UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

NACIONALNE MIROVINE - Stupica protiv siromaštva

 

     Nije problem zove li se socijalna ili nacionalna, no problem je što se naziva miro­vinom, čime stvara ogromnu zabunu u javnosti, jer nije riječ o semantičkoj, već suštinskoj razlici. Riječ je o socijalnoj naknadi!

     Nacionalna mirovina bez ijednog dana radnog staža? Nije pravedno prema onima koji su svoju mirovinu zaradili teškim radom, da je netko drugi dobije bez rada", najčešći je komentar mladih i starih na brojnim internetskim forumima i Face- book stranicama. Novinari su se raspisali, a tramvaji su postali pravi debatni klubovi. Uglavnom, svi su postali stručnjaci za miro­vine i mirovinski sustav.

     Što se zapravo dogodilo? Ministarstvo demografije, obitelji, mladih i socijalne po­litike uputilo je u javnu raspravu Nacrt pri­jedloga Strategije socijalne skrbi za starije osobe za razdoblje od 2017. do 2020., a ko­načni prijedlog je stavljen na javno savjeto­vanje putem interneta. U cilju 3. Strategije (Osiguranje nacionalne mirovine socijalno ugroženim starijim osobama), planira se izrada sveobuhvatne analize (sustav so­cijalne skrbi, mirovinski sustav, stanje na tržištu rada, EU praksa i dr.); utvrđivanje kriterija za obuhvat potencijalnih korisni­ka nacionalne mirovine, imovinskog i/ili dohodovnog cenzusa, te parametri za izra­čun visine nacionalne mirovine i potrebnih financijskih sredstava, te, naposljetku, us­postava zakonodavnog okvira za uvođenje instituta nacionalne mirovine. I sve to kroz sljedeće tri i pol godine, a prve bi mirovine krenule korisnicima tek 2021. godine.

     Dodajmo da je predsjednica SUH-a čla­nica radne skupine koja je oblikovala Nacrt prijedloga Strategije, te da je već na prvoj sjednici upravo ona predložila unošenje tzv. socijalne mirovine, i to na teret prora­čuna, a ne mirovinskog sustava. Takav je, naime, zajednički stav dvije najveće umi­rovljeničke udruge - Matice i Sindikata umirovljenika, dostavljen Nacionalnom vi­jeću za umirovljenike i starije osobe.

     Dakle, prema tumačenju Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne politike riječ je o socijalnoj potpori za hr­vatske građane starije od 65 godina, koji nisu ostvarili mirovinu, nemaju druga pri­manja, a najmanje 15 godina u kontinui­tetu prebivaju u Hrvatskoj. Ta naknada bi trebala biti niža od najniže ili minimalne mirovine onih koji su je ostvarili radom (a to je u Hrvatskoj minimalni radni staž od 15 godina), te vjerojatno podjednaka sadašnjoj zajamčenoj minimalnoj nakna­di za starije od 65 godina, koja iznosi 920 kuna, jer ne bi trebala destimulirati rad i stjecanje mirovine.

     Do sada je sve logično i razumljivo. Sada nacionalna, a prije socijalna miro­vina, uvodi se od Račanove vlade, kad je napisan prvi zakonski prijedlog (s uvjetom od 35 godina prebivanja u Hrvatskoj), te se od tada ubacuje u predizborne pro­grame i SDP-a i HDZ-a kao uobičajeni mamac. Nije problem zove li se socijalna ili nacionalna, no problem je što se naziva mirovinom, čime stvara ogromnu zabunu u javnosti. Najviše, pak, zbunjuje što se u spomenutoj Strategiji navodi kako će se „sredstva osigurati u okviru redovite dje­latnosti na poziciji Ministarstva rada i mi­rovinskog sustava (MRMS)".

     Nikako nije prihvatljivo što je u Strate­giji za realizaciju zaduženo ministarstvo za mirovine, a ne za socijalu, a još manje da bi se ta socijalna potpora financirala iz mi­rovinskog budžeta. No, to izgleda nije baš jasno ni ministru Ćoriću, koji je potvrdio da je njegovo ministarstvo već izradilo nacrt budućeg zakona, pa čak i procijenio da bi mogla iznositi 1.045 kuna?!

     A ovdje nije riječ samo o semantici, tu postoji velika suštinska razlika. „Soci­jalne naknade mogu se bolje kontrolirati i mogu se detaljnije propisati kriteriji za njih. Tu se može bolje provjeriti i imovina i prihodi korisnika, a naknade se mogu i ukinuti ako netko više ne udovoljava kri­terijima", naglasio je prof.dr.sc.Gojko Bežovan s katedre za socijalnu politiku Prav­nog fakulteta.

     Dakle, pogrešno je pitanje može li naš mirovinski sustav podnijeti nove umirov­ljenike, jer tu nije riječ o mirovini, a ne bi smjelo biti niti u okviru mirovinskog susta­va. Ako znamo da čak 46 posto hrvatskih građana starijih od 65 godina nije ostvarilo nikakvu mirovinu, dok je većina europskih zemalja ostvarila pokrivenost mirovinama od 80 do 100 posto, takva je zaštitna mjera potrebna. No, zašto je toliko ljudi bez miro­vinskih primanja, pitanje je za povjesničare i političare, jer susjedna Slovenija ima viso­ku stopu pokrivenosti.

     Institut sličan tzv. nacionalnoj miro­vini trenutno ima stotinjak država diljem svijeta kao prvi zaštitni mehanizam protiv rastućeg siromaštva starijih osoba. Prema Eurostatu u Hrvatskoj u riziku od siromaš­tva i socijalne isključenosti živi 31,9% oso­ba starijih od 65 godina. Ovisnost starijih osoba o minimalnim prihodima u mnogim je državama sve veća, te i sve veći udjel sta­rijih umirovljenika živi od državne ili uni­verzalne mirovine. Zemlje s univerzalnom temeljnom mirovinom imaju vrlo visok udjel korisnika, čak do 100 posto kao što je slučaj Danske. U zemljama u kojima se uni­verzalna mirovina plaća samo ljudima bez dovoljnih osobnih mirovina (Finska, Šved­ska), udjel je također vrlo visok, i to naro­čito za žene. Rodna nejednakost je vidljiva i u drugim tipovima minimalnih prihoda, pa je utoliko više jasno kako je to poslje­dica preniskih mirovinskih prava stečenih temeljem prekarnog ili potplaćenog rada.

     U Hrvatskoj postoje različite procjene o mogućem broju osoba u potrebi za držav­nom potporom za starost. Ako pođemo od činjenice da 19% stanovnika ima 65+ go­dina, te od podataka Eurostata da ih 46% nema mirovinu, potencijalnih korisnika bi, bez socijalnih kriterija, bilo oko 370.000. Međutim, Ministarstvo rada procjenjuje da oko 100.000 osoba starijih od 65 godina nema nikakva primanja, a samo ih 9.287 prima socijalnu pomoć. SDP je svojevre­meno mislio postaviti stroge imovinske i prihodovne kriterije, pa je njegova procje­na bila oko 20.000 korisnika. Koliko će ih biti u konačnici ovisi o brojnim socijalnim kriterijima, a s brojnošću takvih uvjeta od­nosno prepreka u ostvarivanju potpore, ra­ste obično i rizik od siromaštva. Treba paziti da takve prepreke ne destimuliraju interes za to pravo, te da potpora ne bude bitno niža od granice siromaštva, jer će se time promašiti osnovni cilj, a to je sprječavanje siromaštva.

Jasna A. Petrović

 

SOCIJALNA/NACIONALNA MIROVI­NA: Bugarska - socijalna mirovina za starije od 70 godina; Španjolska za starije od 65 godina s 10 godi­na prebivališta; Portugal - za starije od 66 godina, ali i za one koji imaju niske obiteljske ili invalidske miro­vine; Rumunjska - za starije od 60 (žene) ili 65 (muškarci); Slovenija za starije 65 s 30 godina prebiva­nja u dobi između 15 do 65 godina; Estonija -za starije od 63 s 5 godina prebivanja; Cipar - od 65. godine; Finska - od 65. godine i 3 godine prebivanja.

DRŽAVNA NAKNADE/DODATAK ZA STARIJE: Mađarska državnu naknadu za starije od dobi za umi­rovljenje; Švedska - za starije od 65 godina; Danska - dodatna novčana potpora za starije od 65 godina. SOCIJALNA/SOLIDARNA NAKNA­DA: Francuska - solidarna naknada za starije od 65 godina; Italija - za starije od 65 godina i 3 mjeseca; Velika Britanija dodatnu potporu za starije od 60 do 65 godina; Nizo­zemska dodatak za starije s nedo­voljno prihoda.

(8.5.2017)