UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

PRODULJENJE VOZAČKIH DOZVOLA

Kako smo tužili Ministarstvo unutarnjih poslova

 

      Tri notorne laži predlagatelja zakona: nije istina da Europa traži da stariji od 65 godina plaćaju zdravstveni pregled za produljenje vozačke; nije istina da je došlo do strasnog preokreta u statistikama pa su stariji postali najrizičnija skupina na cestama; neistina je da u postojećem zakonu nema jasnih propisa kojim se stvarno bolesne (neovisno o dobi) može poslati na zdravstvenu provjeru

Piše: Jasna A. Petrović, predsjednica SUH-a

     Želite produljiti svoju vozačku dozvolu? Prava sitnica! Pod­nesete u policijskoj upravi ili postaji zahtjev za izdavanje vozačke dozvole i priložite vozačku dozvolu, jednu foto­grafiju veličine 30x35 mm, 35 kuna u državnim biljezima i dokaz o uplati 151 kune (redovni postupak), 200 kuna (ubrzani postu­pak), odnosno 450 kuna (žurni postupak). Ako svoju B dozvolu koristite i za profesionalne svrhe, onda morate priložiti i potvrdu o zdravstvenom pregledu.

Zakonodavac postavlja jedini uvjet da se osoba koja prema zdravstvenom uvjerenju mora koristiti naočale, uslika baš s na­očalama. Imali vi 30, 40, 60 ili 70 godina, baš svejedno. Sva se pravila odnose na sve.

     E tako više neće biti - prijeti nam udruženi zdravstveni lobi medicine rada i nekih policijskih službenika, koji uporno izmiši- jaju razloge i opravdanja kako bi ogulili umirovljenike. Naime, 2014. su preko noći (točnije: preko ljeta), bez ikakve javne ras­prave, promijenili Zakon o sigurnosti prometa na cestama tako što su uveli obvezni zdravstveni pregled prigodom obnavljanja vozačke dozvole.

 

Autosjedalice i autoškole za stare?!

     Istina, nisu pri tomu posebno inovativni, pa Ministarstvo unu­tarnjih poslova kao službeni predlagatelj za glavni razlog dono­šenja izmjena ponovno, kao i 2014. godine, netočno navodi po­trebu hitnog usklađivanja hrvatskog nacionalnog zakonodav­stva s europskim direktivama, od kojih se ni jedna ne odnosi na uvjete za produljenje vozačkih dozvola, već na tehničku isprav­nost vozila, regulaciju autoškola i sličnog (Direktive 2014/45/EU Europskog parlamenta i Vijeća, od 3. travnja 2014). Neobično? Ma ne, jer 2014. su obnovu vozačkih dozvola starijih od 65 go­dina argumentirali potrebom usklađenja s direktivom o dječjim autosjedalicama!

Unatoč tome, predlagatelj zakona želi ugraditi odredbu o uvođenju obaveze plaćanja zdravstvenog pregleda kod produ­ljenja vozačke dozvole uz sljedeće objašnjenje: „Notorna je či­njenica da nakon 65. godine života dolazi do zdravstvenih pro­mjena koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima, a sukladno važećem zakonskom rješenju ne postoji obaveza tak­vih vozača da se, barem prilikom produljenja valjanosti vozač­ke dozvole, podvrgavaju liječničkim pregledima. Propisivanjem obaveze podvrgavanja zdravstvenom pregledu osobama nakon 65. godine života prilikom produljenja vozačke dozvole žele se osigurati uvjeti za veću sigurnost cestovnog prometa. Naime, kod osoba starijih od 65 godina može doći do bitnih promjena u zdravstvenom stanju koje utječu na sigurno upravljanje vozilom, a prilikom izdavanja vozačke dozvole nije bilo zdravstvenih ograničenja. Time bi se ponovno uspostavio dodatni mehani­zam nadzora nad zdravstvenom sposobnošću za upravljanje vozilom vozača starijih od 65 godina“. E, predlagatelji zakona, kad bi se svugdje odlučivalo na temelju toga što bi moglo ili ne bi moglo biti, propala bi nam država!

Starost nije bolest

     Koristeći se rječnikom predlagatelja zakona, notorna je činje­nica da su glavni krivci za povećane prometne nesreće alkohol i zlouporaba droga, te nedostatak iskustva, a ne godine života. Dapače, poznato je da prosječni liječeni alkoholičar ima 40 go­dina, a prosječni narkoman 28 godina, i što sad znači utrpati starije od 65 godina u istu rizičnu skupinu?

Sindikat umirovljenika Hrvatske je u postupku pripremanja ove pritužbe o opetovanoj diskriminaciji temeljem dobi konzulti­rao više stručnjaka, koji su, primjerice, naveli kako je u promet­noj kriminologiji dokazano da su vozači stariji od 65 godina oprezniji i savjesniji vozači, te da rjeđe čine prometne delikte, ali predlagatelj izmjena zakona neosnovano tvrdi kako je život­na dob uzrok nesposobnosti za sigurno sudjelovanje u prome­tu. Da je i u jednom od slučajeva kad je počinitelj osoba starija od 65 godina dobna nesposobnost doista dovela do nastanka opasnosti ili nesreće, to je trebalo dokazati medicinskim vješta­čenjem, kako bi to mogla postati pravno relevantna činjenica, kako naglašava i mr.sc.Željko Markov, stručnjak za prometnu kriminologiju i bivši sudac Visokog prekršajnog suda.

     Doista, predlagatelj zakona na diskriminativan način poistovjećuje starost s bolešću, pa je neshvatljivo kako sadašnja Vla­da podržava ubrzano povećanje radnoga vijeka na 67 godina, pa i više, a istodobno za te iste djelatnike tvrdi da su vjerojatno nesposobni dovesti se do svog radnog mjesta. Kako možemo očekivati da je jedan kirurg sposoban operirati, ali se nije u sta­nju dovesti na posao osobnim automobilom?

Žrtve, a ne ubojice

     Statistike Ministarstva unutarnjih poslova potvrđuju, kako u prometu stradavaju najviše osobe starije od 65 godina (18 pos­to svih poginulih), dok su osobe starije od 65 godina prouzroči­le svega 10 posto prometnih nesreća. Predlagatelj zakona kaže: “S obzirom na činjenicu da mladi vozači i vozači s nedo­voljno vozačkog iskustva uzrokuju nerazmjerno veći broj pro­metnih nesreća u odnosu na sve ostale vozače, namjera je po­sebnim pravnim režimom, kojim bi granica za ukidanje (suspen­ziju) vozačke dozvole zbog prikupljenih negativnih prekršajnih bodova bila nešto niža (9 bodova) od granice koja vrijedi za sve ostale vozače (12 bodova), utjecati na ponašanje te skupine vo­zača. Ovo stoga što se u toj najosjetljivijoj fazi vozačkog staža, odnosno za vrijeme stjecanja prvih vozačkih iskustava u prve dvije godine nakon stjecanja vozačke dozvole, očekuje da vo­zači u većoj mjeri poštuju prometne propise odnosno može im se tolerirati manje transgresija u odnosu na vozače koji već imaju višegodišnje iskustvo”.

     Dakle, sve je jasno - mladi su oni koji skrive većinu nesreća zbog neiskustva i prebrze vožnje, ali to je moguće riješiti širim spektrom mjera, a ne samo prekršajnim bodovima i oduzima­njem dozvola. I statistike MUP-a to potvrđuju, jer su 3.767 ne­sreća počinili oni koji imaju vozačko iskustvo do pet godina, a oni s 45 i više godina iskustva samo 308 nesreća!

 

Guljenje penzionera

     Unatoč tome, MUP je nakanio oguliti starije osobe bez suviš­nih zašto. Pa bi ionako pauperizirani hrvatski umirovljenici s prosječnom mirovinom od 2.252,44 kn (studeni2016.),te pri vr­hu siromaštva u EU, od sada morali od 65. godine na dalje re­dovito na obnovu vozačke dozvole uz kompletan zdravstveni pregled od prosječno 450 kn, 20 kuna biljega, utrošak vremena na prijevoz i čekanje.

     Posljedica diskriminacije za oko 220.000 vozača starijih od 65. godina je mjerljiva i u kunama i bespotrebno potrošenom vremenu i zdravlju. Naime, hodanje po ordinacijama, osim nov­čane strane, ima i moguće zdravstvene posljedice. Posljedica? Siromašniji umirovljenici, a to je trećina njih, neće si moći priu­štiti obnovu vozačke dozvole, što će uzrokovati njihovu bitno smanjenu mobilnost te dovesti do povećanja socijalne isključenosti. U Njemačkoj, primjerice, ne boluju lobijima i birokratizaciji, već besplatno organiziraju dodatne sate za starije vozače, kako bi ojačali sigurnost prometa, ali i promijeniti ponašanje su­dionika u prometu. Markov kaže da je sigurnost u prometu društveno, a ne tehničko pitanje, iako su od važnosti i kvalitetna cestovna infrastruktura (što je u Hrvatskoj na relativno visokoj razini), sigurnija vozila i učinkovita medicinska skrb nakon pro­metnih nesreća. Ima li to Hrvatska?Nema. Na loše pokazatelje sigurnosti utječe i starenje voz­nog parka, jer su automobili na našim cestama krajem 2016. prosječno stari 13 godina. Pametne države, nizom beneficija proizvođačima, tvrtkama i građanima, potiču kupnju i korištenje novih, sigurnih vozila, a suprotno postupaju sa starim i nesigur­nim, koja usto jako zagađuju okoliš.

Blage kazne za bogataše

     Na sigurnost u prometu svakako utječu i kazne, i kao preven­tivno sredstvo. No kod nas se može juriti autocestama uz manj­kav nadzor, najveću toleranciju brzinskog prekoračenja, ali i ap­surdno najniže kazne. Poznat je i stav presretača, kako ne za­ustavljaju one koji voze do 160 km na sat. No, to je druga priča, i ide na račun primjene zakona i onih zaduženih da ga provode, te nema puno veze sa starijim osobama, koje ne voze brzo, već sporije i oprezno. Oni bi mogli, pak, biti kažnjeni zbog prespore vožnje. Pogotovo ako su u starijem autu niže klase.

     Ova zemlja, naime, bogatima razrezuje manje kazne, i nije sklona oduzeti im vozačke dozvole. Pjevač Mladen Grdović je, s 3,6 promila alkohola u krvi, eto, po šesti put razbio neko luk­suzno vozilo - nakon Ferrarija, Porschea i Mercedesa, sada je stradao Jaguar, a da mu nije oduzeta vozačka dozvola. Nikola Kovačević (26) na Kvatriću u Zagrebu ubio je stariji bračni par i više osoba ranio, a dobio je kaznu od 18.800 kn i dvije godine zabrane vožnje. Jer „zna se čiji je on sin“. A taj je bahati dečko više puta kažnjavan zbog ugroze prometa.

     U Makarskoj je 17-godišnji Ivan Primorac prebrzom vožnjom pokosio dvije šesnaestogodišnjakinje na pješačkom prijelazu. Mladić nije bio ni pijan niti drogiran, ali nije imao vozačku doz­volu. Kako je iz ugledne poduzetničke obitelji, omogućeno mu je da nastavi studij u Švicarskoj. Poduzetnik Tomo Horvatinčić uzrokovao je, s druge strane, tri nesreće u kojima je smrtno stradalo čak četvero ljudi, ali zatvora nikada nije vidio! Eto, to je hrvatski problem, pravda se kupuje.

     Kontra strana ukazuje na 60-godišnjeg vozača koji je skrivio nesreću kod Omiša kad su dvije osobe poginule, i to zato jer je naglo skrenuo u suprotni trak i zabio se u autobus. No, čovjek ima vozačko iskustvo, nije brzo vozio, nije bio pod utjecajem al­kohola, ali je naglo skrenuo kako ne bi udario u vozio ostavlje­no uz rub ceste. Kriva procjena. I sada bi on trebao biti krunski dokaz zagovarateljima plaćanja zdravstvenih pregleda nakon 65. godine, a on čak niti nema toliko godina!

 

Zašto smo tužili MUP

     Dana 30. prosinca 2016. Sindikat umirovljenika Hrvatske je podnio pritužbu protiv Ministarstva unutarnjih poslova, kao predlagatelja Nacrta prijedloga iskaza o procjeni učinaka propi­sa za Zakon o izmjenama i dopunama zakona o sigurnosti pro­meta na cestama, koji je 22. prosinca prošle godine upućen na javno savjetovanje, a u koji se ponovno želi ugraditi diskriminirajuća odredba o obaveznom liječničkom pregledu za vozače starije od 65 godina prilikom produljenja vozačke dozvole.

     Kako se navodi da je riječ o procjeni učinaka propisa za Za­kon o sigurnosti u prometu na cestama, koji je na snazi od 11.06.2015., uz prijedlog ovih izmjena predlagatelj je trebao pri­ložiti relevantnu analizu koja bi potkrepljivala tvrdnje o bitnom porastu opasnosti od starijih vozača upravo u razdoblju od nepunih godinu i pol dana za koje se razdoblje procjenjuje učinak propisa. Predlagatelj svoje prijedloge nije potkrijepio argumentima, već izlikama bez uporišta.

     Šokantno je, također, kako predlagatelj zakona bez imalo zazora tvrdi kako u postojećem zakonu nigdje „ne postoji obaveza takvih vozača da se, barem prilikom produženja valjanosti vozačke dozvole, podvrgavaju liječničkim pregledima11. Diskriminativno je vozače starije od 65. godina nazivati „takvim vozačima11, no očito je to rječnik predlagatelja. Takva regulacija jasno postoji u članku 233. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to na način da se precizira kako je liječnik dužan upozoriti pacijenta te obavijestiti policiju o njegovom promijenjenom zdravstvenom stanju (bolest ili invalidnost) koje bi moglo utjecati na njegovu sposobnost i sigurnost upravljanja vozilom. Takav liječnik koji je obavio pregled ili liječio pacijenta odnosno izabrani liječnik opće prakse pozna zdravstveno stanje pacijenta, zna njegove simptome i tegobe, kao i propisanu terapiju. Zakon je, dakle, to propisao na vrlo dobar i u EU uobičajen način.

     Još jedan diskriminirajući parametar predlagatelja zakona vidi se u nenormativnom prijedlogu br. 2 u kojem se ističe kako je na starije osobe moguće utjecati „prvenstveno prometno-preventivnim kampanjama; utjecati na njihovu svijest i savjest da sami dobrovoljno prestanu konzumirati svoje pravo na upravljanje motornim vozilima, iako imaju važeću vozačku dozvolu odnosno mogu joj produžiti valjanost, bez dokazivanja svoje zdravstvene sposobnosti za vožnju“. Takav prijedlog smatramo manipulativnim i diskriminirajućim jer ako je osoba narušenog zdravstvenog stanja, onda liječnik opće prakse ima zakonsku obavezu i dužnost upozoriti kako osoba nije više sposobna za vožnju.

Europa može, domaći stoj!

     Podsjećamo također kako je u sada važećem Zakonu o sigurnosti prometa na cestama posve jasno propisano kako „motornim vozilom ima pravo upravljati svaka osoba kojoj je izdana dozvola u državi članici Europskog gospodarskog prostora“, a to znači da će pravo upravljanja vozilom imati čak i građani različitih vaneuropskih zemalja koji imaju jednu od 110 oblika vozačkih dozvola. K tome, europske prakse su različite, iako omogućavaju i ograničenja vezana uz dob. U Danskoj se vozačka dozvola obnavlja nakon 70. godine uz potvrdu obiteljskog liječnika, a u Nizozemskoj nakon 70. godine na pet godina i to bez liječničkog pregleda. U Velikoj Britaniji obnavlja se nakon 70. godine bez liječničkog pregleda, ali svake tri godine s osobnom izjavom vozača. I u Finskoj poslije 70. godine obnova ovisi o obiteljskom liječniku, dok u Njemačkoj, Francuskoj i Belgiji nema dobnog ograničenja itd.

     U stoljeću u kojem se ubrzano produljuje životni i radni vijek stanovništva u EU, hrvatski zakonodavci bi mogli, ako Ured pučke pravobraniteljice ne spriječi ponovno direktno kršenje članaka 1.- 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Svako stavljanje u nepovoljan položaj bilo koje osobe na osnovu dobi, odnosno godina života - predstavlja dobnu diskriminaciju11), ponovno usvojiti propise kojima se krše prava starijih osoba.

     Smatramo, dakle, kako se ovim zakonskim prijedlogom is­ključivo želi postići dodatna zarada putem naplate zdravstvenih pregleda, a koji se obavljaju kod liječnika koji prije toga nisu upoznali pacijenta niti imaju uvid u njegov zdravstveni karton, pa su stoga površni, manjkavi te u konačnici beskorisni, osim za one koji na njima zarađuju.