledi obavljaju površno i zapravo su u svrsi profita.

Vozačka dozvola nije obveza, ali je nužna potreba

     Odbijenicu MUP-a dobioje i Ured pučke pravobraniteljice koji je u ko­mentaru na isti članak Zakona, kao i SUH napisao:„S obzirom na rašireno siromaštvo starijih osoba u Republi­ci Hrvatskoj, mišljenja smo kako bi Prijedlogom zakona valjalo urediti i pitanje troškova zdravstvenih pre­gleda kojima će se vozači nakon 70. godine života morati podvrgavati ne bi li produljili svoju vozačku dozvolu. To bi pitanje stoga trebalo urediti na socijalno osjetljiv način".

     MUP odgovara kako „obavljanje zdravstvenog pregleda vozača nije nešto što su osobe starije od 70 go­dina dužne učiniti, već je to obave­za samo onih osoba koje žele i da­lje imati vozačku dozvolu, a pitanje troškova liječničkog pregleda nije materija kojom se bavi Zakon o si­gurnosti prometa na cestama".

MUP, što čemo sa siromašnima?

     Kakva ironija! Doista, ne moraju sve osobe imati vozačku dozvolu,

ali pitamo MUP što je npr. s poljopri­vrednicima koji se moraju odvesti do svog zemljišta kojeg obrađuju ili što je sa starijom osobom koja ima malu mirovinu i mora se odvesti u grad na posao koji odrađuje za dodatnih

-              kuna, a sve s ciljem preživlja­vanja? Stoje sa starijom ženom koja mora nepokretnog sina voziti na pre­glede u najbližu bolnicu, udaljenu 70 kilometara? Svim tim ljudima 500 kuna predstavlja trećinu, četvrtinu mjesečnog iznosa od kojeg moraju pokriti troškove najma, režija, hrane (ako ostane za nju) i do sada nismo čuli niti jedan valjani argument pro­tiv besplatnog liječničkog pregleda pri produženju vozačke dozvole za starije od 70 godina, osim profita medicine rada.

Mreže i hobotnice korupcije

     S obzirom na to da se prijedlog Zakona o sigurnosti prometa na ce­stama ni ne nalazi među 130 točaka dnevnog reda Hrvatskog sabora, a i s obzirom na to kako Hrvatska već duže vrijeme ima krnju, nestabilnu Vladu, postavlja se pitanje hoće li i kada će se izmjene zakona naći u sa­borskoj proceduri.

     Još jednom poručujemo, ne pri­stajemo da se svaka zakonska pro­mjena bez suvislih argumenata lomi na leđima najugroženijih građana, ne pristajemo na nove namete. Sta­rije osobe nisu bespomoćne i još uvijek znaju što su njihova prava i za njih će se boriti, pogotovo što je u zemlji s puno koruptivnih mreža i hobotnica, besmisleno čak ozakoniti jednu: da lobi medicine rada, uz pot­poru Ministarstva zdravstva, ucje­njuje i osiromašuje starije građane bez ikakvog stručnog argumenta.     Jer, ponovimo, europska je praksa da zdravstvenu svjedodžbu besplat­no izdaju oni koji jedini poznaju zdravstveno stanje pacijenata, a to su njihovi izabrani liječnici. A upravo to propisuje postojeći zakon, koji ne treba mijenjati.

Ana Kuzmanić

 

Lipanj 2017.