UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Kredit u mirovini - da ili ne?

 

     U posljednjih nekoliko godina na bankarskom tržištu dogodila se poplava ponuda umirovljeničkih kredita. Dok su banke prije percipirale umirovljenike kao izrazito rizičnu skupinu, ipak su shvatile kako se radi o iznimno vrijednim klijentima koji dugovanja vračaju na vrijeme i nerijetko štede...

Piše: Ana Kuzmanić

     Tomislav je umirovljenik već tri godine, zasluženu mirovinu na­kon 45 godina rada dočekao je u privatnoj građevinskoj tvrtki kao voditelj gradilišta. On, kao i većina umirovljenika u Hrvat­skoj, nema dostatnu mirovinu za sve životne troškove te, ako želi uložiti u održavanje stana, mora podići kredit. „Supruga još uvijek nije u mirovini, ali njena primanja su manja od mojih, ima minimal­nu plaću, a moja mirovina iznosi 3.500 kuna. Već duže vrijeme raz­mišljamo o promjeni prozora kako bismo uštedjeli na grijanju, a ti­me i podigli malo vrijednost stana. Kako nemamo dovoljno sredsta­va da bi to platili od naših primanja, morat ću podignuti kredit“, go­vori nam Tomislav.

     Kako kaže, svugdje vidi oglase koji „vrište" o povoljnim kreditima bez jamaca, s niskim kamatama i mjesečnim otplatama, ali jasno mu je da je riječ o tzv. zelenaškim kreditima koji upravo ciljaju na umirovljenike ili nezaposlene, kojima ozbiljne banke ne bi odobrile tolike iznose kredita uz povoljne kamate. Nažalost, veliki je broj onih koji su „upali u zamku“ i uzeli zelenaške kredite koji su im do­nijeli samo dodatne brige i trošak. Tomislav je upravo zbog takvih brojnih priča odlučio dobro istražiti koje banke nude najpovoljnije umirovljeničke kredite. Zamolio nas je za pomoć. Što nude Addiko banka, Erste & Steiermarkische banka, Hrvatska poštanska banka, Raiffeisen, Zagrebačka te Banka splitsko-dalmatinska (BSD)?

Krediti samo za mlađe umirovljenike

     Sve banke umirovljenicima nude nenamjenske gotovinske kredi­te, i to uglavnom u kunama, pogotovo nakon afere s kreditima u švi­carskim francima. Ali, svi krediti su u ograničenim iznosima, s uvje­tom da korisnik kredita u trenutku otplate zadnje rate ne bude sta­riji od 75 godina. Iznimke su Erste banka - gdje korisnik ne smije bi­ti stariji od 78 godina do otplate zadnje rate te Zagrebačka banka koja je tu dobnu granicu podignula na 84 godine. Kao jedini kriterij za ocjenu kreditne sposobnosti u svim slučajevima razmatra se vis­ina mirovine, a ona ne smije biti niža od 1.500 kuna. Tako, primje­rice, ako      Tomislav želi podignuti kredit u Hrvatskoj poštanskoj ban­ci, s maksimalnim iznosom od 45 tisuća kuna i s najdužim rokom ot­plate od 7 godina, onda će to morati napraviti već danas, jer će već iduće godine biti prestar za podizanje kredita.

Limitiran iznos, kratki rok otplate,visoke kamate

     Maksimalni iznosi kojima se umirovljenici mogu zadužiti poprilično su limitirani i u rasponu su od 20 tisuća kuna (koliko nudi Raiffeisen) do 75 tisuća kuna (koliko nudi BSD). Od provjerenih banaka, jedino BSD nudi mogućnost zaduživanja do 150 tisuća kuna, ali uz uvjet jednog kreditno sposobnog jamca ili hipoteke na nekretninu. Rokovi zaduživanja uglavnom su slični - kreću se od godine do sedam godi­na. Iznimke su Zagrebačka banka koja nudi najniži rok otplate od 10 mjeseci, dok BSD nudi najviši rok otplate od deset godina.

     Kamate su kod svih banaka razmjerno visoke, znatno više od onih koje se nude kod drugih vrsta kredita za mlađe osobe. Svaka­ko je razlika uzimate li kredit u kunama ili eurima, odnosno ako uzmete kredit u Zagrebačkoj banci, koja jedina nudi kredit u eurima, kamata će uz valutnu klauzulu iznositi relativno niskih 6,95 posto. Od ostalih banaka najpovoljniju kamatu nudi HPB s 7,17 posto ako ste klijent banke, slijedi je Raiffeisen s fiksnom kamatom od 7,25 posto ako ste njihov klijent, Zagrebačka sa 7,45 posto, Erste s 8,73 posto, Addiko s 8,74 posto te BDS s najvišom fiksnom kamatom od 9,17 posto.      Također je važno naglasiti kako su kamate s vremenom pale, jer su na početku prvog vala umirovljeničkih kredita iznosile i do 10 posto. Ovo bi, dakle, bile povoljne kamate, iako austrijski umi­rovljenik takve kredite dobiva za upola niže!

Pravo na ovrhu i druge instrumente „osiguranja

     Osim samih iznosa kredita, stopa, rokova otplata, jako su bitni uv­jeti za podizanje kredita. Kao što smo već naglasili, važno je da oso­ba koja podiže kredit ima mirovinu veću od 1.500 kuna. Unatoč tome što je to jako mali iznos mirovine, bankama je i to prihvatljivo, jer um­irovljenici, za razliku od dijela zaposlenih osoba, imaju stabilna i stal­na primanja. Osim Addiko banke, u kojoj možete podići kredit bez ja­maca, depozita i potvrde javnog bilježnika o zaduženju, sve navede­ne banke traže Izjavu o zapljeni po pristanku dužnika i Zadužnicu uz solemnizaciju kod javnog bilježnika. BDS traži i jednog kreditno spo­sobnog jamca ili hipoteku na nekretninu ako osoba podiže kredit ve­ći do 75 tisuća kuna. Vrlo važno, sve banke ističu kako imaju pravo „zatražiti i dodatne instrumente osiguranja“ što znači da bez obzira na oglašavanje kredita „bez jamaca, zadužnica ovjerenih kod javnog bilježnika“ i slično banka uvijek zadržava pravo za poduzimanje do­datnih pravnih mjera ako kredit ne možete vratiti.

Ništa bez detaljnog informiranja!

     Iako vam se pojedina ponuda kredita može činiti povoljna, uvijek se detaljno informirajte o svim uvjetima kredita i ne oslanjajte se is­ključivo na informacije iz banke. Pogotovo nemojte vjerovati oglasi­ma na tramvajskim stanicama, letcima i oglasima sa sitnim slovima. Sjetite se da su upravo banke bile te koje dužnicima u švicarskim francima nisu dale sve informacije o kreditima što je u konačnici i dovelo ogroman broj ljudi u dužničko ropstvo. Ako je potrebno oti­đite u banku nekoliko puta, pitajte sva pitanja koja vam padnu na pamet i dobro razmislite koliki kredit ćete uzeti i na koliko vremena. Također danas postoje različite udruge poput Udruge za zaštitu po­trošača ili Udruge Franak, koje vam mogu dodatno razjasniti nejasnoće vezano za kredite, dati odgovore na pitanja koje nećete dobi­ti u banci. Iako je danas relativno lako uzeti kredit, zapamtite da je to odluka koja se ne donosi olako i ne bez potpunih informacija. Oprez, jer poslije je kasno!