UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAGREB: Novi odjel za oboljele od Alzheimerove bolesti

 

     U domu za starije osobe Maksimir 12. siječnja 2017. godine otvoren je novi odjel za smještaj osoba obo­ljelih od Alzheimerove bolesti. Odjel je otvorio gradonačelnik Milan Ban- dić, a otvorenju su nazočili pročelni­ca Gradskog ureda za socijalnu zaš­titu i osobe s invaliditetom Višnja Fortuna, zamjenica Romana Galić te savjetnice istog ureda, ravnateljice domova za starije osobe, predstavni­ci centara za socijalnu skrb, te udru­ga umirovljenika i starijih osoba gra­da Zagreba.

     Odjel je kapaciteta za 12 osoba za potpun smještaj u kasnijoj fazi bolesti, kad bolesnici postaju teže pokretni ili nepokretni i kada ostanak u obitelji nije moguć. Svrsishodno je namješten i organiziran kao zasebna cjelina uz sve potrebne sadržaje. Otvorenje doma pratili su pjesmom i ostali sta­novnici doma, dok su posjetitelji nakon razgledavanja odjela ostali u razgovo­ru i druženju.

     Podsjećamo kako je ovo drugi odjel brige o zdravlju i njege za osobe obo­ljele od Alzheimerove bolesti u domo­vima za starije osobe u gradu Zagrebu. Prvi odjel za oboljele u najtežem i naj­zahtjevnijem stadiju bolesti otvoren je 3. studenog 2015. godine u domu za starije osobe Medvešćak. U tom isto domu, još davne 1997. otvoren je cje­lodnevni boravaka za osobe oboljele od Alzheimerove bolesti u ranoj fazi, dok su u posljednjih desetak godina usluge dnevnog boravka otvorili domo vi Sveta Ana, Sveti Josip i Peščenica za ukupno 58 korisnika. Jedan od pri­mjera dobre suradnje je ona doma Sveti Josip i udruge Plava šapa iz 2013. godine u sklopu koje je organizi­rano druženje korisnika i terapijskog psa Mone, što se pokazalo vrlo učinko­vitim.

     Alzheimerova demencija, kao ni druge demencije, od kojih sve češće obolijevaju starije osobe, za sada se ne mogu izliječiti. Može se poboljšati stanje oboljelih djelomičnom skrbi u cjelodnevnim boravcima, a osobito pomoći članovima obitelji koji skrbe u bolesnima savjetima i pružanjem psi­hološke pomoći i podrške, te kon­stantnom edukacijom i razmjenom iskustava. (Biserka Budigam)