UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Poštovani gospodine predsjedniče,

Glavni odbor Sindikata umirovljenika Hrvatske na svojoj sjednici 29 .ožujka 2012. godine odlučio je obratiti se najvišim hrvatskim dužnosnicima sa svojim stajalištima i prijedlozima za poboljšanje položaja umirovljenika i opstojanja mirovinskog sustava, osobito jer je 2012. – Europska godina aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti. Kao član FERPA/Europske federacije umirovljenika i starijih osoba, SUH je aktivno sudjelovao u raspravi o Bijeloj knjizi Europske komisije o mirovinama, a kao dio Saveza samostalnih sindikata Hrvatske u socijalnom dijalogu na nacionalnoj razini. Uvjereni smo da ćemo ovom inicijativom ukazati na moguća korisna rješenja.

Naglašavamo da je Vlada RH u prethodna dva mandata znatno umanjila mirovinska primanja na više načina:

- uvođenjem kriznog poreza odnosno "harača";

- posebnim dodatkom za zdravstveno osiguranje dijelu umirovljenika;

- umanjivanjem za 10 posto dijela mirovina kao povlaštenih;

- prvim izračunima mirovina na temelju drugog stupa:

- povećanjem penalizacije prijevremenog umirovljenja, te

- suspenzijom usklađivanja mirovina u 2010. i 2011. godini.

Te su intervencije udjel mirovine u neto prosječnoj plaći smanjile na samo 39,28 posto, dok je udjel u prosječnoj bruto plaći kliznuo na 27,36 posto, čime je Hrvatska pri dnu europske ljestvice. Siromaštvo hrvatskih umirovljenika postaje zabrinjavajuće, jer u zonu ugroženosti ulazi više od 60 posto umirovljenika, pošto imaju primanja niža od 60 posto medijana plaće.

Sadašnja Vlada RH poziva umirovljenike na strpljivost, što je gotovo nemoguće, jer je već prije uništena kupovna moć umirovljenika produbljena povećanjem troškova života sa nesagledivim posljedicama.

Kako bi se obranila granica opće pauperizacije starijeg stanovništva, neophodno je povećanje postojeće razine mirovina, a to je moguće ostvariti ispravkom instrumentarija koji čine protuzakonito utvrđena prva aktualna vrijednost mirovine (AVM) i tzv. "švicarska formula usklađivanja mirovina".

Zakon o mirovinskom osiguranju (ZOMO), člankom 175., propisao je da prvu AVM odnosno prosječnu vrijednost mirovine za jednu godinu mirovinskog staža, za prvo polugodište 1999. određuje Vlada RH "prema dosegnutoj razini mirovina do 31. prosinca 1998." Međutim, tadašnja Vlada RH nije postupila prema Zakonu, jer nije uračunala zakonima utvrđene prihode za mirovine u 1998. godini, već je prvu AVM odredila prema skresanim mirovinama koje su isplaćivane u vrijednosti od oko polovice stvarno zarađenih mirovina. Zanemareni su mirovinski prihodi prema zakonskim propisima kojim je umirovljeničkim fondovima vraćeno 7,5 milijardi kuna koje su iz radničkog mirovinskog fonda uzimane za isplatu tzv. povlaštenih mirovina, a nisu uračunati niti drugi prihodi koje je po oduci Ustavnog suda od 12. svibnja 1998. trebalo uračunati.

Tako je vrijednost prve AVM od strane Vlade određena u iznosu 35,16 kn, a prema izračunu druge radne grupe u kojoj su bili i predstavnici umirovljeničkih udruga trebala je iznositi 62,37 kuna. Prva AVM je, dakle, utvrđena u  iznosu od samo 56 posto od stvarne zakonom propisane vrijednosti! Na osnovi te prve AVM određivane su daljnje vrijednosti automatskim povećavanjem prema formuli usklađivanja mirovina i – nepravda se samo povećava.

Neophodno je da aktualni ministar rada i mirovinskog sustava zatraži od stručnih službi da izračunaju iznos prve AVM koji će sukladan zakonskoj odredbi, a za što su dostupni svi potrebni podaci. To je neophodno ne samo kako bi se zadovoljila pravda, već i zbog ostvarivanja vladavine prava određene Ustavom.

Nadalje, tzv. švicarska formula usklađivanja mirovina (u vrijednosti polovice zbroja porasta plaća i povećanja troškova života) ne osigurava održivost mirovina na razini općeg standarda. Prema toj formuli mirovine gube po jedan posto vrijednosti svake godine. Usporedni europski pokazatelji potvrđuju kako dugoročno gledano jedino usklađivanje mirovina s rastom plaća osigurava njihovu stabilnost i potrošački potencijal. Stoga Glavni odbor SUH-a drži da bi formulu za usklađivanje mirovina trebalo izmijeniti na sljedeći način: "Mirovine se usklađuju s rastom plaća, a kad tog rasta nema onda s rastom troškova života".

Gore predložene mjere držimo hitnima, te tražimo očitovanje najviših struktura vlasti, a osobito ministra rada i mirovinskog sustava. Također podsjećamo kako je SUH u svibnju 2011. godine usvojio Platformu „Načela, modeli i prava umirovljenika“, koja je dostavljena brojnim adresatima uoči izbora, no od postavljenih 27 stajališta, ostvareno ih je tek nekoliko (te je stoga ponovo prilažemo). Osobito bitnim držimo potpuno izdvajanje svih posebnih mirovinskih prava iz sustava i proračuna međugeneracijske solidarnosti, te potpunu reformu i depolitizaciju mirovinskih fondova drugoga stupa.

 

Glavni odbor SUH-a izražava nadu da će adresati primiti ove prijedloge s razumijevanjem i s odlukom da ih oživotvore što je prije moguće.

 

S poštovanjem,

 

                                                     Sindikat umirovljenika Hrvatske:

 

 

                                                                                   Jasna A. Petrović,

        v.d. predsjednica