UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

ODBIJENICA ZA VOZAČKE DOZVOLE

Nema socijalne osjetljivosti za stare

 

     Još jedno javno savjetovanje o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prome­ta na cestama je prošlo, MUP je opet dao odbijenice SUH-ovim i MUH-ovim komentari­ma bez ikakvih suvislih objašnjenja. Hrvatska sve dalje od europske prakse!

     Iako je javno savjetovanje o izmjena­ma i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama završeno još krajem travnja, izvještaj predlagatelja zakona Ministarstva unutarnjih poslo­va objavljen je 24. svibnja 2017. go­dine. Sindikat i Matica umirovljenika su, kao i na prethodno javno savjeto­vanje, uputili svoje komentare kojima se traži da se odustane od izmjena članka 222. stavka 2. Zakona koji u posljednjoj verziji propisuje obavezni liječnički pregled pri produženju vo­začke dozvole za starije od 65 godina.

     Podsjećamo kako je SUH već u prosincu 2016. godine upozorio kako će se predloženim izmjenama do­datno opteretiti već osiromašen sloj građana, točnije starije osobe, a u konačnici i dovesti do njihove soci­jalne isključenosti jer je riječ i o dijelu ljudi koji žive u udaljenim, ruralnim područjima gdje ne postoji razvijena mreža javnog prijevoza. Također smo upozorili da nema sigurnosne potre­be mijenjati postojeći zakon, osim ako se time ne želi pogodovati zdravstve­nim lobijima.

Izabrani liječnik DA, medicina rada NE

     Nova izmjena zakona propisuje kako je vozač s napunjenih 70 godina (prije je bilo čak 65!) obavezan pod­vrgnuti se obaveznom liječničkom pregledu ako želi produžiti vozačku dozvolu i to pri medicini rada, što predstavlja svojevrsni pomak jer je dobna granica pomaknuta za pet go­dina. Unatoč tome što su SUH i MUH upozorili kako se pri izradi izmjena i dopuna Zakona grubo prekršio čla­nak 6. sporazuma o    Nacionalnom vije­ću za umirovljenike i starije osobe koji propisuje kako će predstavnici Vlade informirati Vijeće o namjeri donoše­nja propisa te pripremi prijedloga svih propisa, to se nije dogodilo jer rad Na­cionalnog vijeća od njegovog konsti­tuiranja u veljači zapravo nikada nije ni počeo. Održane su dvije sjednice od kojih je samo jedna bila radna i na kojoj se usvojio plan rada.

Odgovor MUP-a na upućeni ko­mentar SUH-a i MUH-a ponovno nije iznenadio. Na iscrpan komentar u kojem se po deseti put detaljno ar­gumentiraju stavovi SUH-a i MUH-a, MUP paušalno odgovara: „Rješenje po kojem se zahtijeva obavljanje li­ječničkog pregleda vozača, prilikom produženja vozačke dozvole nakon navršene 70. godine života podržalo je Ministarstvo zdravstva te ovaj pri­jedlog, u ovom trenutku, nije moguće prihvatiti".

     Rješenje na koje se referira MUP se odnosi na prijedlog umirovljeničkih udruga da pregled u svakom slučaju bude besplatan i da se obavlja kod liječnika obiteljske medicine koji po­znaje pacijenta i njegove dijagnoze, a ne pri medicini rada gdje se pregledi obavljaju površno i zapravo su u svrsi profita.

Vozačka dozvola nije obveza, ali je nužna potreba

     Odbijenicu MUP-a dobioje i Ured pučke pravobraniteljice koji je u ko­mentaru na isti članak Zakona, kao i SUH napisao:„S obzirom na rašireno siromaštvo starijih osoba u Republi­ci Hrvatskoj, mišljenja smo kako bi Prijedlogom zakona valjalo urediti i pitanje troškova zdravstvenih pre­gleda kojima će se vozači nakon 70. godine života morati podvrgavati ne bi li produljili svoju vozačku dozvolu. To bi pitanje stoga trebalo urediti na socijalno osjetljiv način".

     MUP odgovara kako „obavljanje zdravstvenog pregleda vozača nije nešto što su osobe starije od 70 go­dina dužne učiniti, već je to obave­za samo onih osoba koje žele i da­lje imati vozačku dozvolu, a pitanje troškova liječničkog pregleda nije materija kojom se bavi Zakon o si­gurnosti prometa na cestama".

MUP, što čemo sa siromašnima?

     Kakva ironija! Doista, ne moraju sve osobe imati vozačku dozvolu,

ali pitamo MUP što je npr. s poljopri­vrednicima koji se moraju odvesti do svog zemljišta kojeg obrađuju ili što je sa starijom osobom koja ima malu mirovinu i mora se odvesti u grad na posao koji odrađuje za dodatnih

-              kuna, a sve s ciljem preživlja­vanja? Stoje sa starijom ženom koja mora nepokretnog sina voziti na pre­glede u najbližu bolnicu, udaljenu 70 kilometara? Svim tim ljudima 500 kuna predstavlja trećinu, četvrtinu mjesečnog iznosa od kojeg moraju pokriti troškove najma, režija, hrane (ako ostane za nju) i do sada nismo čuli niti jedan valjani argument pro­tiv besplatnog liječničkog pregleda pri produženju vozačke dozvole za starije od 70 godina, osim profita medicine rada.

Mreže i hobotnice korupcije

     S obzirom na to da se prijedlog Zakona o sigurnosti prometa na ce­stama ni ne nalazi među 130 točaka dnevnog reda Hrvatskog sabora, a i s obzirom na to kako Hrvatska već duže vrijeme ima krnju, nestabilnu Vladu, postavlja se pitanje hoće li i kada će se izmjene zakona naći u sa­borskoj proceduri.

     Još jednom poručujemo, ne pri­stajemo da se svaka zakonska pro­mjena bez suvislih argumenata lomi na leđima najugroženijih građana, ne pristajemo na nove namete. Sta­rije osobe nisu bespomoćne i još uvijek znaju što su njihova prava i za njih će se boriti, pogotovo što je u zemlji s puno koruptivnih mreža i hobotnica, besmisleno čak ozakoniti jednu: da lobi medicine rada, uz pot­poru Ministarstva zdravstva, ucje­njuje i osiromašuje starije građane bez ikakvog stručnog argumenta.     Jer, ponovimo, europska je praksa da zdravstvenu svjedodžbu besplat­no izdaju oni koji jedini poznaju zdravstveno stanje pacijenata, a to su njihovi izabrani liječnici. A upravo to propisuje postojeći zakon, koji ne treba mijenjati.

Ana Kuzmanić

 

Lipanj 2017.